Nastavljate jesti unatoč tome što ste zapravo siti? Ovo stanje može proizaći iz niza faktora, uključujući emocionalne okidače kao što su stres, dosada ili čak sreća, koji navode osobu da konzumira više hrane nego što njeno tijelo zahtijeva. Osim toga, neki pojedinci mogu se boriti s razlikovanjem fizičke gladi i emocionalne žudnje, zbog čega jedu više nego što je stvarno potrebno njihovom tijelu. Ipak, postoje i slučajevi, hormonske neravnoteže koja regulira apetit i signale sitosti.
Rezistencija na hormon sitosti - leptin
I dok su mnogi čuli za inzulinsku rezistenciju, koja može dovesti do dijabetesa, postoji i ona o kojoj se manje govori, a koja je glavni okidač za stanje prenajedanja. Uloga leptina, ponekad nazivan i hormonom sitosti, je da šalje našem mozgu signale kada je tijelo sito.
Kad leptin ne funkcionira na odgovarajući način, dolazi do otpornosti odnosno, dolazi do rezistencije. Nastavljate i dalje jesti unatoč činjenici da ste zapravo siti.
"Otpornost na leptin stanje je kojeg mnogi ljudi nisu svjesni, unatoč značajnom utjecaju na regulaciju tjelesne težine i cjelokupno zdravlje. Za razliku od drugih dobro poznatih problema povezanih s težinom, kao što je inzulinska rezistencija kod dijabetesa, leptinska rezistencija često prolazi ispod radara, zbog čega je pojedincima izazovno identificirati temeljni uzrok njihove borbe s težinom", kaže doktor Stewart Parnacott.
Šta uzrokuje otpornost
Visok nivo cirkulirajućeg leptina u tijelu dovode do otpornosti, a njih možemo dijagnosticirati putem laboratorijskih pretraga.
"Otpornost na leptin nije povezana sa snagom volje ili problemom samokontrole. Međutim, istraživanja pokazuju da nivo leptina može biti povezan s količinom masti na tijelu, a leptin može pridonijeti pretilosti. Ovo je metabolički problem na koji utječu genetika, čimbenici načina života i hormonska neravnoteža", kaže dr. Parnacott.
Promjene životnih navika utječu povoljno na leptin
Ne postoji čarobna pilula, međutim, ipak postoje načini putem kojih možete utjecati na ovo stanje. Stil života bi, u ovim slučajevima, trebao biti glavna intervencija. Promjenom životnih navika koje uključuju uravnoteženu prehranu, tjelesnu aktivnost i dovoljno sna možete poboljšati osjetljivost na leptin. Također, prelazak na prehranu s niskim udjelom masti može pomoći.
Poznavanje razina leptina može biti korisno budući da ovi parametri utječu na druge procese u tijelu, uključujući inzulinsku aktivnost i metabolizam.
Istraživanja, poput studije iz 2020. koja je ispitivala odnos između inzulinske i leptinske rezistencije, pokazala su da inzulin i leptin igraju važnu ulogu u razvoju predijabetesa i nealkoholne masne bolesti jetre. Visok nivo leptina može povećati inzulinsku rezistenciju, koja je plodno tlo za nastanak predijabetesa, a potom i dijabetesa.
