Opsežno proučavanje duboke unutrašnjosti Zemlje putem seizmičkih valova velikih zemljotresa potvrdilo je postojanje zasebne strukture u unutrašnjoj jezgri naše planete. Riječ je o izrazito vreloj čvrstoj kugli od željeza i nikla, širokoj oko 1.350 kilometara. Kad bismo je mogli vidjeti, zbog visoke temperatue od 5.500 do 6.000 stepeni izgledala bi poput male zvijezde. Ta je temperatura uporediva s onom na površini Sunca. Otkrili su je zapravo jaki potresi.
Između nove strukture i unutrašnje jezgre, čini se, nema čvrste granice, već je prijelaz postupan. Moguće je kako je to posljedica različitih rasporeda atoma željeza na visokim temperaturama i pritiscima ili načina na koji su posloženi rastući kristali.
Unutrašnje jezgro sporo raste na račun vanjske jezgre kako se Zemlja postupno hladi, što traje od njenog nastanka, prije približno 4,5 milijardi godina.
Potvrđena skoro 100 godina stara hipoteza
Promjer Zemlje je oko 12.750 km. Koliko nam je dosad poznato, njena se unutrašnjost sastoji od četiri sloja: stjenovite kore na vanjskoj strani, potom stjenovitog gornjeg plašta ispod koje je vanjska jezgra sazdana od magme te čvrsta unutarnja jezgra.
Ta je metalna unutrašnja jezgra, široka oko 2.440 kilometara, otkrivena '30-tih godina prošlog stoljeća, također korištenjem seizmičkih valova koji putuju Zemljom.
Naučnici su 2002. godine postavili pretpostavku prema kojoj se u toj jezgri, poput ruske babuške, krije još jedan zaseban segment. Sve naprednija i sofisticiranija oprema za seizmičko promatranje omogućila je potvrdu te hipoteze.
Nakon potresa Zemljom se kreću seizmički valovi, pomoću kojih možemo otkriti njen unutrašnji sastav prateći kako se oblik tih valova mijenja.
Valovi zemljotresa
Dosad su naučnici mogli otkriti te valove dok se kreću od jedne strane Zemlje do druge. Potom se odbijaju kako bi krenuli u suprotnom smjeru.
Novo istraživanje proučavalo je valove 200 zemljotresa magnitude veće od 6.0 po Richterovoj ljestvici, zabilježenih u zadnjih deset godina, kako se odbijaju poput loptice za ping pong i do pet puta unutar planete.
Istraživanje je bilo moguće zahvaljujući dosad neviđenom širenju globalne seizmičke mreže, naročito u Sjedinjenim Državama, Aljasci i evropskim Alpama.
Vanjska ljuska oko unutrašnjeg jezgra i novopotvrđena sfera u srcu Zemlje dovoljno su vrele kako bi bile rastopljene. No, u čvrstom su stanju zbog ogromnih pritisaka koji vladaju u središtu Zemlje, piše Reuters.
Istraživanje koje je predvodio seizmolog Thanh-Son Pham s Australian National University u Canberri objavljeno je u časopisu Natural Communications.
