Justin Trudeau se suočio s dramatičnim padom, budući da je njegova podrška pala sa 65% na vrhuncu do svega 22% sada, piše news.sky.com
Malo je onih koji zadrže status "zlatnog dečka" nakon dugotrajnog boravka na političkoj sceni.
Barack Obama je to donekle uspio, napustivši američko predsjedništvo s visokim rejtingom popularnosti, iako je njegova stranka 2016. izgubila izbore od Donalda Trumpa.
Međutim, Emmanuel Macron posustaje u Francuskoj, a Justin Trudeau se povlači s mjesta lidera kanadske Liberalne stranke sa uništenom popularnošću. Tako prolazi sja[aj] zapadnih liberalnih vrijednosti.
U vrtlogu inflacije i migracija, političari koji su nekada simbolizirali te vrijednosti više nisu ono što birači žele.
Za Trudeaua, ovo je dramatično suočavanje s realnošću. Njegova podrška pala je sa 65% u septembru 2016. na svega 22% prema "Trudeau Trackeru", istraživanju neprofitne organizacije Angus Reid Institute.
Neočekivana ostavka njegove ministrice finansija i ključne političke saveznice Chrystie Freeland prošlog mjeseca dodatno je uzdrmala njegovo liderstvo, baš u trenutku kada se Kanada priprema za potencijalni trgovinski rat s SAD-om. Freeland je u svom pismu ostavke upozorila da njegova vlada ne shvata ozbiljno te izazove.
"Parlament je mjesecima paralizovan", rekao je Trudeau.
Donald Trump ga je nedavno ismijavao nazivajući ga "guvernerom Velike države Kanade" ili "51. američke države". Trudeau je bio koliko-toliko blizu političke aristokratije Kanade.
Sin 15. kanadskog premijera Pierrea Trudeaua, bio je poznat i prije svoje političke karijere. Bivši američki predsjednik Richard Nixon ga je, dok je bio dječak, nazvao "budućim premijerom Kanade" tokom državne posjete s njegovim ocem.
S pet godina upoznao je pokojnu kraljicu Elizabetu II. "Hvala vam što se zbog vas osjećam tako staro", rekla je u šali kada su se ponovno sreli gotovo 40 godina kasnije na Malti.
Trudeau je predvodio Liberalnu stranku Kanade od 2013. i bio 23. premijer zemlje skoro deceniju.
Trudeau je 2015. ostvario uvjerljivu pobjedu na izborima i osigurao premijersku poziciju kroz još dva izborna ciklusa, iako je vodio manjinsku vladu.
Napravio je značajne pomake u smanjenju siromaštva u Kanadi, radio na pomirenju s autohtonim zajednicama, osigurao efikasan trgovinski sporazum sa SAD-om i Meksikom 2016. i zadržao većinsku podršku tokom pandemije COVID-19.
Međutim, bio je polarizirajuća figura. Odmori u egzotičnim krajevima, poput putovanja na Bahame 2016. na ostrvo u vlasništvu Aga Khana, učinili su ga elitističkim i udaljenim od običnih građana.
Doživio je sramotu kada su se pojavile slike iz mladosti na kojima je nosio "blackface", za što se iskreno izvinio.
Njegovi navodni liberalni stavovi bili su dovedeni u pitanje kada je 2022. koristio vanredne ovlasti kako bi ugušio proteste kamiondžija.
Pravi pritisak stigao je nakon ekonomske krize izazvane pandemijom, s akutnim nedostatkom stambenog prostora u Kanadi, rastućom imigracijom i povećanim troškovima života koji su pogodili domaćinstva širom zemlje.
U tome Kanada nije jedinstvena. Međutim, opozicioni konzervativci i šira javnost očigledno žele promjenu, a Trudeau je odgovorio.
Najavio je svoju namjeru da podnese ostavku na mjesto lidera stranke i premijera nakon što Liberali izaberu njegovog nasljednika.
Trudeauovo nasljeđe možda će izgledati bolje s odmakom vremena. Ali sada nije taj trenutak.
Pitanje je hoće li konzervativna opozicija proći bolje u sve izazovnijem geopolitičkom okruženju, ukoliko, što je vjerovatno, njihov kandidat pobijedi na federalnim izborima zakazanim za kasnije ove godine.
