Cristiano Ronaldo nedavno je postigao je hattrick u domaćoj pobjedi Manchester Uniteda protiv Tottenhama te je dosegao nevjerojatnu brojku od 807 službenih pogodaka u klupskim i reprezentativnim nastupima.
Nakon toga pojavila se vijest da je time Ronaldo postao najbolji strijelac svih vremena prestigavši Josefa Bicana, čehoslovačko–austrijskog nogometaša iz prve polovine 20. stoljeća.
Dvojba o tome tko je najbolji golgeter svih vremena ipak će se produžiti još neko vrijeme, jer doći do tačne informacije o broju golova koje je Bican zabio za vrijeme karijere je ipak nešto teži posao, prenosi RTL.hr.
Naime, ovaj je Čeh tijekom svoje 20-godišnje karijere ukupno postigao 1.468 pogodaka, no u tom zbiru se računaju i golovi postignuti u prijateljskim, pripremnim i revijalnim utakmicama. Početkom 21. stoljeća statističari su sebi dali truda te su pokušali doći do tačnog broja golova koje je Bican postigao u službenim utakmicama te su se zaustavili na 805 pogodaka.
Ispravili boj golova
Bican je tako okrunjen za “zlatnu loptu 20 stoljeća” i dugo se taj broj smatrao konačnim i tačnim. No, prije nekoliko godina su se statističari iz Češkog nogometnog saveza dali u reviziju i došli su do zaključka kako Bicanu nisu uračunati pogoci koji je postigao igravši u Drugoj ligi za Hradec Kralove 1952. godine.
Zapazili su stručnjaci iz Ureda za povijest i statistiku Nogometnog saveza Češke još neke manje propuste u ranijim brojanjima te su početkom 2021. objavili konačan broj od 821 pogotka.
Kako FIFA (Svjetska nogometna federacija) ne vodi službenu statistiku koja se tiče broja postignutih golova kroz povijest, podatak kojeg je iznio Češki nogometni savez je najvjerodostojniji te se iz toga izvlači zaključak da Ronaldu nedostaje još 14 golova da bi dosegao Bicana. Ronaldo će i taj rekord jednom, možda već ove sezone, srušiti no još uvijek to nije učinio.
No, tko je Josef Bican zvani Pepi, čovjek koji i dan danas drži titulu Zlatne kopačke svih vremena?
Josef Bican je rođen 1913. godine u austrijskom Beču kao dijete čeških emigranata. Vrijeme je to u kojem je nogomet na evropskom kopnu bio tek u povojima, a starije su generacije na tu novu igru gledali sa dosta skepse. Tako ne čudi da je Bicanova majka Ludmila nije bila sretna time što je mali Josef bio lud za nogometom.
Ludmila je imala još jedan, znatno jači razlog da svog sina drži dalje od nogometa. Naime, Bican stariji, Josefov otac František je upravo na nogometnom terenu doživio ozljedu koja ga je stajala života. Kad je malom Josefu bilo svega osam godina njegov otac, koji je nastupao za bečku Hertu, u jednom je duelu dobio brutalan udarac od kojeg mu je stradao bubreg. Kako nije želio ići doktoru stanje mu se pogoršalo i naposljetku je umro.
Ipak, talent mladog Bicana, kojem su još u djetinjstvu zakačili nadimak Pepi, bio je toliko očigledan da ga ni majka nije mogla sputavati predugo. Tako je Pepi svoj nevjerojatan nogometni put započeo u istoj onoj bečkoj Herti u kojoj mu je igrao i otac.
Do svoje 18 godine Bican se profilirao u jednog od najboljih nogometaša u Austriji te ga je jedva punoljetnog u svoje redove doveo najjači austrijski klub tog vremena – Rapid iz Beča. Svega dvije godine kasnije Bican je zarađivao 600 šilinga sedmično, što je bilo 20 puta više no što je dobar radnik mogao zaraditi u istom periodu.
Majka sa kišobranom na terenu
Za taj period njegove karijere vezana je i jedna anegdota koja uključuje i njegovu majku Ludmilu. S obzirom na traumu koju je proživjela nakon što je Josefov otac zbog nogometa stradao, Ludmili su trebale godine da se odvaži pogledati sina uživo.
A kad se konačno ukazala na stadionu, stara kuharica je napravila teški nered na terenu. Nakon jednog malo grubljeg starta na Josefu, njegova majka je ušla na travnjak i kišobranom napala protivničkog igrača koji joj je startao na sina.
Bican je 30-ih bio na vrhuncu snage i bio je apsoluno neumoljiv prema protivničkim odbranama. Krasila ga je spretnost u kaznenom prostoru, dobra igra glavom i iznimna brzina.
Prema dostupnim podacima riječ je o jednom od najbržih nogometaša svih vremena. Navodno je na 100 metara trčao između 10,6 i 10,8 sekundi.
Naravno, podatke iz tog vremena uzimamo s dozom skepse i opreza no čak i da taj podatak nije precizan, jasno je koliko je Bican bio hitronog i neugodan. Sliku o njegovoj dominantnosti pokazuje i podatak da je tokom karijere čak 12 puta bio najbolji strijelac u ligi.
Ovaj se veličanstveni Čeh pojavio i na Svjetskom prvenstvu kada je u austrijskom dresu nastupio na Mundijalu 1934. godine, predvodeći čuveni “Wunderteam”, došao do polufinala u kojem ih je na kontroverzan način porazila Italija, kasniji prvak.
Iako je bio na vrhuncu svoje karijere bilo je jasno da za mladića slavenskih korijena dolaze teška vremena. Uspon nacizma u Njemačkoj i pripajanje Austrije Reichu je Josefa dovelo pred sudbonosan izazov. Nacisti su ga htjeli u svojoj reprezentaciji, no Bican je umjesto pozdrava Fuhreru izabrao teži put i zatražio čehoslovačko državljanstvo.
Svjetsko prvenstvo 1938. godine ipak nije vidio zbog komplikacija s registracijom tako je Mundijal četiri godine ranije ostao njegov jedini nastup na najvećem nogometnom natjecanju. U istom periodu Bican iz Rapida prelazi u jedan od najboljih klubova tog vremena, prašku Slaviju.
Češka, a pogotovo Prag su tih godina glasili za kolijevku nogometne avangarde. Bican je u gradu na Vltavi imao gotovo božanski status.
Bio je toliko popularan da je Slavija čak naplaćivala ulaznice za treninge na kojima je Bican bio oslobođen treniranja s ostatkom ekipe. On je trebao samo zabavljati publiku te je i sam jednom prilikom istaknuo kako se osjećao kao cirkuska atrakcija.
Blistao u Slaviji
U 13 godina koliko je proveo u Slaviji, Bican je u 221 nastupu zabio nevjerojatnih 425 ligaških golova.
Sa slavnim češkim klubom je osvojio i tada važni Mitropa kup, svojevrsno natjecanje najboljih klubova iz srednje Evrope i Italije. Kraj rata je, što je paradoksalno, Bicanu donio nove probleme.
Juventus mu je ponudio suludu cifru za transfer što je Pepi odbio, jer se bojao uspona komunizma u Italiji. No komunizam nikad u Italiji nije preuzeo državu, no u njegovoj Češkoj jeste što tvrdoglavog i neovisnog Bicana baca u nemilost partije kojoj se nije htio pridružiti.
Nakon toga povlači se po manjim češkim klubovima, a nakon karijere radi kao obični fizički radnik. Njegova agonija i sistematsko zatiranje Bicanovih uspjeha trajalo je gotovo 25 godina sve dok nakon praškog proljeća nije uspio otići iz Čehoslovačke.
Neko je vrijeme radio kao trener u Belgiji s dosta uspjeha no usprkos svemu tome, ovaj je nogometni velikan bio gotovo zaboravljen. Sve do početka 21. stoljeća nije ga se uopće spominjalo kada se pričalo o najboljim strijelcima u povijesti, a on sam je šutio.
Ipak, desetak mjeseci prije Bicanove smrti, početkom 2001. godine, Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku je njegove uspjehe iskopao iz ropotarnice povijesti te mu je priznato gotovo 230 pogodaka koje je postigao tokom Drugog svjetskog rata.
Već tada se njegov doseg suočio s podcjenjivanjem no Pepi Bican je imao spreman odgovor.
“Naslušao sam se priča kako je u moje vrijeme bilo lakše zabijati. Ali, šanse za pogodak bile su iste i prije 100 godina i bit će iste i za 100 godina.
Kada sam imao pet šansi, ja sam zabijao pet golova, kada sam ih imao sedam, zabijao sam sedam. I šta oni misle, da je lakše zabijati golove u ratu”, kazao je u jednom od posljednjih intervjua.
Češki su novinari te 2001. konstatirali da je veliki Pepi napokon dobio priznanje koje zaslužuje. Bican je umro u 88. godini.
Njegov spomenik na kultnom praškom groblju na Vyšehradu mjesto je na kojem se navijači Slavije nerijetko sjete svog donedavno zaboravljenog idola.
