Američka Samoa, Bangladeš, Butan, Kajmanski otoci, Centralnoafrička Republika, Čad, Svaziland, Laos, Lesoto, Madagaskar, Mauritanija, Oman, Somalija, Vanuatu, Jemen....
Šta ove države imaju zajedničko sa Bosnom i Hercegovinom?
Nije baš neko izabrano društvo, ali smo u njemu - to su, naime, države koju poput naše nikada u historiji nisu osvojile olimpijsku medalju (ne računajući sportiste koji su odličja osvajali prije samostalnosti BiH 1992. godine).
Sportska rana
A godina iza nas bila je upravo takva - olimpijska - koja nam je dodatno utrljala sol na sportsku ranu.
Jer, čast Bosne i Hercegovine na planetarno velikom događaju na Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu branilo je samo pet sportista.
Ispada da smo jači sportski potencijal, logistiku i sve drugo što ide uz jedan takav nastup imali ratne 1992., kad nas je u Barceloni bilo 14 - čak 14 u odnosu na aktuelni trenutak bh. sporta.
I dok se vrtimo u začaranom krugu u kojem neki krive Olimpijski komitet BiH (OKBiH), iz kojeg pak strelice lete prema neadekvatnoj podršci države, a niko ne nudi niti se trsi da poduzme radikalne korake i ponudi konkretno rješenje, ostaje nam da sumiramo sportsku 2024. godinu u kojoj smo, opet, bili osuđeni tek na povremene bljeskove, mahom u individualnim sportovima.
Na spomenutim Igrama u Parizu, najbolji plasman od naše malobrojne delegacije zabilježila je Larisa Cerić.
Iskusna džudistkinja je u svom trećem olimpijskom nastupu osvojila sedmo mjesto u kategoriji više od 78 kilograma.
Naša najbolja sportistkinja Lana Pudar već zavidnoj kolekciji medalja nije uspjela dodati i najvredniju - olimpijsku.
Najbolji rezultat u francuskoj prijestonici postigla je 12. rezultatom u kvalifikacijama na 200 metara leptir, no vrijeme radi za 18-godišnju Mostarku.
Nove nade
Lana je, uostalom, već obilježila 2024. osvajanjem bronze na Svjetskom prvenstvu u Dohi, a na Evropskom prvenstvu u Beogradu srebra - obje u svojoj najjačoj disciplini (200m leptir).
Na vrata velike scene sve jače kuca još jedna velika nada - 14-godišnja teniserka Tea Kovačević koja je osvojila završni Masters U-16 (do 16 godina) u Monte Carlu uz titule evropske prvakinje u kategoriji do 14 godina.
Spomenimo i sezonu karijere skijašice Elvedine Muzaferije koja je osvojila četvrto mjesto u utrci superveleslaloma Svjetskog kupa u švicarskoj Crans Montani.
U ovom više nego konkurentnom i zahtjevnom sportu to je zaista podvig vrijedan hvale.
U kolektivnim sportovima, definiitivno su najveći uspjeh postigli fudbaleri banjalučkog Borca, aktuelni prvaci Bosne i Hercegovine, koji su se probili kroz grupu Konferencijske lige UEFA (Evropska nogometna federacija) i postali prvi bh. klub koji je prošao u nokaut fazu jednog od kontinentalnih klupskih takmičenja.
Na pragu velikog uspjeha su i najbolji bosanskohercegovački košarkaši, koji su u novembru u dvomeču protiv Hrvatske osigurali bolji međusobni omjer u kvalifikacijskoj grupi, te bi trebali u februaru u posljednja dva kola potvrditi plasman na Evropsko prvenstvo 2025. godine.
Posebno će se pamtiti pobjeda nad komšijama u revanšu u dvorani "Mirza Delibašić" centra Skenderija, u kojoj su "Zmajevi" slavili sa čak 20 poena razlike (110:90).
Rukometni "Zmajevi" također imaju dobru priliku da četvrti put zaredom izbore nastup na EP nakon što su ove godine u prva dva kvalifikacijska duela izgubili od Islanda (26:32) i savladali Grke (23:22).
U martu našu selekciju očekuju dva susreta s Gruzijom te u maju revanši sa Islandom i Grčkom.
Veliki uspjeh na Paraolimpijskm igrama
Nakon Olimpijskih igara, u Parizu su uslijedile Paralimpijske igre u istom gradu na kojima su naši reprezentativci bili mnogo uspješniji - osvojili su dvije srebrene medalje.
Jednu je osvojila reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci, dok je senzaciju priredio 13-godišnji paraplivač iz Sarajeva Ismail Barlov osvojivši drugo mjesto u disciplini 50 metara prsno.
