LIMFNI ČVOROVI

Kada su kvržice na preponama, vratu ili ispod pazuha znak za uzbunu?

Gotovo svima nam se dogodilo da smo nekad u životu napipali zadebljanje nalik na kvržicu, bilo ispod pazuha, na vratu ili u preponama. Iako je obično prva reakcija strah, u najvećem broju slučajeva riječ je o sasvim bezazlenom problemu, no, nažalost, ponekad se može raditi i o vrlo ozbiljnoj bolesti kao što je tumor limfnih čvorova. Stoga je najsigurnije svaku takvu izraslinu odmah pokazati ljekaru, koji će procijeniti o čemu se radi te, ako je potrebno, uputiti vas na daljnje pretrage. Doznajte koja je zapravo uloga tih malih organa u našem organizmu, koje probleme mogu izazvati te kako se liječe ako obole.

Štite nas od bolesti

Limfni čvorovi nalaze se svugdje po tijelu, smješteni na tokove limfe koja se u njima filtrira. Najčešće možemo vidjeti i opipati limfne čvorove u preponama, na vratu i ispod pazuha, no ima i onih za koje većina ljudi i ne zna da je riječ o limfnim čvorovima. Primjerice, slijepo crijevo je ustvari jedan veliki limfni čvor, a brojni limfni čvorovi postoje i u trbuhu duž velikih krvnih žila - aorte i velike šuplje vene. Limfni čvorovi postoje i u prsnom košu, a zadatak svih njih je da filtriraju limfu, odnosno odvajaju bakterije, viruse i maligne stanice i eliminiraju ih.

Ako su limfni čvorovi povećani tako da su grozdasto spojeni, da su neravni, tvrdi, da strše iznad površine kože, to može upućivati na zloćudnu bolest.

Kad se limfni čvor može opipati prstima, znači da je povećan, a tada se najčešće radi o tome da je taj limfni čvor u tom trenutku zaustavio neku infekciju. Nakon što infekcija prođe, odnosno nakon što je savlada, trebao bi se vratiti u normalu tako da se opet više ne može opipati, no često na čvoru ostanu ožiljne promjene pa i on ostane povećan. Kad je povećani limfni čvor jako malen, kad je riječ o pojedinačnom limfnom čvoru te kad je on pokretan u odnosu na okolno tkivo, obično se radi o dobroćudnom povećanju. Ako su pak limfni čvorovi povećani tako da su grozdasto spojeni, da su neravni, tvrdi, da strše iznad površine kože, to može upućivati na zloćudnu bolest.

Mjesto povećanja

Uzroci povećanja mogu biti brojni, a mogu se prepoznati i ovisno o tome koji su limfni čvorovi otekli.

Najčešće dolazi do povećanja limfnih čvorova s obje strane vrata, ispod vilice, što može biti znak infekcije u okolnom području, primjerice upalnih promjena zuba, infekcije grla, virusne bolesti ili infekcije gornjih dišnih putova. Većina uzroka povećanja tih limfnih čvorova je dobroćudna, no ponekad mogu biti i posljedica tumora u području glave ili vrata.

Povećani limfni čvorovi iza uha mogu ukazivati na infekciju u području tjemena ili na eventualnu infekciju oka odnosno konjunktivitis.

Limfni čvorovi ispod pazuha anatomski su značajni kod tumora dojke i često se pregledavaju opipavanjem kod pacijentica koje prolaze pretrage zbog sumnje na tu bolest. Imaju važnu ulogu i u određivanju stadija tumora i prognoze za izlječenje prilikom odstranjivanja tumorskog tkiva iz dojke. Limfni čvorovi u tom području mogu postati reaktivni i povećati se i zbog traume ili infekcije ruke.

Povećani limfni čvorovi iznad ključne kosti uvijek se smatraju abnormalnom pojavom. Obično upućuju na tumor ili infekciju u okolnom području, između ostalog na infekciju ili rak pluća, limfom u prsnoj šupljini ili na tumor dojke ili želuca. Ponekad i tumori u udaljenijim dijelovima tijela mogu uzrokovati povećanje tih limfnih čvorova, primjerice tumor debelog crijeva ili tumor u području genitalija. No, uzroci povećanja limfnih čvorova u tom području mogu biti i dobroćudni, poput tuberkuloze ili sarkoidoze.

Povećanje limfnih čvorova u preponama kod mladih ljudi može biti normalna pojava, ali ono može biti i posljedica nekih spolno prenosivih bolesti, tumora genitalnog aparata ili infekcije u području nogu.

Dobroćudno ili zloćudno povećanje

Bolest limfnih čvorova može biti dobroćudna i zloćudna. Dobroćudno povećanje limfnih čvorova uzrokovano je nekom infekcijom. Tako je, na primjer, česta pojava bolest mačjeg ogreba koja nastane kad bakterije koje se prenose mačjim ogrebom izazovu infekciju. Oko dvije sedmice nakon što nas je mačka ogrebla te bakterije obično zapnu u limfnom čvoru, bilo u preponama ili pazuhu, te on natekne, no ta se infekcija najčešće smiri sama i rijetko kad je potrebna antibiotska terapija.

Ako se, primjerice, uslijed nekog uboda i slično, na prstu stvori gnojna nakupina, povećat će se limfni čvor u pazuhu jer su limfni čvorovi u pazuhu odgovorni za cijelu ruku, dok su oni u preponama odgovorni za cijelu nogu te do njihova povećanja može doći ako postoji neka infekcija na nozi. Isto tako, postoji mogućnost dobroćudnog povećanja limfnih čvorova povezana s autoimunom reakcijom na neki podražaj koje se naziva sarkoidoza i najčešće se javlja u prsnom košu.

Drugi razlog povećanja limfnih čvorova su zloćudne bolesti, a limfni čvorovi koji se povećaju u malignim bolestima mogu se povećati ili zbog maligne bolesti samog limfnog čvora - takozvanog limfoma ili zato što je u limfnom čvoru nastala metastaza.

Simptomi

Ako je, primjerice, povećan limfni čvor na vratu, vjerojatno je riječ o upali grla te su prisutni i uobičajeni simptomi koji je prate. Treba spomenuti i tonzile, koje su također limfni čvorovi koji predstavljaju zaštitu na ulazu u grlo: ponekad se, naročito nakon češćih upala grla, u te limfne čvorove nasele bakterije koje stalno izazivaju nove upale limfnih čvorova i grla. U tom slučaju, taj je limfni čvor izgubio svoju funkciju pa ga treba odstraniti. Isto je i s upalom slijepog crijeva: kad nastane gnojna upala koju organizam sam ne može razriješiti jer su agresivni elementi postali jači od odbrambenih, tada treba odstraniti slijepo crijevo. Ukratko, ako kao razlog povećanja limfnih čvorova postoji neka upala, onda je povećanje praćeno i drugim simptomima tipičnim za tu upalu.

Od opipavanja do biopsije

Kad ljekaru dođe pacijent s povećanim limfnim čvorom, prvo se limfni čvor opipava da se vidi je li riječ o dobroćudnoj pojavi ili možda upućuje na povećanje zloćudne prirode. Zatim se obavljaju uobičajene krvne pretrage kojima se isključuje ili potvrđuje postojanje infekcije. Kod površinskih limfnih čvorova, ali i kod onih u trbuhu, najjednostavnije je napraviti ultrazvuk, koji s velikom sigurnošću može pokazati jesu li ti limfni čvorovi dobroćudni ili zloćudni.

Ako postoji i najmanja sumnja na zloćudnu prirodu povećanja, radi se citološka punkcija, odnosno uzima se uzorak limfnog čvora pod kontrolom ultrazvuka, a zatim citolog ocjenjuje je li riječ o dobroćudnom ili zloćudnom povećanju.

Ponekad se, ako se iz citološke pretrage ne dobije dovoljno materijala za pouzdanu dijagnozu, treba uzeti veći uzorak ili izvaditi cijeli limfni čvor. Osim te pretrage, posebno za limfne čvorove koji su dublje u tijelu, mogu se napraviti i CT i magnetska rezonanca.

Povećani limfni čvorovi liječe se ciljano. To znači da se liječi infekcija koja je uzrokovala povećanje: primjerice, ako se limfni čvor na vratu povećao zbog upale grla, liječi se upala grla i kad ona prođe, limfni čvor će se smanjiti i više neće biti opipljiv. Ponekad on može i ostati povećan, no to nije razlog za zabrinutost: naime, ponekad jednostavno ne dođe do kompletne restitucije limfnog čvora, nego se jedan njegov dio ožiljno promijeni i ostane povećan.

Ako se pak radi o malignoj bolesti, onda treba liječiti malignu bolest. Većina malignih bolesti limfnih čvorova obično se danas vrlo uspješno liječi. Primjenjuju se hemoterapija, zračenje ili transplantacija koštane srži i tim se metodama u većini slučajeva omogućuje potpuno izlječenje. Veći problem su metastatske bolesti, kad se pacijenta najčešće ne može do kraja izliječiti.

Kada ljekaru

Iako je u većini slučajeva povećanje limfnih čvorova samo bezazlena popratna pojava neke upale, to ne znači da ne trebate otići ljekaru kad napipate povećan limfni čvor. Upravo suprotno, najbolje je odmah otići ljekaru koji će sa sigurnošću utvrditi je li riječ o neopasnoj upali ili treba napraviti detaljnije pretrage jer bi se moglo raditi o ozbiljnijem problemu. Ultrazvuk je brza, jednostavna i bezbolna metoda koja može dati puno točnih podataka i riješiti dilemu ima li razloga za zabrinutost ili ne. U svakom slučaju, čim se primijeti takva promjena, treba se javiti ljekaru, a ne čekati mjesecima da to prođe samo. Jer, ako je riječ o zloćudnoj bolesti, nakon šest ili više mjeseci, kad napokon odete liječniku, moglo bi već biti kasno. Ako pak nije u pitanju zloćudna bolest, nepotrebno ćete biti zabrinuti i opterećeni dok god sa sigurnošću ne saznate je li riječ samo o običnoj upali ili nekom sličnom neopasnom problemu.