"Ja sam svjedok i suvremenik"

Izudin Bajrović tvrdi: SARTR je stvar politike, nije sarajevski ratni teatar

Svaki glumac koji je ostao u Sarajevu od ‘92 do ‘95, i svaki reditelj, kostimograf, scenograf, svaki tehnički radnik, su bili sarajevski ratni teatar, smatra glumac

Glumac Izudin Bajrović jedan je od onih koji se ne libi javno iznijeti svoje mišljenje, pa je tako sada sa pratiocima na Facebooku podijelio svoj stav o Sarajevskom ratnom teatru.

"Da razjasnimo jednu stvar. Ja sam svjedok i suvremenik. Zašto Sarajevski ratni teatar nije sarajevski ratni teatar. Na početku opsade Sarajeva, kada je prekinuta redovna produkcija sarajevskih pozorišta u kratkom vremenu, okupila se grupa ljudi koji su donijeli odluku o osnivanju tzv. sarajevskog ratnog teatra i napravili jednu predstavu "Sklonište". Pretpostavljam da su računali u tom trenutku da postojeća sarajevska pozorišta neće nastaviti sa svojom djelatnošću, međutim desilo se da su sva sarajevska pozorišta vrlo brzo konsolidovala svoju produkciju, pa se čitav pozorišni život Sarajeva preselio u najvećoj mjeri u Kamerni teatar 55, dijelom i u Narodno pozorište i u Pozorište mladih, dok je tzv. Sarajevski ratni teatar praktično bio bez produkcije.

Hoću da kažem da je svaki teatar u Sarajevu bio sarajevski ratni teatar, a to što se poslije rata osnovala Javna ustanova pod imenom Sarajevski ratni teatar, ili Sartr, to je već stvar politike. Svaki glumac koji je ostao u Sarajevu od ‘92 do ‘95, i svaki reditelj, kostimograf, scenograf, svaki tehnički radnik, su bili sarajevski ratni teatar", smatra Bajrović.