"Divno Sarajevo
Ilidža te krasi
Divna banja i priroda
Svakom dušu blaži
Tu je vrelo Bosne
Što stalno žubori
Milina je uživati
Ko prirodu voli."
Vođeni stihovima ove bh. sevdalinke započinjemo priču o Ilidži, odakle počinje i priča o glavnom gradu naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine - Sarajevu.
Upravo u ovoj općini nalazi se i izvorište rijeke Bosne, opjevane u stihovima sevdalinke legendarnog izvođača Safeta Isovića.
"Pričaj Bosno
Gdje god budeš tekla
O ljepoti šeher Sarajeva
O Ilidži i banjama njenim
Pričaj Bosno svojim valovima", stihovi su dobro poznate sevdalinke.
Izvorište rijeke Bosne, prekrasna jezera kojima plivaju ribe i plove labudovi, otočići obrasli bujnim zelenilom, te činjenica kako je u vrelim ljetnim mjesecima tamo temperatura nekoliko stepeni niža nego u gradu Sarajevu, neki su od razloga zbog kojih je Vrelo Bosne već više od stotinu godina omiljeno izletište Sarajlija.
No, vratimo se na Ilidžu.
Zapadno od glavnog grada BiH, svega desetak kilometara od Sarajeva, nalazi se Ilidža - naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini, sa jedinstvenim okolišem.
Poznata je prije svega po gore spomenutom Vrelu Bosne, izvorišnom dijelu istoimene rijeke, banjsko-hotelskom kompleksu izgrađenom tokom austrougarskog perioda te Velikoj aleji koja vodi do Vrela Bosne i kojom svakodnevno prođe na stotine građana i turista.
Mjesto odmora i rekreacije
Poznata je i kao banjsko i klimatološko lječilište, rekreacijski centar i izletište, a upravo zbog toga je dobila i ime.
Naime, Ilidža je ime dobila za vrijeme vladavine Osmanlija, a nastalo je od stare turske riječi 'Iladž' koja znači lijek - ono što čovjeku daje zdravlje.
U tom periodu Ilidža je imala banjski karakter, kao i mjesto odmora i rekreacije. Saobraćajni značaj postojao je i tada pa je izgrađen most preko rijeke Bosne na Pladištu između 1530–1550, a njegova autentičnost sačuvana je do danas.
Banjsko-lječilišni centar Ilidža postao je čuven po sumpornom vrelu i njegovoj ljekovitosti, ali i po ljepoti prirodnog i izgrađenog ambijenta.
Bogatiji stanovnici Sarajeva iz ovog perioda na Ilidži su imali "ishodne kuće" – ljetnikovce, gdje su boravili ljeti. Neke od njih su sačuvane i do danas.
Razvoj Ilidže
Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine (1878–1918. godine) Ilidža i njena okolina su se razvili u izgrađen i uređen prostor.
Pod neposrednom upravom Zemaljske vlade u Sarajevu, počeli su radovi na projektovanju i etapnom uređenju banje Ilidža u cjelini. Modernizovana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Evrope.
Krajem 1895. izgrađeni su hoteli "Igman", "Hungaria", "Austria" i "Bosna". Uređen je i Banjski park sa mnogobrojnim stazama, cvijetnim alejama, vještačkim jezerom, ribnjakom i zvjerinjakom, izgrađeni sportski tereni, hipodrom i drugi objekti za zabavu.
Do 1894. zasađena je Velika aleja, koju sačinjava 726 stabala platana i veći broj stabala divljeg kestena.
Velikom alejom je banjski kompleks povezan sa "Vrelom Bosne", na kome su ozidane obale, napravljeni mostići i mnogobrojne staze za šetnju.
Centar industrije
U socijalističkoj Jugoslaviji, Ilidža bila je veliki industrijski centar i po ekonomskoj snazi bila je na petom mjestu u Bosni i Hercegovini.
U samoj Ilidži radila je Fabrika ćilima, Lasta je proizvodila bicikle, na Stupu je radila Šipadova fabrika namještaja Standard i Hladnjača i klaonica (SIMES), fabrika drvne industrije BOSANKA u Blažuju, u Rakovici je bio veliki voćnjak jabuka, a u Vlakovu veliko skladište tečnih goriva.
U Radničkom naselju Hrasnica svoje pogone imala je Fabrika motora Sarajevo (FAMOS), sa preko 10.000 zaposlenih. Proizvodila je motore za teretne kamione (FAP), a posebno za vojnu industriju (tenkovi, oklopni transporteri).
Prirodni amfiteatar
Reljef područja Ilidža različitog je oblika, od tipičnog ravničarskog do brdsko-planinskog. Područje planine Igman prirodno ograničava općinu s jugozapadne strane.
Upravo padine planine Igman čine prirodni amfiteatar idući od Krupca na istoku, preko Hrasnice do Blažuja i Mostarskog raskršća na zapadu.
Smještena je na 490 metara nadmorske visine.
Ilidža se sastoji od ukupno 12 naselja, od čega 11 čine ruralna naseljena mjesta Krupac, Jasen, Zoranovići, Vlakovo, Zenik, Rakovica, Kakrinje, Kobiljača, Vela, Buhotina i urbano naseljeno mjesto Ilidža.
U općini postoji 16 mjesnih zajednica:
- Butmir
- Donji Kotorac
- Sokolović kolonija
- Hrasnica I
- Hrasnica II
- Ilidža Centar
- Lužani
- Vreoca
- Vrelo Bosne
- Blažuj
- Rakovica
- Osjek
- Otes
- Stup
- Stup 2
- Stupsko brdo
U ilidžanskom naselju Butmir smješten je Međunarodni aerodrom Sarajevo, najveći aerodrom u Bosni i Hercegovini.
Bogatsvo vode
Glavnina teritorija je u porječju rijeke Bosne, gdje se nalazi i popularno izletište Vrelo Bosne. U prvih nekoliko kilometara toka Bosna prima tri desne pritoke, Željeznicu sa Treskavice, Dobrinju sa Trebevića i Miljacku sa Jahorine i Romanije i jednu lijevu, Zujevinu sa Bjelašnice zajedno sa Rakovačkim potokom.
Općina Ilidža raspolaže veoma značajnim prirodnim resursima pitke, mineralne, termalne i termomineralne vode, što je osnova za razvoj niza djelatnosti u skladu sa postavkama održivog razvoja.
Mineralne vode su utvrđene kod Blažuja gdje se nalaze četiri pojave kiseljaka gdje je moguće zahvatiti 10-15 l/s mineralne vode visokog kvaliteta. Trenutno se eksploatiše 1-3 l/s mineralne vode.
Termalne vode su utvrđene na Butmiru i Sokolović Koloniji.
Termomineralne vode su utvrđene samo na Ilidži, a ukupna izdašnost bušotina se kreće oko 270 l/s vode temperature 26–58 stepeni Celzija. Trenutno se koristi samo 10 l/s ovih izuzetno ljekovitih voda i to u funkciji zagrijavanja hotela.
Nacionalni spomenici
Na Ilidži se nalazi i nekoliko nacionalnih spomenika BiH, a to su:
- Katolička crkva Uznesenja Marijina
- Mezarje Velika drveta (Stari nišani)
- Prahistorijsko naselje u Butmiru
- Spomenik borcima NOR-a
- Stara željeznička stanica Ilidža
- Zildžića kuća
Projekt Pozitivne priče podržao je BH Telecom.
