Već decenijama među paleontolozima traje rasprava: jesu li dinosaurusi bili u punoj snazi kada je asteroid pogodio Zemlju prije 66 miliona godina, ili su već bili u padu, a svemirska stijena bila samo konačni udarac?
Kako bi pronašli odgovore, tim istraživača proučavao je fosilne zapise iz Sjeverne Amerike, fokusirajući se na 18 miliona godina prije masovnog izumiranja na kraju perioda Kreda. Nova analiza, objavljena u časopisu Current Biology, doprinosi sve većem broju dokaza da su dinosaurusi bili u stabilnom stanju prije smrtonosnog udara asteroida, piše CNN.
Površna slika fosila
Na prvi pogled, dostupni fosili – više od 8.000 njih – sugeriraju da je broj vrsta dinosaurusa dostigao vrhunac prije oko 75 miliona godina, a zatim opadao narednih 9 miliona godina prije udara.
„Sve se svodi na fosilni zapis i njegovu tačnost. Još od 1970-ih postoji svijest da fosilni zapis nije potpuno precizan, već pristran prikaz prošlosti“, rekao je Chris Dean, vodeći autor studije i istraživač paleontologije na University College London.
„Tek u posljednjih nekoliko godina počeli smo uviđati puni obim ovog problema, zahvaljujući velikim bazama podataka o fosilnim nalazima“, dodao je Dean.
Statistički model u analizi dinosaura
Kako bi bolje razumjeli šta se dešavalo pred kraj ere dinosaura, Dean i kolege primijenili su statističku metodu poznatu kao 'modeliranje prisutnosti', kojom se procjenjuje vjerovatnoća da je neka vrsta prisutna na određenoj lokaciji. Ova metoda se već koristi u savremenoj ekologiji i zaštiti okoliša, ali je po prvi put primijenjena na dinosaure i to u velikim razmjerama.
„Primijeniti novu tehniku je zaista teško“, rekao je Dean. „Ne mislim da će ovo biti posljednja riječ. Sigurno još mnogo toga ima da se kaže.“
Četiri glavne porodice dinosaurusa
U ovoj studiji, istraživači su analizirali četiri glavne porodice dinosaurusa:
- Ankylosauridae (oklopljeni biljojedi, poput Ankylosaurusa),
- Ceratopsidae (veliki trorogati biljojedi, poput Triceratopsa),
- Hadrosauridae (dugonosni dinosaurusi s pačjim kljunom),
- Tyrannosauridae (mesožderi poput Tyrannosaurusa rexa).
„Proučavali smo ove veće grupe kako bismo imali više podataka“, objasnio je Dean. „Podijelili smo Sjevernu Ameriku u veliku mrežu i zabilježili gdje se mogu naći fosili, gdje su fizički pronađeni i koliko puta su ljudi tragali za njima.“
Nakon što su podaci unijeti u računalni model, istraživači su ih usporedili sa stvarnim fosilnim zapisom i uočili značajna odstupanja.
Popunjavanje praznina u fosilnom zapisu
Model je sugerisao da je tokom tih 18 miliona godina proporcija kopna koju su naseljavale četiri analizirane porodice ostala uglavnom stabilna, što znači da se ni stanište ni rizik od izumiranja nisu bitno mijenjali.
Jedan od faktora koji su mogli zamagliti stvarne obrasce raznolikosti bio je nedostatak izložene stijene na Zemljinoj površini iz tog perioda, što fosilnim istraživačima danas otežava rad.
„U ovoj studiji pokazujemo da je ovaj prividni pad vjerovatnije rezultat suženog prozora uzorkovanja, uzrokovanog geološkim promjenama u slojevima s kraja Mezozoika – podstaknutim tektonikom, izdizanjem planina i povlačenjem mora – nego stvarnim padom bioraznolikosti“, rekao je Alfio Alessandro Chiarenza, suautor studije i stipendista Kraljevskog društva na University College London.
„Dinosaurusi vjerovatno nisu bili neizbježno osuđeni na izumiranje krajem Mezozoika“, dodao je. „Da nije bilo tog asteroida, možda bi i danas dijelili planetu s nama, gušterima i svojim preživjelim potomcima – pticama.“
Geološke pristranosti i znanstveno razumijevanje
Studija je pomogla da se istaknu pristranosti koje mogu uticati na naučno razumijevanje stvarnih obrazaca raznolikosti dinosaurusa uoči masovnog izumiranja, rekla je Darla Zelenitsky, paleontologinja sa Univerziteta u Calgaryju, koja nije učestvovala u istraživanju.
„Zbog prirode fosilnog zapisa, paleontolozima je bilo teže otkriti dinosaure i time razumjeti njihove obrasce raznolikosti u tom vremenskom okviru neposredno prije masovnog izumiranja“, rekla je.
„To ima smisla, jer znamo da postoje pristranosti povezane sa stijenama koje mogu zamagliti stvarne biološke obrasce. Što je više stijena izloženo na površini danas, veće su šanse da u njima pronađemo fosile dinosaurusa, što zauzvrat daje bolji uvid u njihovu raznolikost.“
Debata ostaje otvorena
Mike Benton, profesor vertebratne paleontologije na Univerzitetu u Bristolu, nazvao je rad „temeljitim i detaljnim“, ali smatra da on ne dokazuje da nije bilo pada u raznolikosti dinosaurusa prije udara asteroida. Njegova prethodna istraživanja sugerirala su da su dinosaurusi već bili u opadanju kada je asteroid stigao. Benton nije bio uključen u novu studiju.
„Ovaj rad sugeriše da se 'pad' može objasniti kao statistički artefakt“, rekao je Benton putem e-maila. „Ono što zapravo pokazuje jeste... da se pad može tumačiti kao stvaran, ali i kao posljedica smanjenog uzorkovanja, po mom mišljenju.“
