Unatoč brojnim dokazima poput NASA-inih snimaka svemira te svjedočanstava astronauta o tome kakvoga je zemlja oblika, i dalje postoje pobornici teorije koja zagovara da je Zemlja ravna ploča. Da je uistinu tako, kako bi izgledao naš život?
1. Gravitacija kakvu poznajemo ne bi postojala
Gravitacija je sila uzajamnog privlačenja masa, a budući da je Zemlja okrugla, svi objekti na njenoj površini privlače se u istom mjeru, odnosno prema centru. Drugim riječima, gravitacija onemogućuje da Zemlja bude ravna.
Na sfernoj Zemlji gravitacija jednako vuče objekte bez obzira gdje se u svijetu nalaze. Da bi Zemlja uopće poprimila oblik ravnog diska, gravitacija, kakvu poznajemo, ne bi trebala imati nikakav učinak. Dakle, ravna Zemlja vjerovatno uopće ne bi imala gravitaciju jer čvrsta Zemlja nalik na disk ne bi bila moguća u stvarnim gravitacijskim uvjetima, prema izračunima matematičara i fizičara Jamesa Clerka Maxwella iz 1850-ih.
Da učinak postoji, gravitacija bi povukla Zemlju u centar diska, odnosno na Sjeverni pol. U tom scenariju, što smo udaljeniji od Sjevernog pola, to je gravitacijski potez horizontalnije prema centralnoj tački diska. Navedeno bi izazvalo pustoš u cijelom svijetu, ali barem bi svjetski rekord u skoku u dalj bio lako oboren (sve dok je orijentacije prema sjeveru).
2. Atmosfera bi bila bistra
Bez gravitacije, ravna Zemlja više ne bi mogla zadržati sloj plinova koji se naziva atmosfera. Sila gravitacije je ono što drži ovaj veo oko našeg planeta, a bez tog zaštitnog pokrivača, nebo bi postalo crno jer se svjetlost koju emitira Sunce više ne bi raspršila pri ulasku u Zemljinu atmosferu te obojila nebo plavom bojom koju svaki dan vidimo. Također, gubitak atmosferskog pritiska izložio bi biljke i životinje svemirskom vakuumu, što bi dovelo do gušenja u nekoliko sekundi, objasnio je Luis Villazon, zoolog i pedagog, za BBC Science Focus.
Nadalje, bez atmosfere koja okružuje planet, voda bi proključala u svemirskom vakuumu. To je zato što voda ključa kada je pritisak njene pare jednak atmosferskom, pa niži atmosferski pritisak znači nižu tačku vrelišta. Bez atmosfere koja bi pomogla zagrijavanju planeta, površinska temperatura bi također opala, uzrokujući brzo smrzavanje preostale vode.
S druge strane, organizmi iz dubokog okeana poput kemosintetskih bakterija kojima nije potreban kisik mogli bi jednostavno preživjeti.
3. Oblačno s 50 posto šanse za kišu
Ako bi gravitacija bila orijentirana prema centru planetarnog diska, što je u ovom slučaju Sjeverni pol, padavine bi također gravitirale prema tom mjestu. Padavine padaju na Zemlju zbog gravitacije i stoga bi i u toj situaciji padale prema tački najjače gravitacijske sile.
Samo bi se u centru diska vrijeme ponašalo kao što ga poznajemo na Zemlji – padajući ravno prema dole. Udaljavajući se od središta diska, oborine bi bile horizontalnije. Voda u rijekama i morima također bi tekla prema Sjevernom polu, što znači da bi se ogromni okeani skupljali u centru planeta, ostavljajući gotovo nikakvu vodu na rubovima, prema Zemljinom opservatoriju Lamont-Doherty Univerziteta Columbia.
4. Svi bismo se izgubili
Vjerovatno je da sateliti ne bi postojali da je Zemlja ravna, jer bi imali problema s kretanjem u orbiti. "Postoje brojne satelitske misije o kojima društvo ovisi, a koje jednostavno ne bi funkcionirale", rekao je James Davis, geofizičar sa Zemaljske opservatorije Lamont-Doherty Univerziteta Columbia. "Ne mogu zamisliti kako bi GPS funkcionirao na ravnoj Zemlji", nadodao je.
Svakodnevno ovisimo o globalnim navigacijskim satelitskim sistemima (GNSS), od GPS usluga na našem telefonu, do putnih informacija i upravljanja zalihama trgovina kako bismo bili sigurni da proizvodi stignu svježi i u odgovarajuće vrijeme. I što je najvažnije, hitne službe koriste GPS za lociranje pozivatelja prema njihovom telefonskom signalu. Drugim riječima, satelitske komunikacije bi vam mogle spasiti život.
5. Neka putovanja bi trajala zauvijek
Putovanja bi bila izrazito duga, ne samo zbog problema s navigacijom bez GPS-a, već i zbog udaljenosti koje bismo trebali prijeći. Prema vjerovanju o ravnoj Zemlji, Arktik leži u centru planeta, a Antarktika oko ruba tvori divovski ledeni zid; ovaj zid prikladno sprečava ljude da doslovno padnu s lica Zemlje. Ali, ako niste u mogućnosti letjeti oko svijeta i umjesto toga ste prisiljeni letjeti preko njega, tada bi se vrijeme putovanja značajno povećalo.
6. Nema više aurore i svi bismo bili pečeni
Na sfernoj Zemlji, vrtložni rastopljeni metal koji okružuje našu željeznu jezgru generira električne struje koje zauzvrat stvaraju zaštitno magnetsko polje koje se okreće oko planeta od jednog do drugog pola, prema NASA-i. Na ravnoj Zemlji, bez čvrste jezgre koja stvara magnetsko polje, taj zaštitni sloj, magnetosfera, prestao bi postojati.
Nestale bi i aurore, odnosno Northern Light, nebeske emisije koje nastaju kada nabijene čestice sunca udare u molekule kisika i dušika u magnetosferi, gdje oslobađaju energiju u obliku nevjerovatnih aurora svjetlosnih emisija.
Aurore bi bile naša najmanja briga, jer Zemlja više ne bi bila zaštićena od sunčevih vjetrova. Zemlja i sve na njezinoj površini bili bi bombardirani štetnim sunčevim zračenjem, ostavljajući neplodan svijet sličan našem susjedu Marsu, navodi NASA.
7. Svi bismo morali dijeliti isto noćno nebo
Ravna Zemlja ne bi bila podijeljena na hemisfere kao što je na trenutnoj kugli – tako da noć i dan ne bi bili preokrenuti ovisno o tome nalazite li se na sjevernoj ili južnoj hemisferi.
Također, kad bismo svi dijelili jedan pogled na samo jedan dio noćnog neba, propustili bismo mnoga otkrića na zemlji koja su napravljena zahvaljujući našem pristupu pogledu na svemir od 360 stepeni sa Zemlje. Morali bismo se oslanjati isključivo na svemirske teleskope kako bismo proširili svoj pogled na kozmos.
8. Uragani bi bili stvar prošlosti
Svake godine uragani (koji se nazivaju i tajfuni i cikloni ovisno o mjestu na kojem nastaju) uzrokuju neviđenu štetu. U 2017., prema NOAA-i, samo je uragan Harvey prouzročio 125 milijardi dolara štete u SAD-u.
Razorna rotirajuća priroda ovih tropskih oluja proizlazi iz Zemljinog coriolisovog učinka, koji uzrokuje da se oluje na sjevernoj hemisferi okreću suprotno od kazaljke na satu, a one na južnoj hemisferi u smjeru kazaljke na satu. Međutim, na stacionarnoj, ravnoj Zemlji ne bi se generirao Coriolisov učinak. Bez coriolisa nema uragana, tajfuna i ciklona. To je također razlog zašto ne vidimo ove vrste oluja između pet stepeni sjeverno i južno od ekvatora, budući da je veličina coriolisovog učinka nula na ekvatoru, prema NASA-i.
