Jimmy Carter postavlja novi rekord 1. oktobra, na svoj rođendan, kada će postati prvi američki predsjednik s troznamenkastim brojem godina.
To je prekretnica koju će sve više i više Amerikanaca dostići u godinama koje dolaze - i nešto za što američka mreža socijalne sigurnosti nije spremna, piše CNN.
Carterov post-predsjednički mandat započeo je 1981. nakon što je izgubio na ponovnim izborima i kada je imao 56 godina. Bio je premlad za socijalno osiguranje i medicinsku skrb.
Vrlo duga, nevjerovatna penzija
Carter nije posvetio svoj postpredsjednički život sjedenju u korporativnim odborima i skupljanju honorara za govore, kao što su to učinili drugi nedavni predsjednici.
Carter je "uprljao ruke" gradeći kuće, preuzeo misije na Kubi i Bliskom istoku, pregovarao o oslobađanju talaca, živio u svom rodnom gradu, predavao u nedjeljnoj školi i na fakultetu, pisao knjige i osvajao Grammyje.
Njegovo je bilo, neosporno, najduže, najpravednije i najproduktivnije post-predsjedništvo u historiji iako su postpredsjednički napori Johna Quincyja Adamsa protiv ropstva u Kongresu zaslužni za počasno spominjanje.
U gotovo 44 godine otkako je napustio ured, Carter je u biti pomogao iskorijeniti bolest gvinejskog crva, parazita koji je zarazio oko 3,5 miliona ljudi sredinom 80-ih i samo 14 u 2023., prema The Carter Center.
Prošle su 22 godine otkako je 2002. dobio Nobelovu nagradu za mir, baš u trenutku kada su se SAD pripremale za rat u Iraku. Carter je također posjetio Kubu te godine.
Prošlo je devet godina otkako je Carter na konferenciji za novinare objavio da mu je dijagnosticiran rak mozga i da možda neće još dugo živjeti.
CNN-ov Stephen Collinson je tada napisao:
"Imao sam prekrasan život", rekao je Carter s istom nepoštednom iskrenošću i pedantnim detaljima koji su obilježili njegovo predsjedništvo. "Spreman sam na sve i veselim se novoj avanturi", rekao je Carter u 40-minutnom pojavljivanju pred kamerama, u kojem je često blistao svojim ogromnim osmijehom. “To je u rukama Boga, kojemu se klanjam.”
Carter je imao više posla
Do decembra 2015. Carter je objavio da je nakon liječenja rak nestao. Vremenska crta njegovog života koju vodi CNN-ova istraživački tim ima mnogo značajnijih unosa.
Prošlo je devet godina otkako je Carter objavio autobiografiju "Puni život: Reflections at Ninety". Osvojio je nagradu Grammy – svoju drugu – za audioknjigu. Nekoliko godina kasnije osvojit će i treći.
Prošlo je sedam godina otkako je bio hospitaliziran zbog dehidracije u Winnipegu u Kanadi, gdje je bio na otvorenom - i dalje radeći! – za Habitat for Humanity, organizaciju s kojom je dugo sarađivao.
Prošlo je pet godina od 2019., kada je osvojio treći Grammy, slomio kuk i našalio se da bi trebala postojati dobna granica za predsjednika jer ne bi mogao raditi taj posao s 80. To je bila i godina kada je napunio 95 i postao najdugovječniji američki predsjednik, prestigavši Georgea W. Busha.
Prošle su gotovo dvije godine otkako je Carter ušao na bolničku njegu i gotovo godinu dana otkako mu je umrla supruga Rosalynn. Vjenčali su se 1946. godine.
Još će ljudi napuniti 100 godina
Koliko god Carteru bile izvanredne godine otkako su ga američki glasači povukli iz Bijele kuće, postoji i nešto normalnije u vezi s ljudima koji žive do 100 godina.
Bivši predsjednici, svi dobrostojeći i zaštićeni izdašnom penzijom, nisu reprezentativan uzorak društva, ali je primjetno da su četiri najstarija bivša predsjednika – Carter, Bush, Gerald Ford i Ronald Reagan – svi živjeli u 21. stoljeću.
Općenito, očekivani životni vijek u SAD-u smanjio se tokom pandemije Covid-19. Još se nije vratila na nivou prije pandemije i zaostaje za drugim razvijenim zemljama, pokazuje analiza KFF-a. Od 2022. očekivani životni vijek za muškarce u SAD-u iznosio je 74,8 godina, a za žene u SAD-u 80,2 godine.
No očekuje se da će se populacija 100-godišnjaka u nadolazećim decenijama učetverostručiti, prema istraživačkom centru Pew. U januaru je procijenjeno da je trenutni broj stogodišnjaka oko 101.000 i da će se ta brojka povećati na oko 422.000 u roku od 30 godina, što je mali, ali rastući dio stanovništva SAD-a kako se prosječna dob povećava, a stopa nataliteta opada.
CNN-ova Eva Rothenberg prije godinu dana pisala je o izazovima s kojima će se mnogi Amerikanci suočiti kasnije u životu jer budu živjeli duže, pri čemu će više od polovice starijih Amerikanaca vjerovatno trebati dugoročnu skrb u budućnosti – nešto što mnogi sebi neće moći priuštiti i što nije pokriveno Medicareom, saveznim programom zdravstvenog osiguranja koji primarno koristi starijim Amerikancima.
Glavno pitanje Carterovog predsjedničkog mandata i 1980.
Carter je 1977. godine potpisao zakon koji je povećao poreze za plaćanje socijalnog osiguranja i promijenio način na koji se obračunavaju naknade za mlađe ljude, što je trebalo pomoći program finansijski. Kasnije, 1980., Carter je potpisao dodatne zakone za kontrolu rasta invalidnina.
Na predsjedničkim izborima 1980., koje je Carter na kraju izgubio od Reagana, održivost socijalnog osiguranja i Medicare bila je glavno pitanje kampanje i istaknuto mjesto u raspravama. I to s dobrim razlogom: dugoročna održivost programa mreže socijalne sigurnosti, uprkos zakonu koji je Carter potpisao 1977., još uvijek je bila ozbiljno upitna.
"Evo ga opet", rekao je Regan prezirno Carteru u predsjedničkoj debati, zanijekavši da se on protivio samoj ideji Medicarea. Reagan je rekao da se jednostavno protivio verziji koja je postala zakon. Carter je kasnije optužio Reagana za ono što bismo danas mogli nazvati manipuliranjem birača po tom pitanju.
“Guverner Reagan ima pravo promijeniti mišljenje. On nema pravo prekrajati historiju", rekao je Carter u izjavi nekoliko dana prije dana izbora te godine.
Reagan je, uprkos svom prethodnom protivljenju programima sigurnosne mreže, obećao tokom kampanje da će brinuti o njihovim finansijama. Carter je, s druge strane, govorio o stvaranju novog nacionalnog plana zdravstvenog osiguranja, što ostaje san mnogih demokrata.
Teške promjene pod Reaganom
Kao predsjednik, nakon što je prvo neuspješno predložio smanjenje beneficija, Reagan je sastavio komisiju, kojom je predsjedao Alan Greenspan, koja je predložila popravke – od kojih su neke konačno postale zakonom 1983., i to ni trenutka prerano. Socijalno osiguranje bilo je mjesecima ili sedmicama udaljeno od mogućnosti isplate punih beneficija 1983., prema Kongresnoj istraživačkoj službi.
Izmjene socijalnog osiguranja iz 1983. uključivale su, na primjer, računanje nekih naknada iz socijalnog osiguranja kao oporezivi prihod i postepeno povećanje dobi za penzionisanje sa 65 na 67 godina.
Koliko postepeno? Povećanje je još uvijek u toku više od 40 godina kasnije. Izmjenama i dopunama iz 1983. puna dob za penzionisanje je 67 godina za osobe rođene 1960. ili kasnije. Dakle, tim starijim osobama ostaje još nekoliko godina, iako ljudi mogu otići u prijevremenu penziju uz smanjenu naknadu.
Taj zakon iz 1983., donesen blizu početka Carterovog vrlo ranog i dugog političkog penzionisanja, bio je posljednja velika strukturna promjena koja se bavila solventnošću socijalnog osiguranja.
Sada su programi mreže socijalne sigurnosti ponovno u problemima zbog nesolventnosti. Socijalno osiguranje neće moći isplaćivati puna davanja za nešto više od deceniju, prema vladi. Medicare ima mrvicu više vremena.
Danas postoje novi pozivi da se postepeno povisi dob za odlazak u penziju ili povećaju porezi koji finansiraju socijalno osiguranje, a koji se odnose samo na prvih 168.600 dolara prihoda.
Kao i 1970-ih i 1980-ih, promjene sigurnosne mreže zahtijevat će ozbiljnu raspravu na svim stranama problema. To je rasprava koju malo ljudi vodi u ovom trenutku.
Niti jedan od ovogodišnjih predsjedničkih kandidata ne govori puno o dugoročnom finansiranju ovih programa. Zapravo, jedan od glavnih prijedloga Donalda Trumpa je ukidanje oporezivanja naknada socijalnog osiguranja koje su Reagan i zastupnici uveli 1983. Potpredsjednica Kamala Harris ima nejasan plan nametanja novih poreza bogatima.