Izraelski čelnici zadovoljni su napretkom ofanzive protiv Hezbollaha koja je započela detonacijom pejdžera i radija i prešla na intenzivne i smrtonosne zračne napade.
Ministar odbrane Yoav Gallant nije suzdržavao svoje pohvale nakon zračnih napada u ponedjeljak.
"Danas je bilo remek-djelo… Ovo je bila najgora sedmica koju je Hezbollah imao od svog osnivanja, a rezultati govore sami za sebe."
Gallant je rekao da su zračni napadi uništili hiljade raketa koje su mogle ubiti izraelske građane. U tom procesu Libanon kaže da je Izrael ubio više od 550 njegovih građana, uključujući 50 djece. To je gotovo polovina mrtvih u Libanu u mjesec dana rata između Izraela i Hezbollaha 2006, piše BBC, u analizi.
Izrael vjeruje da će žestoka ofanziva natjerati Hezbollah da radi ono što želi, nanoseći mu toliko boli da njegov vođa Hassan Nasrallah i njegovi saveznici i podupiratelji u Iranu odluče da je cijena otpora previsoka.
Izraelski političari i generali trebaju pobjedu. Nakon gotovo godinu dana rata Gaza je postala močvara. Hamasovi borci još uvijek izlaze iz tunela i ruševina kako bi ubili i ranjavali izraelske vojnike i još uvijek drže izraelske taoce.
Hamas je prošlog oktobra iznenadio Izrael. Izraelci nisu vidjeli Hamas kao značajnu prijetnju, s razornim posljedicama. Liban je drugačiji. Izraelske odbrambene snage (IDF) i obavještajna agencija Mossad planiraju sljedeći rat protiv Hezbollaha otkako je posljednji rat završio u bezizlaznoj situaciji 2006. godine.
Izraelski čelnik, premijer Benjamin Netanyahu, vjeruje da sadašnja ofanziva čini veliki napredak prema njegovom deklariranom cilju da se ravnoteža moći skrene s Hezbollaha.
On želi zaustaviti Hezbolah da ispaljuje rakete preko granice s Izraelom. U isto vrijeme, izraelska vojska kaže da je plan prisiliti Hezbollah da se povuče s granice i uništiti vojne objekte koji prijete Izraelu.
Još jedna Gaza?
Posljednja sedmica u Libanu vraća odjeke posljednje godine rata u Gazi. Izrael je izdao upozorenja civilima, kao što je učinio u Gazi, da se isele iz područja koja će biti napadnuta. Krivi Hezbollah, kao što krivi Hamas, za korištenje civila kao živih štitova.
Neki kritičari, kao i neprijatelji Izraela, rekli su da su upozorenja bila previše nejasna i da nisu dala dovoljno vremena da se obitelji evakuiraju. Ratni zakoni zahtijevaju zaštitu civila i zabranjuju neselektivnu, nerazmjernu upotrebu sile.
Neki od Hezbollahovih napada na Izrael pogodili su civilna područja, kršeći zakone osmišljene da zaštite civile. Također su gađali izraelsku vojsku. Izrael i ključni zapadni saveznici, uključujući SAD i UK, klasificiraju Hezbollah kao terorističku organizaciju.
Izrael insistira na tome da ima moralnu vojsku koja poštuje pravila. Ali veliki dio svijeta osudio je njeno ponašanje u Gazi. Zapaljivanje šireg graničnog rata produbit će jaz u središtu visoko polariziranog argumenta.
Izrael kaže da je napad na pejdžere bio usmjeren na operativce Hezbollaha koji su dobili dojavljivače. Ali Izrael nije mogao znati gdje će biti kada se aktiviraju bombe unutar dojavljivača, zbog čega su civili i djeca u domovima, trgovinama i drugim javnim mjestima ranjavani i ubijani. To, kažu neki vodeći pravnici, dokazuje da je Izrael koristio smrtonosnu silu ne praveći razliku između boraca i civila; kršenje pravila ratovanja.
Borba između Izraela i Hezbollaha započela je 1980-ih. Ali ovaj granični rat započeo je dan nakon što je Hamas napao Izrael 7. oktobra, kada je Hassan Nasrallah naredio svojim ljudima da započnu ograničenu, ali gotovo svakodnevnu baražnu vatru preko granice kako bi podržali Hamas. Vezao je izraelske trupe i prisilio oko 60.000 ljudi u pograničnim gradovima da napuste svoje domove.
Sjene prošlih invazija
Nekoliko glasova u izraelskim medijima usporedilo je utjecaj zračnih napada na sposobnost Hezbollaha da vodi rat s operacijom Focus, izraelskim iznenadnim napadom na Egipat u junu 1967. Bio je to poznati napad koji je uništio egipatske zračne snage kada su njihovi zrakoplovi bili postrojeni gore na zemlji.
Tokom sljedećih šest dana Izrael je porazio Egipat, Siriju i Jordan. Pobjeda je stvorila oblik sadašnjeg sukoba jer je Izrael zauzeo Zapadnu obalu, uključujući istočni Jeruzalem, Pojas Gaze i Golansku visoravan.
Nije dobro poređenje. Libanon i rat s Hezbollahom je drugačiji. Izrael je zadao teške udarce. Ali do sada to nije spriječilo Hezbollahovu sposobnost ili volju da puca na Izrael.
Izraelski raniji ratovi s Hezbollahom bili su naporni, iscrpljujući i nikada nisu donijeli odlučujuću pobjedu ni za jednu stranu. Ovaj moglo bi ići na isti način, bez obzira na to da je posljednja sedmica ofanzivne akcije bio zadovoljavajući za Izrael, njegove obavještajne službe i vojsku.
Izraelska ofanziva počiva na pretpostavci - kockanju - da će doći trenutak kada će se Hezbollah zgužvati, povući s granice i prestati pucati na Izrael. Većina posmatrača Hezbollaha vjeruje da neće stati. Borba protiv Izraela je glavni razlog zašto Hezbolah postoji.
To znači da bi Izrael, koji jednako nerado priznaje poraz, morao dodatno eskalirati rat. Ako Hezbollah nastavi činiti sjeverni Izrael preopasnim za izraelske civile da se vrate kući, Izrael bi morao odlučiti hoće li pokrenuti kopnenu ofenzivu, vjerovatno kako bi zauzeo pojas zemlje koji bi služio kao tampon zona.
Izrael je već napao Liban. Godine 1982. njegove su snage prodrle do Bejruta kako bi pokušale zaustaviti palestinske napade na Izrael. Bili su prisiljeni na sramotno povlačenje pred bijesom u zemlji i inozemstvu, nakon što su izraelske trupe držale perimetar dok su njihovi libanonski kršćanski saveznici masakrirali palestinske civile u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila u Bejrutu.
Do 1990-ih Izrael je još uvijek okupirao široki pojas libanonske zemlje duž granice. Današnji izraelski generali tada su bili mladi oficiri, koji su se borili u beskrajnim okršajima i vatrenim obračunima protiv Hezbollaha, koji je jačao dok se borio da istjera Izrael. Ehud Barak, tadašnji izraelski premijer i bivši načelnik Glavnog štaba IDF-a, povukao se iz takozvane "sigurnosne zone" 2000. godine. Zaključio je da to Izrael ne čini sigurnijim i da Izrael košta života previše vojnika.
Godine 2006. u loše procijenjenom napadu Hezbollaha preko napete i visoko militarizirane granice ubijeni su i zarobljeni izraelski vojnici. Nakon završetka rata Hassan Nasrallah je rekao da ne bi dopustio napad da je znao što će Izrael učiniti zauzvrat. Ehud Olmert, tadašnji izraelski premijer, otišao je u rat.
Isprva se Izrael nadao da će zračne snage zaustaviti raketne napade na Izrael. Kad nije, kopnene trupe i tenkovi ponovno su se vratili preko granice. Rat je bio katastrofa za libanonske civile. Ali posljednjeg dana rata, Hezbollah je još ispaljivao salve raketa na Izrael.
Ratovi prisutni i tek dolaze
Izraelski komandanti znaju da bi ulazak u Libanon pod vatrom bio mnogo strašniji vojni izazov od borbe protiv Hamasa u Gazi. Hezbollah je također pravio planove od kraja rata 2006. i borio bi se na domaćem terenu, u južnom Libanonu koji ima dosta neravnog, brdovitog terena koji odgovara gerilskoj taktici.
Šta je Hezbollah i zašto Izrael napada Libanon?
Izrael nije uspio uništiti sve tunele koje je Hamas iskopao kroz Gazu. U graničnim područjima južnog Libana, Hezbollah je proveo posljednjih 18 godina pripremajući tunele i položaje u čvrstoj stijeni. Ima zastrašujući arsenal, koji isporučuje Iran. Za razliku od Hamasa u Gazi, može se opskrbiti kopnom preko Sirije.
Centar za strateške i međunarodne studije, think tank u Washingtonu DC, procjenjuje da Hezbollah ima oko 30.000 aktivnih boraca i do 20.000 pričuve, uglavnom obučenih kao pokretne male jedinice lakog pješaštva. Mnogi njezini ljudi imaju borbeno iskustvo boreći se uz potporu Assadovom režimu u Siriji.
Većina procjena kaže da Hezbollah ima između 120.000 i 200.000 projektila i raketa, od nenavođenog oružja do oružja većeg dometa koje bi moglo pogoditi izraelske gradove.
Izrael se možda kocka da ih Hezbollah neće upotrijebiti sve, bojeći se da će izraelske zračne snage učiniti Libanonu ono što su učinile Gazi, pretvarajući čitave gradove u ruševine i ubijajući tisuće civila. Iran možda ne želi da Hezbollah koristi oružje koje bi želio rezervirati kao osiguranje od izraelskog napada na iranska nuklearna postrojenja. To je još jedno kockanje. Hezbollah bi mogao odlučiti upotrijebiti više svog arsenala prije nego što ga Izrael uništi.
Uz nastavak rata u Gazi i porast razine nasilja na okupiranoj Zapadnoj obali, Izrael bi također morao razmišljati o trećoj bojišnici ako napadne Libanon. Njegovi vojnici su motivirani, dobro uvježbani i opremljeni, ali pričuvne postrojbe koje daju velik dio izraelske borbene moći već osjećaju pritisak nakon godinu dana rata.
Diplomatska slijepa ulica
Izraelski saveznici, predvođeni od strane Sjedinjenih Država, nisu željeli da Izrael eskalira rat s Hezbollahom i ne žele da on napadne Libanon. Insistiraju na tome da samo diplomacija može učiniti granicu dovoljno sigurnom da se civili mogu vratiti svojim domovima s obje strane. Američki izaslanik razradio je sporazum, djelomično temeljen na UN-ovoj sigurnosnoj rezoluciji 1701 kojom je okončan rat 2006. godine.
Ali diplomate imaju vezane ruke bez prekida vatre u Gazi. Hasan Nasrallah je rekao da će Hezbollah prestati napadati Izrael tek kada prestane rat u Gazi. U ovom trenutku ni Hamas ni Izraelci nisu spremni učiniti potrebne ustupke koji bi proizveli sporazum o prekidu vatre u Gazi i zamjenu izraelskih talaca za palestinske zarobljenike.
Dok izraelski zračni napadi nastavljaju udarati po Libanu, civili koji su se već borili za preživljavanje svojih porodica u slomljenom ekonomijom suočavaju se s užasnom boli i neizvjesnošću. Strah prelazi linije fronta. Izraelci znaju da bi im Hezbollah mogao nanijeti puno veću štetu nego što je to učinio prošle godine.
Izrael vjeruje da je došlo vrijeme da bude agresivan i odvažan, da istjera Hezbollah sa svojih granica. No suočava se s tvrdoglavim, dobro naoružanim i bijesnim neprijateljem. Ovo je najopasnija kriza u dugoj godini rata otkako je Hamas napao Izrael i trenutno ga ništa ne sprječava da spiralno ide prema nečemu puno gorem.
