Zamislite dugi "lanac" koji povezuje Zemlju i svemir i koji bi nas mogao lansirati u orbitu i prebaciti nas u druge svjetove rekordnom brzinom.
To je osnovna ideja koja stoji iza svemirskog "lifta".
Umjesto da nam treba šest do osam mjeseci da stignemo do Marsa, naučnici su procijenili da bi nas svemirski lift mogao tamo odvesti za tri do četiri mjeseca ili čak za 40 dana, prenosi Sciencealert.
Nova ideja
Koncept svemirskih liftova nije nov, ali projektiranje takve strukture ne bi bio lagan pothvat. I mnoga druga pitanja, osim tehnologije, stoje na tom putu.
Zato je ambicija za ozbiljnom izgradnjom jednog takvog relativno nova, a japanska firma Obayashi Corporation smatra da ima neophodnu stručnost.
Poznata po izgradnji najvišeg tornja na svijetu, Tokyo Skytree, Obayashi Corporation najavila je 2012. da će dosegnuti još veće visine s vlastitim svemirskim liftom.
U izvještaju iz iste godine, kompanija je rekla da će započeti izgradnju projekta vrijednog 100 milijardi dolara do 2025. godine i da bi mogla započeti s radom već 2050.
Yoji Ishikawa je napisao izvještaj i član je odjela za stvaranje buduće tehnologije. On je odgovorio na pitanje kako napreduje projekt.
Iako je Ishikawa rekao da kompanija vjerovatno neće započeti s izgradnjom sljedeće godine, trenutno je "angažirana u istraživanju i razvoju, grubom dizajnu, izgradnji partnerstva i promociji", rekao je za Business Insider.
Šašava ideja
Neki su sumnjali da je takva struktura uopće moguća.
"To je bila pomalo šašava ideja", rekao je Christian Johnson, koji je prošle godine objavio izvještaj o svemirskim čiftovima u časopisu Journal of Science Policy & Governance.
"Ipak, postoje neki ljudi koji su pravi naučnici i koji se stvarno slažu s ovim i stvarno žele to ostvariti", rekao je Johnson.
Lansiranje ljudi i objekata u svemir raketama je izuzetno skupo.
Na primjer, NASA je procijenila da će njene četiri misije na mjesec Artemis koštati 4,1 milijardu dolara po lansiranju.
Razlog je nešto što se zove jednačina rakete. Potrebno je mnogo goriva da se stigne u svemir, ali gorivo je teško, što povećava količinu goriva koja vam je potrebna.
"I tako vidite tu vrstu začaranog kruga", rekao je Johnson.
Sa svemirskim liftom ne trebaju vam rakete ni gorivo.
Prema nekim nacrtima, svemirski liftovi prevozili bi teret u orbitu na elektromagnetnim vozilima zvanim penjači.
Ove penjalice mogu se napajati daljinski – poput solarne energije ili mikrovalova – čime se eliminira potreba za gorivom u vozilu.
Smanjiti troškove
U svom izvještaju za Obayashi Corporation, Ishikawa je napisao da bi ova vrsta svemirskog lifta mogla pomoći smanjiti troškove prijevoza robe u svemir na 57 dolara po funti težine (1 funta - 0, 453 kilograma).
Druge procjene za svemirska lifvote općenito navode cijenu od 227 dolara po funti.
Čak je i SpaceX-ov Falcon 9, koji je s oko 1.227 dolara po funti jedna od jeftinijih raketa za lansiranje, još uvijek oko pet puta skuplji od nnajvečih procjena troškova za svemirske liftove.
Postoje i druge prednosti osim troškova.
Nema opasnosti od eksplozije rakete, a penjalice bi mogle biti vozila s nultom emisijom, rekao je Johnson.
S relativno laganim tempom od 124 milje (199,5 kilometara) na sat, penjači Obayashi Corporationa putovali bi sporije od raketa s manje vibracija, što je dobro za osjetljivu opremu.
Ishikawa je rekao da Obayashi Corporation svemirski list vidi kao novu vrstu projekta javnih radova koji bi koristio cijelom čovječanstvu.
Trenutno je jedna od najvećih prepreka za izgradnju svemirskog lifta od čega napraviti "sajlu" ili cijev.
Da bi izdržala ogromnu napetost pod kojom bi bila, cijev bi morala biti vrlo debela ako je napravljena od tipičnih materijala, poput čelika.
Specifičan materijal
"Međutim, ako ga pokušate izgraditi od čelika, trebat će vam više čelika nego što postoji na Zemlji", rekao je Johnson.
Ishikawin izvještaj sugerira da bi Obayashi Corporation mogla koristiti ugljikove nanocijevi. To je smotani sloj grafita, materijala koji se koristi za olovke.
"Puno je lakši i manja je vjerovatnost da će se slomiti pod pritiskom u poređenju s čelikom, pa bi svemirski lift mogao biti mnogo manji, rekao je Johnson".
Međutim, postoji caka.
Iako su nanocijevi vrlo jake, one su također sićušne, a najduže iznose samo oko 60 centimetara.
A kako bi bio pravilno uravnotežen, remen bi trebao biti dugačak najmanje 22.000 milja (oko 35.000 kilometara), prema Ishikawi.
"Dakle, nismo tamo", rekao je Johnson o dužini nanocijevi, ali i dodao:
"Međutim, to ne znači da je nemoguće".
Umjesto toga, istraživači će možda morati razviti potpuno novi materijal, rekao je Ishikawa.
A kakav god materijal bio, još uvijek postoje drugi problemi.
Na primjer, uže svemirskog lifta bilo bi nevjerovatno napetoi da bi bilo sklono pucanju, rekao je Johnson.
Udar groma mogao bi ga uništiti. Postoje i druge vremenske prilike koje treba uzeti u obzir poput tornada, monsuna i uragana.
Također bi bilo potrebno mnogo putovanja da se nadoknadi ta ogromna cijena izgradnje.
Zagrebali površinu
I to je samo "grebanje" površine. I ne može ih sve riješiti jedna firma, rekao je Ishikawa.
"Potrebna su nam partnerstva. Trebamo različite industrije.
Naravno, prikupljanje sredstava je vrlo bitno", rekao je Ishikawa.
To su mnoge prepreke koje treba prevladati kako bi se počela gradnja na vrijeme za rad do 2050., pogotovo jer je Ishikawa procijenio da će za izgradnju trebati 25 godina
Napomenuo je da je procjena za 2050. uvijek dolazila s opcijom napredovanja tehnologije.
"To nije naš cilj niti obećanje", rekao je, ali firma još uvijek cilja na taj datum.
"Mislim da su te vremenske procjene optimistične, čak i pod pretpostavkom da će se sutra dogoditi proboj", rekao je Johnson.
