Predsjednica Društva pisaca u Bosni i Hercegovini Jagoda Iličić se oglasila nakon što je nekoliko članova istupilo iz Društva.
"Iako nisam imala namjeru oglašavati se povodom medijskih istupa mojih kolega, razmjera hajke koju su poduzeli kao i njezine posljedice traže od mene odgovor. Nadam se da će ga mediji prenijeti na isti način na koji su ispratili intervjue kolega.
U posljednjem intervjuu koji je objavljen u Slobodnoj Bosni a koji je naslovljen kao Ekskluzivna ispovijest, kolega Ivanković je iznio niz tvrdnji i uvreda sličnih onima koje već danima pune stranice portala.
Počet ću od istinitog u njegovom tekstu.
Ja nikad ne bih došla na mjesto predsjednice Društva jer je ono, tradicionalno, bilo rezervirano za muškarce književnike iz Sarajeva, da to nije uzrokovao odlazak predsjednika Hajdarevića. Dvaput sam podnosila ostavku i dvaput je Skupština nije prihvatila. Razlog je bio očit. Raspave koje čitate u medijima već se mjesecima vode u Društvu i ljudi su umorni od njihovih sadržaja, osjećaju se loše a neki čak i istupaju iz članstva.
Vidim li samo ja nepotizam
Što se tiče parametara kojima se mjeri nečija uspješnost mislim da ekonomisti uzimaju u obzir finansijsku i organizacijsku sposobnost. U vrijeme mog dolaska na čelo Društva nismo imali ni za smrtovnice preminulim članovima. Sad je na računu Društva značajne svota i u njoj i jeste problem. Društvo je bilo predbankrotom, suočeno s mnogobrojnim tužbama i prijetnjama tužbama od kojih je jedna bila i ona poslana s adrese Fondacije za izdavaštvo u kojoj su nam obustavili finansijsku potporu za časopis Život jer urednik Ivanković dvije godine nije pravdao sredstva koja su časopisu dodijeljena. Sve se to može lako provjeriti. U njegovim izvještajima kao urednika Života nema imena ljudi koji mu pomažu i ravnopravno dijele teret uređivanja.
Kao pisci koji dijele lekcije seoskoj učiteljici morali bi znati da se karakterizacija likova ne gradi tako što se u tekstu napiše "bio je dobar ili bahat čovjek". Vješti književnici podastru dokaze iz kojih čitatelj sam zaključi kakav je lik o kome čita.
Da sam ja s druge strane ove priče pitala bih autore kako objašnjavaju i dokazuju moju bahatost, kojim riječima sam ja to i kada uvrijedila članove Društva? Ili to za ekskluzivne intervjue nije potrebno?
Stižemo i do nagrade koju je Ivanković odbio.
Vidim li samo ja nepotizam u situaciji da dobitnik nagrade predsjedava sastanku na kome se odlučuje o novčanom iznosu koji tu nagradu prati? Spomenuti sastanak sazvan je u vrijeme dok sam ja na pozornici i usprkos činjenici da sam obavijestila članove Predsjedništva da ćemo našu komunikaciju svesti na zoom i online sastanke iz dva razloga: prvi je smanjenje troškova a drugi pisani trag s takvih zasjedanja jer je već od posljednje sjednice Skupštine bilo jasno da je to neophodno. Sve što su na sastanku odlučili pretočili su u zapisnik u kome naređuju a potpišem sve što oni, kao većina, odluče. Pritom zaboravljaju da njih pet ne čine većinu u Društvu nego samo tijelo koje bira Skupština. Svi članovi Društva su većina. Odluke koje su donijeli kose se sa svim pravilima o organizaciji
Sarajevskih dana poezije i dodjeli same nagrade, od novčanog iznosa do toga da su planirali sve što od "para pretekne" razdijeliti međusobno nakon što se Dani završe i to onako kako oni procjene nečiji rad. U Pravilniku izričito stoji da se sva sredstva koja "preteknu" ostavljaju za iduću godinu i organizaciju narednih susreta.
Na tim je odlukama samo nedostajao potpis predsjednice kojoj su poručili da ih mora potpisati svidjelo joj se to ili ne. Moja bahatost se, vjerovatno, tumači činjenicom da sam odbila. Odlukama su prethodile brojne prepiske u kojima laureat ucjenjuje predsjednicu Programskog savjeta da skrati ili ukine honorare učesnicima kako bi se njemu namirilo toh plus 5000 ili da se ta sredstva "pozajme" iz sredstava koja imaju svoju strogu namjenu. U igri su čak i moljakanja sponzora.
Upozorila sam članove Predsjedništva da Društvo duguje novčane iznose Nagrada nekim članovima već godinama i da je neprimjereno razbacivati se novcem što je laureate doživio kao poniženje. O svemu sam, dva dana prije medijskih objava, upozorila i predsjednicu Skupštine, potpredsjednika i Komisiju za nadzor nad finansijskim sredstvima Društva.
Budući da im je bilo jasno da za svoje nestatutarne planove neće dobiti legalno pokriće krenuli su u progon ne razmišljajući koliku štetu nanose Društvu pisaca i samoj nagradi Bosanski Stećak.
Pokušaj prebacivanja odgovornosti na predsjednicu Programskog savjeta još je jedno bježanje od odgovornosti. Istu tu predsjednicu predložio na to mjesto sam Ivanković i o tome postoji zvučni zapis sa sjednice Predsjedništva. Kako to da je odjednom nesposobna?
Kada sam ih "gnusno" upozorila da posao oko organizacije Sarajevskih dana poezije nisu uradili kako treba i da su sav posao prepustili kolegici hrabreći je da nastavi- o čemu također postoje pisani tragovi- uzvratili su na način sličan ovoj medijskoj hajci. Usporedite vodeće književne manifestacije u regiji s ovogodišnjim programom Sarajevskih dana poezije pa ćete to i sami zaključiti čega sve nedostaje, od programa posvećenih književnoj kritici do onih u kojima se promoviraju mladi, uspješni književnici i književnice. Medijska hajka i ostavke ih ne oslobađaju odgovornosti. Naravno, Dani idu i gosti koji su pozvani više su nego dobrodošli. Ostalo je dovoljno nas koji ćemo i taj posao iznijeti do kraja.
Završit ću tekstom koji sam nedavno objavila na mom fb zidu. Društvo pisaca u Bosni i Hercegovini dugo nije bilo u ovakvom fokusu javnosti. Kad je Fena, prije desetak dana, objavila kratki tekst najave s imenom dobitnika Bosanskog Stećka, odziv portala i medija je bio začuđujuće tih.
Skandal nam je osigurao publicitet kakav nikakva dobra vijest nije bila u stanju. Pitam se razumiju li "pobunjene" kolege važnost nagrade koju vuku kroz blato i koliko smo svi mi, i oni i ja u cijeloj toj priči nebitni?
Ne spominjite mog supruga
Nagrade se odbijaju jer su kompromitovane, jer ih je dobio nedostojan čovjek, jer želiš ukazati na neku svjetsku nepravdu. Stećak u cijeloj ovoj priči nije kriv a trpi najveću štetu. Sarajevske dane poezije sanjali su najbolji među nama. Stećak je putovao iz Bosne i Hercegovine kao glasnik, ambasador, dragocjenost. Kolege koje su ove godine kreirali program manifestacije imali su odriješene ruke u svakom smislu izuzev finansijskog praga koji nisu smjeli prekoračiti.
Što se tiče ostalih mizoginih uvreda po crti neuka i bahata seoska učiteljica odgovorila bih samo da je privilegij biti učitelj a živjeti na selu sramota samo u našoj državi i to u glavama onih koji nisu makli izvan granica provincije, što geografske što intelektualne.
Jedan od osnivača Sarajevskih dana poezije, Velimir Milošević, došao je u Sarajevo i napisao Djeca su vojska najjača. Idem jutros mojoj vojsci iz mog sela u mojoj zemlji.
Jedino što molim novinare i ovu četvoricu musketira- kako sebe nazivaju jeste da ne spominju ime mog supruga u svojim gnusnim, ekskluzivnim ispovijedanjima. Mirsad Bećirbašić je bio gospodin, intelektualac i književnik pred čijim imenom trebaju ustati ili šutjeti u najmanju ruku. Za života se nije povlačio po mahalskim raspravama i nije pristojno da mu to kolege priređuju sada"
