U životu prije ili poslije naučimo da bez borbe i srčanosti nema ni rezultata. Bilo da se radi o fudbalu ili drugim stvarima u životu, suština je – bitka! Borbenost ispliva na površinu, u zavisnosti o čemu se radi, prije ili kasnije.
Primjer borbenosti, srčanosti, zalaganja i želje za uspjehom je fudbaler Veleža – Haris Ovčina. Omaleni, ali brzonogi fudbaler karijeru je počeo na Grbavici, u omladinskoj selekciji U19 Željezničara. Kao slobodan igrač prešao je u hrasnički Famos u sezoni 15/16, da bi nakon jedne sezone provedene u Famosu, potpisao za FK Velež.
Tadašnji trener Veleža, koji se takmičio u Prvoj ligi FBIH bio je Ibro Rahimić, objeručke je prihvatio mladog i talentovanog Harisa Ovčinu. U sezoni 16/17 mostarski klub je bio u izrazito lošoj situaciji, završili su na jedanaestoj poziciji sa 43 osvojena boda. Međutim, u narednoj sezoni Velež je završio kao trećeplasiran, da bi u sezoni 18/19 sa rekordnih 76 bodova završio na prvoj poziciji i ostvario direktan plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Treba podsjetiti da je Ibro Rahimić do tada vodio Velež, te ih vratio gdje pripadaju, u najjači rang fudbala u našoj zemlji.
Tada mostarski klub preuzima Feđa Dudić, koji je nastavio gdje je Ibro stao. U prvoj sezoni nakon povratka u elitu, Velež je završio na osmom mjestu, ali je bio jasan uspon kluba. Volja i želja uprave, rukovodstva, trenera i igrača, bila je jača od svega i uspon se vidio iz aviona. Prošle sezone, druga sezona Veleža nakon povratka u Premijer ligu BiH – trasirala je Velež kao trećeplasiranu ekipu u evropsko takmičenje. Tačnije u pretkola kvalifikacija za Konferencijsku ligu.
Ostatak priče upravo se dešava ovog ljeta. Velež je preko Colerainea i grčkog velikana AEK-a stigao do čak trećeg pretkola ovog takmičenja, a sve to nakon 33 godine pauze od evropskih takmičenja. Težina uspjeha ne može se mjeriti sa bilo čime.
Tom uspjehu najviše su doprinijeli fudbaleri koji su bili sa Rođenim i u teškim vremenima, u Prvoj ligi FBiH. Naravno, ne izostavljamo zasluge drugih ljudi koji su klub “gurali” na svaki mogući način, o tome ćemo drugi put. Tema članka zapravo je fudbaler po imenu Haris Ovčina. Svoje ime gradio je preko trnja, gradio ga je svojim leđima, sa svojih 10 prstiju, bez menadžerske ili bilo koje druge potpore. Pravi primjer fudbalera koji se samo i isključivo bori za uspjeh na zelenom terenu.
Fudbaler koji je vodio Velež kroz evropske utakmice, kapitenski, borbeno, stamenito. Klizao na svaku loptu, izagarao u želji da svom klubu donese uspjeh. Bez pardona, bez kalkulacija. Njegova želja za pobjedom ogleda se i u statistici, pa je tako bio igrač sa najviše pređenih kilometara u revanš utakmici protiv AEK-a u Atini.
Haris Ovčina je dokaz i drugim fudbalerima da se uz mnogo truda, zalaganja i borbenosti, može stići na sami vrh. A Hare je blizu, zaista blizu. Nakon ovih evropskih utakmica, bh. javnost je toliko zadovoljna njegovim igrama u dresu Veleža, da društvene mreže bukvalno “gore” od komentara kako momka treba pozvati u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Ne, nismo naklonjeni nekom fudbaleru posebno, želimo odati priznanje i čestitati bukvalno svakom fudbaleru Veleža, stručnom štabu, rukovodstvu, pa i navijačima. Svi su oni, podjednako, zaslužni za ovaj veliki uspjeh kluba iz Mostara, piše Sportske.ba.
Međutim, želimo izdvojiti igrača koji može biti izuzetno koristan za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Sa svojom brzinom, bez ikakvog straha od duela sa protivnikom, sa svojom borbenošću, on je definitivno fudbaler koji nedostaje reprezentaciji BiH. Kamo sreće da imamo više Ovčina u zalogu, smatramo da se ni Petev ne bi brinuo. Također, smatramo da ratnika kakav je Ovčina, jednostavno mora pozvati u reprezentaciju naše zemlje.
Haris Ovčina pokriva poziciju desnog krila/beka. Podjednako je dobar na obje pozicije, jer sa svojom snagom i pređenim kilometrima, pokriva i napad i odbranu. Visok je 179 cm, a rođen 24. oktobra 1996. godine. Upravo je ovo trenutak da Ovčina, koji je u najboljoj životnoj formi, obuče dres reprezentacije Bosne i Hercegovine. Da li se slažemo?
