Izralske novine "Haaretz" su danas objavile osvrt na trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini te podsjetile na mnoge razloge zbog kojih, kako ističe u autorskom tekstu urednica Esther Solomon, Izrael i Jevreji moraju podići svoj glas protiv onih koji i dalje negiraju genocid i zagovaraju podjele u Bosni i Hercegovini.
Autorica se prisjeća riječi Vanje Filipovića, aktuelnog ambasadora Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji, koji je bio među djecom koju su međunarodne jevrejske humanitarne organizacije evakuisale iz opkoljenog Sarajeva.
-Nikada neću zaboraviti zahvalnost koju sam osjećao, bile su Filipovićeve riječi.
Vanja je bio jedan od djece evakuirane iz Sarajeva konvojima koje su organizovale međunarodne jevrejske humanitarne organizacije za vrijeme opsade.
Život u ratnom Sarajevu
U tekstu se ističe kako je život u Sarajevu bio sve samo ne normalan. Opsada, koja je uključivala nestašicu hrane, lijekova, vode i struje, trajala je 1.425 dana i bila je najduža opsada glavnog grada u moderno doba. Za vrijeme opsade ubijeno je 5.400 civila, uključujući i 1.600 djece. Većina njih je izgubila život od snajperista koji su se skrivali na visokim zgradama glavnog grada. Hiljade žena i djece su morali napustiti svoje domove dok bosanski Srbi nisu dopustili muškarcima da idu.
Haaretz podsjeća kako su širom Bosne i Hercegoivne formirani koncentracioni logori, organizovane masovne deportacije, silovanja, masovna uništavanja kuća, sela i džamija, opsada Sarajeva, te namjerno i sistemsko ubijanje bošnjačkih civila, posebno (ali ne samo) na području Srebrenice.
Masakr u Srebrenici gdje je ubijeno najmanje 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, odvojenih od svojih majki, supruga i sestara na teritoriji koja je Vijećem sigurnosti UN-a proglašena "sigurna zona", utvrđen je u poslijeratnom periodu suđenja pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde kao genocid.
Sada, samo četvrt stoljeća kasnije, u Bosni i Hercegovini postoji bojazan, ako ne i užasnutost. Bosanskohercegovački Srbi ponovo govore o secesiji, baš kao što su to činili 1990-ih, i opet pojačavaju antibošnjačko huškanje, baš kao i 90-ih.
Prijetnja državi
Rat u Evropi, potaknut rasističkim, iredentističkim hiper-nacionalizmom s ravnodušnošću prema međunarodnim sporazumima, pomiješan s političkim i ekonomskim miješanjem Rusije i Kine zasigurno zvuči kao da bi trebao privući pažnju širom kontinenta ali i u Bijeloj kući, navodi se u tekstu.
Odustajanje od sveprisutnog negiranja genocida, ako ne i trijumfalizma, prijetnje multietničkoj državi s dugom historijom jevrejske kulture u vrijeme kada na svakom koraku vidimo slučajeve antisemitizma, koji su utemeljeni duboko i u ideologiji bijelih supremacista širom svijeta su razlozi zbog kojih bi posebno Jevreji trebali obratiti pažnju.
Nadalje, u tekstu se kaže da sada opstanak te očigledno nefunkcionalne države, koja je ipak ključni zaštitnik prava i života onih građana koji strahuju i od apatridije i od ponavljanja srpskih zločina, ili koji ne žele biti pripojeni nekim od svojih susjeda, pod najvećim je pritiskom od njenog osnivanja.
- Dejtonski mirovni sporazum je bio uspješan, ali se nikada nije bavio nacionalističkom idejom Velike Srbije. On ju je gušio neko vrijeme, ali duh je opet izašao iz boce - kaže Vanja Filipović.
Ciklične krize
Bilo je i prije cikličkih kriza, ali ovoga puta kontekst je vrlo drugačiji i daleko zlobniji. Interes međunarodne zajednice drastično je oslabio, iako su njihovi predstavnici ključni zaštitni mehanizam ugrađen u poslijeratne institucije: od nadzora provedbe mirovnih sporazuma, pravosuđa, do naoružanih mirovnih snaga.
U isto vrijeme, vodstvo bosanskih Srba pojačalo je napad na te institucije, kako bi gurnulo državu u sveobuhvatnu disfunkciju što predstvalja uvod u zahtjev za secesijom.
Ti napadi na međunarodni angažman u BiH i srpski separatizam glasno se pozdravljaju u Kremlju, igrajući dugu igru geopolitike na Balkanu: intenziviranje svoje sfere uticaja i zatvaranje integracije regije sa Zapadom, ne samo s Evropskom unijom ili NATO-om.
Filipović kaže da je to suprotno onome što državljani BiH žele.
- Mi pripadamo, kulturno i ekonomski, Zapadu. Tu je naša budućnost – kaže on.
Haaretz navodi da u BiH postoji velika zabrinutost da će Rusija, zajedno s Kinom, sve više ukidati podršku BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, dok predsjednik Vladimir Putin vrši pritisak na EU da odustane od svog mirovnog mandata.
Najneposrednija prijetnja teritorijalnom i političkom integritetu BiH danas dolazi iznutra - od vodstva jednog od njezina dva konstitutivna entiteta, Republike Srpske.
Putinov čovjek
Za Dodika izraelski list navodi da je srpski ultranacionalist poznat kao "Putinov čovjek na Balkanu". Riječ je o čovjeku koji negira genocida u Srebrenicu nazivajući ga "izmišljenim mitom" i "namještenom tragedijom" i koji je uveo zakon koji izbacuje iz upotrebe bilo kakve školske udžbenike u kojima se navodi da su Srbi počinili genocid i odgovorni za opsadu Sarajeva jer, po njegovim riječima, "to nije tačno i neće se ovdje podučavati."
Dodaju i kako je riječ o autokrati koji je od 2017. godine pod američkim sankcijama zbog opstruiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, što nije naštetilo njegovoj moći, niti spremnosti američkih dužnosnika da mu izađu u susret.
Za većinu razumnih promatrača jasno je da je Dodik zadužen i za uništenje na državnoj nivou i za antimuslimanski govor mržnje na Balkanu. I tu dolazi do negiranja genocida.
- To je ciljana politička poruka koja ima za cilj stvaranje daljnje podjele među zajednicama. Cilj nije ništa manje nego gašenje svake nade za zajedničkim društvom - kaže Filipović.
Čelnici Republike Srpske, poput njene predsjednice Željke Cvijanović, cinično, ako ne i zlonamjerno optužuju Bošnjake da odbijaju ići dalje, da odbijaju pristupiti "otvorenom dijalogu", istovremeno odbijajući otvoreno priznati da je bio genocid.
Tražili pravdu
Bošnjaci su, kaže Filipović, uvijek tražili pravdu, a ne osvetu za zločine koji su nad njima počinjeni.
- Iako nikada nemate savršenu pravdu za te vrste zločina. Ali u najmanju ruku, očekivali su da će čelnici dozvoliti porodicama žrtava da dostojanstveno iskazuju poštovanje i pronađu svoje najmilije – prenosi list Filipovićeve riječi.
Haaretz dalje poredi negiranje genocida u Srebrenici sa poricanjem holokausta.
Uz kolone autobusa, među rijetkim ohrabrujućim slikama bosanskog rata bilo je djelo La Benevolencije, dobrotvorne udruge bosanske jevrejske zajednice, koju su osnovale izbjeglice protjerane iz Španije 1492. godine. La Benevolencija je iskoristila svoj jedinstveni položaj "neutralne strane" pa su tako otvorili javne kuhinje u Sarajevu, kao i apoteke, edukativne kurseve i čak, kada su telefonske linije prekinute, dvosmjernu radio vezu s vanjskim svijetom. La Benevolencija je postala jedna od najefikasnijih ratnih humanitarnih nevladinih organizacija u BiH.
Predsjednik kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva Jevreja ‘La Benevolencija’ Jakob Finci kaže za Haaretz da su ti napori i aktivnosti zaslužni za naklonost stanovništva prema jevrejskoj zajednici koja i danas postoji.
- Postalo je gotovo privilegija biti član jevrejske zajednice. Jedan od dokaza je bio iznenađujući poslijeratni skok u članstvu, sa 150 djece iz jevrejsko-muslimanskih brakova koji su se odlučili pridružiti gradu koji se borio sa Solunom za titulu "Jeruzalema Balkana".
Povrijeđeni i ljuti
Ta veza između Jevreja i BiH se nastavila, ne samo u odnosu na genocid i poslijeratno negiranje. Filipović navodi da kada su se pojavile vijesti o koncentracionim logorima i genocidu u Srebrenici, mnoge jevrejske organizacije bile su povrijeđene i ljute.
Za mnoge pojedince i jevrejske grupe, ta ogorčenost i užas su, s pravom, opstali, odbijajući usklađene napore da se umanji, revidira ili potpuno negiraju ubistva, uprkos opsežnoj dokumentaciji i uspješnom procesuiranju počinitelja za ratne zločine. Paralele s poricanjem holokausta su očigledne.
Finci ističe da se nedavni zakon koji zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločina, dočekan bijesom u Republici Srpskoj, jednako odnosi i na poricanje holokausta. U širem smislu, Finci kaže da se jevrejska zajednica u BiH bori protiv islamofobije ruku pod ruku s suočavanjem s antisemitizmom: to su "dvije strane istog novčića".
Ali ovaj narativ o neraskidivoj vezi solidarnosti nije baš uvijek univerzalan. Postoji više od nekolicine istaknutih jevrejskih ličnosti koje su javno odbile genocid nazvati genocidom, od Efraima Zurofa iz Wiesenthal centra do Yehude Bauera.
Strašan osjećaj déjà vua u BiH i nezainteresovanost svijeta za mogućnosti ponovnih sukoba, prirodno postavlja pitanje je li slogan "Nikad više" nakon Holokausta izgubio svoju moralnu snagu, ili da li je ikada zaista išta značio.
Filipović tvrdi da bitka nije gotova, bilo u BiH ili bilo kojoj zemlji u kojoj je radikalna mržnja postala mainstream.
Spuštanje kriterija
- Gubitak vjere u ‘Nikad više’ ne znači odustajanje od nekog uzvišenog liberalnog slogana, već od vrste društva u kojem svi živimo”, rekao je.
On smatra da bi spuštanje kriterija bilo pogubno i da bi značilo odustajanje od naših temeljnih ljudskih vrijednosti, našeg udjela u civilizivanom svijetu.
Međutim nejasniji je stav jevrejske države uspostavljene nakon holokausta. Izrael je priznao BiH 1997. godine, ali nikada nije formalno priznao genocid u BiH.
A historijski revizionizam, ako ne i negiranje genocida, nije baš crvena linija za to kako Izrael stiče prijatelje.
Ali Filipovića ne uznemiruje duga izraelska prosrpska tradicija, ističući snažne odnose između Izraela i BiH. Mišljenja je da bi Jeruzalem mogao čak i uticati na Republiku Srpsku.
- Prijatelji pričaju prijateljima teške stvari. Izrael može razgovarati sa svojim kontaktima i saveznicima u Beogradu i Banjoj Luci, podsjećajući ih da ova vrsta mržnje ne služi ničijim interesima – kaže on.
Ali stvarna pomoć za koju se BiH nada da će joj ponuditi Izrael je da zajedno sa Sjedinjenim Državama podigne svoj glas protiv ove vrste retorike. Filipović vjeruje da vlastito iskustvo genocida Jevreja daje posebnu moralnu težinu ako se odluči zalagati za opstanak BiH i protiv negatora genocida.
Snažan glas
- Izrael bi mogao govoriti glasnim, snažnim glasom o tim pitanjima – naglasio je Fiipović.
Haaretz navodi i da su u Bosni i Hercegovini postojale velike nade u vezi s izborom Joea Bidena za američkog predsjednika, na temelju njegovog snažnog zalaganja za Bosnu i Kosovo kao američkog senatora, pozivajući na vojnu agresiju Srbije i pozivajući na američke zračne napade kako bi se spriječila daljnja zvjerstva. Nadali su se da će Bidenova administracija ispuniti svoja obećanja da će dati prioritet ljudskim pravima u vanjskoj politici umjesto otvorenog transakcionizma Trumpovih godina.
Potrebno je podići više glasova u podršci BiH i protiv grabežljivog srpskog nacionalizma. Hoće li država Izrael ispuniti ili razočarati bosanska očekivanja solidarnosti, ostaje za vidjeti.
Filipović je uvjeren da niko u Izraelu nikada ne bi javno podržao vođe koji prkose svim međunarodnim i pravnim normama i koji se upuštaju u brutalno negiranje genocida, koji svakodnevno izražavaju mržnju i netoleranciju utemeljenu na vjeri, navodi izraelski Haaretz na kraju svog osvrta o situaciji u Bosni i Hercegovini.
