U svjetlu nedavnog napada na Izraelsku ambasadu u Beogradu koji je izveo Miloš Žujović vjerskog imena Salahudin, u javnosti su se često pominjale vehabije i postavljalo se pitanje šta je to vehabizam i kako je došlo do toga da jedan Miloš iz Šumadije postane islamski ekstremista.
Predsjednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije, Muhamed Hamdi Jusufspahić, objašnjava za srbijanski Danas da je vehabizam religijski pokret stvoren od strane Velike Britanije s ciljem da izdvoji Saudijsku Arabiju iz sveukupnih muslimanskih izvornih tokova i tu teritoriju oslobodi od uprave Omsanskog carstva.
„Vehabizam se tako naziva, zato što se veže za Abdul Vehaba koga su Britanci vrbovali još u periodu kada je trebalo da nastane Kraljevina Saudijska Arabija,“ kaže Jusufspahić.
Saudijska Arabija je dobila ime po plemenu Al Saud, iz kojeg je Abdul Vehab potekao.
Kako navodi, Abdul Vehab je zagovarao obračun sa Osmanskom carevinom, koja je u to vrijeme dominirala tim područjem.
„Taj vehabijski pokret je imao za cilj da Saudijsku Arabiju oslobodi od osmanske uprave, odnosno da je izvadi iz imperije, a to se dešavalo kao i sve što se dešava pod patronatom duboke države, a tada je Britanija bila glavna sila i glavni eksponent duboke države, kao što je danas SAD“, navodi Jusufspahić.
Objašnjava i da vehabizam karakteriše rigidno shvatanje religijskih postulata, takozvani arapski nacizam i čistunaštvo.
„Rigidnost učenja Abdul Vehaba je vrlo uočljiva netrpeljivost prema bilo čemu i to je nešto što se ne može nazvati islamskim učenjem,“ naglašava Jusufspahić.
Kako navodi, u Srbiju vehabizam uglavnom dolazi sa Zapada, naročito iz Beča, gdje su nastanjene mnoge vehabije.
Pojedini ljudi koji odlaze u Beč zbog posla ili kao izbjeglice često se, kako kaže, vraćaju pod uticajem vehabijskog učenja, ako dođu u kontakt sa tamošnjim vehabijama, oni onda unose razdor unutar islamske zajednice u Srbiji i srpskog društva.
Napad na izraelsku ambasadu, koji se dogodio u subotu, dan kada ta ambasada ne radi zbog Šabata, pokazuje da je čin Salahudina Žujovića bio nepromišljen.
„Ako je Miloš Žujović zvani Salahudin htio da osveti muslimane Palestine i Gaze zato što tamo pate, on u subotu, dan koji je odabrao, nije mogao tamo da nađe nikoga“, govoti Jusufspahić.
Kako dalje objašnjava, Allah zapovijeda da se sa neprijateljem možemo suočiti samo na bojnom polju.
„On da je htio da zaista da pomogne muslimanima Gaze, morao bi da ode tamo, a on hoće da ide u raj tako što će da ubije nekoga iz izraelske ambasade, a to mu Bog nije propisao“, kaže Jusufspahić
Ističe da je odgovornost Islamske zajednice da pravilno prenese značenja riječi i izraza iz islamske nauke na srpski jezik.
„Mi hodže sa ovog govornog područja moramo tačno prenositi smislove, to se u nauci islamskoj zove ‘nauka o govorenju o Bogu’ i o razgovoru našem sa Bogom kad mu se molimo, kako se to Bogu obraća i kako se o Bogu govori“, kaže Jusufspahić.
Država treba da spriječi protok oružja, sumnjivih osoba i opasne literature, te da pomogne Islamskoj zajednici Srbije da ostane jedinstvena i zaštićena od djelovanja pojedinih nevladinih organizacija koje se bave poslovima Islamske zajednice.
„Islam propovijeda ljubav prema domovini i činjenje dobra drugima. Salahudin Žujović, svojim činom, izdao je te principe. Naša zajednica mora biti svjesna opasnosti vehabizma i raditi na očuvanju mira i jedinstva“, ističe Jusufspahić.
Kaže da ne zna gdje je Miloš Žujovič mogao da primi islam.
„On je podigao ruku na svog sunarodnika i nacijom i narodom sabrata Miloša Jevremovića, ako je primio islam on je mogao samo Boga da ljubi da ga slavi i svetkuje. ‘Bog je udahnitelj daha onaj koji nam je uzavisnitelj mi smo od samog Boga zavisni i nikoga mu ne pridružujemo’. On je morao to negdje da izjavi kad je primio islam“, zaključuje Jusufspahić.
