Istraživanje crijevnog mikrobioma pokrenulo je 'revoluciju' u nauci o prehrani, a u posljednjih nekoliko godina dijetalna vlakna postala su "novi protein" – dodana u hranu u izobilju kako bi hranila naša crijeva i poboljšala naše zdravlje.
Nedavna studija na miševima, međutim, sugerira da nisu svi dodaci prehrani s vlaknima jednako korisni.
Oblik koji se lako nalazi u zobi i ječmu, nazvan beta-glukan, može kontrolirati šećer u krvi i pomoći u gubitku težine kod miševa koji su hranjeni hranom bogatom mastima.
Istraživači sa Univerziteta u Arizoni (UA) i Univerziteta u Beču kažu da je to jedina vrsta dodatka vlaknima koju su testirali koja je smanjila sadržaj masti i tjelesnu težinu miša unutar 18 sedmica.
Ostala razmatrana vlakna, uključujući pšenični dekstrin, pektin, rezistentni škrob i celulozu, nisu imala takav učinak, unatoč značajnoj promjeni sastava mikrobioma miša u usporedbi s miševima koji nisu hranjeni dodacima vlaknima.
"Znamo da su vlakna važna i korisna; problem je u tome što postoji toliko mnogo različitih vrsta vlakana", objasnio je biomedicinski naučnik Frank Duca iz UA u julu.
"Htjeli smo znati koja bi vrsta vlakana bila najkorisnija za mršavljenje i poboljšanje homeostaze glukoze kako bismo mogli informirati zajednicu, potrošače, a potom i poljoprivrednu industriju."
Dijetalna vlakna su glavni izvor energije za bakterije koje žive u našim crijevima, a ipak manje od 5 posto ljudi u SAD konzumira preporučenih 25-30 grama (0,9-1 unce) vlakana dnevno.
Kako bi se to nadoknadilo, dodaci prehrani s vlaknima i hrana s 'nevidljivim vlaknima' postaju sve popularniji. Ali vlakna su vrlo raznolika, pa koja da izaberemo?
Neka su vlakna, poput beta-glukana zobi i dekstrina pšenice, topljiva u vodi, što znači da ih crijevne bakterije lako fermentiraju. Drugi, poput celuloze i rezistentnog škroba, manje su topljivi ili netopljivi, što znači da se lijepe za druge materijale kako bi formirali stolicu.
Do sada, piše biomedicinska naučnica Elizabeth Howard iz UA i njezini kolege, "nema studije koja je istraživala ulogu različitih vlakana u jednoj kohorti."
Kako bi se to nadoknadilo, trenutna studija testirala je nekoliko oblika vlakana u jednoj kohorti miševa. Utvrđeno je da samo beta-glukan povećava broj Ileibacterium pronađenih u crijevima miševa. Druge studije na miševima povezale su ovu bakteriju s gubitkom težine.
Naravno, mnogo prije markera od 10 sedmica, miševi hranjeni beta-glukanom pokazali su smanjenu tjelesnu težinu i sadržaj tjelesne masti u usporedbi s miševima hranjenim drugim oblicima vlakana.
Nalazi su u skladu s drugom nedavnom studijom Duca, koja je hranila glodavce ječmenim brašnom, bogatim beta-glukanom. Iako su štakori nastavili jesti isto toliko masnoće kao i prije, njihova se potrošnja energije povećala i svejedno su izgubili na težini.
Sličan ishod primijećen je kod miševa hranjenih beta-glukanom u novoj studiji. Ove su životinje također pokazale povećane koncentracije butirata u svojim crijevima, metabolita koji nastaje kada mikrobi razgrađuju vlakna.
Butirat potiče otpuštanje glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), koji je prirodni protein koji sintetski lijekovi poput Ozempica oponašaju kako bi stimulirali otpuštanje inzulina.
Dio dobrobiti konzumiranja dijetalnih vlakana je kroz otpuštanje GLP-1 i drugih crijevnih peptida koji reguliraju apetit i tjelesnu težinu, rekao je Duca.
"Međutim, ne mislimo da je to sav učinak. Mislimo da postoje druge korisne stvari koje bi butirat mogao raditi, a nisu povezane s crijevnim peptidima, kao što je poboljšanje zdravlja crijevne barijere i ciljanje perifernih organa poput jetre."
Potrebno je mnogo više istraživanja prije nego što se ovi rezultati mogu proširiti na ljude, ali nalazi sugeriraju da bi neka vlakna mogla biti prikladnija za mršavljenje i kontrolu inzulina od drugih.