Prije nešto više od dva vijeka, 1800. godine, populacija od otprilike milijardu ljudi Zemlju je zvalo domom.
Samo vijek kasnije, porastao je za još 600 miliona.
Danas na planeti živi oko 8 milijardi ljudi.
Takav rast je neodrživ za našu ekosferu, rizikujući 'korekciju populacije' koja bi, prema novoj studiji, mogla da se dogodi prije isteka stoljeća.
Predviđanje je djelo populacionog ekologa Williama Reesa sa Univerziteta Britanske Kolumbije u Kanadi. On tvrdi da trošimo Zemljine resurse neodrživom brzinom i da nam naše prirodne sklonosti kao ljudi otežavaju ispravljanje ovog "naprednog ekološkog prekoračenja".
Rezultat bi mogao biti neka vrsta civilizacijskog kolapsa koji 'ispravlja' svjetsku populaciju, kaže Rees – onaj koji bi se mogao dogoditi prije kraja stoljeća u najgorem slučaju. Ostala bi samo najbogatija i najotpornija društva.
"Homo sapiens je evoluirao da se eksponencijalno razmnožava, geografski širi i troši sve raspoložive resurse", piše Rees u svom objavljenom radu.
"Tokom većeg dijela evolucijske povijesti čovječanstva, takve ekspanzionističke tendencije su bile suprotstavljene negativnim povratnim informacijama. Međutim, naučna revolucija i upotreba fosilnih goriva smanjili su mnoge oblike negativnih povratnih informacija, omogućavajući nam da ostvarimo svoj puni potencijal za eksponencijalni rast."
Rees ističe da nas je naša dominacija nad planetom natjerala da zaboravimo da još uvijek upravljamo prirodnom selekcijom. Štaviše, naša prirodna sklonost ka kratkoročnom razmišljanju, koja nam je izuzetno dobro služila u našoj evolucijskoj prošlosti, nastavlja nas tjerati da uzimamo onoliko koliko možemo dobiti kada je dostupno.
To je podstaklo prekomjernu potrošnju i zagađenje za koje je sada odgovoran dio sadašnje svjetske populacije, koje će se povećati kako se finansijska sigurnost i broj stanovnika povećavaju, tvrdi Rees.
Klima koja se mijenja je dokaz naprezanja s kojim je planeta već pod, ali to je samo mali dio ukupnog problema prekoračenja, tvrdi Rees.
Kako Rees ističe, dok nastavljamo koristiti obilje fosilnih goriva, istovremeno ignoriramo i druge simptome prekoračenja. Od naše potrošnje biomase do prekida planetarnih ciklusa nutrijenata, svi ovi međusobno povezani problemi pokreću šesto masovno izumiranje Zemlje i rizikuju haotični slom osnovnih sistema za održavanje života naše planete.
Štaviše, naša predložena rješenja, kao što je prelazak na obnovljive izvore energije, zapravo ne rješavaju problem eksponencijalnog rasta stanovništva i zapravo dodatno doprinose prekomjernoj potrošnji koja ide uz to.
Pitanje je da li su poboljšanja u tehnologiji – u svemu, od borbe protiv klimatskih promjena do povećanja proizvodnje hrane – sposobna držati korak s rastućim zahtjevima naše potrošnje na planetu.
Ako inovacije ne mogu pružiti rješenja, nestašica hrane, nestabilnost staništa, rat i bolesti mogu početi utjecati na broj stanovnika, predviđa ova studija.
"Iako se nijedan glavni simptom prekoračenja ne može adekvatno riješiti izolovano od ostalih, direktno rješavanje prekoračenja smanjilo bi sve važne simptome istovremeno", objašnjava Rees.
Još jedna stvar koju Rees ističe – a on nije prvi koji je to učinio – je da moramo biti mnogo svjesniji opasnosti u kojoj se nalazimo i da treba da iznalazimo načine da postignemo bolju ravnotežu između našeg davanja i - preuzeti odnos sa planetom.
"U najboljem od svih mogućih svijetova, čitavom tranzicijom bi se zapravo moglo upravljati na načine koji sprečavaju nepotrebnu patnju miliona (milijardi?) ljudi, ali to se ne dešava – i ne može se desiti – u svijetu koji je slijep za sopstvene nevolje, “, piše Rees.
