U martu 2020. godine istraživači na Sveučilištu Emory objavili su rad o molekuli nazvanoj NHC/EIDD-2801. U tom trenutku nije bilo dostupnih terapija za koronavirus.
Nekoliko dana kasnije Emory je licencirao molekulu pri kompaniji Ridgeback Biotherapeutics, sa sjedištem u Miamiju, koja je ranije razvila monoklonalna antitijela za Ebolu. Ridgeback je sklopio partnerstvo s velikim farmaceutskom tvrtkom Merck kako bi se ubrzao razvoj finalnog proizvoda.
Nisu pretjerivali
Istraživači u Emoryju nazvali su svoj lijek molnupiravir prema Mjolniru, Torovu čekiću. Čini se, piše, u svom članku New Yorker, da nisu pretjerivali.
Prošlog mjeseca Merck i Ridgeback su objavili da bi molnupiravir mogao prepoloviti šanse da osoba zaražena koronavirusom završi na bolničkom liječenju. Lijek je bio tako učinkovit da je neovisna komisija odlučila prekinuti treću fazu kliničkog ispitivanja jer su smatrali da je neetično i dalje davati kontrolnoj skupini placebo.
Od 400 pacijenata koji su primili lijek nijedan nije umro, a lijek, pokazalo se, nije imao većih nuspojava.
Početkom ovog mjeseca Ujedinjena Kraljevina je postala prva zemlja koja je odobrila molnupiravir, a očekuje se da će već idućeg mjeseca svoje izvanredno odobrenje dati i američka Administracija za hranu i lijekove FDA.
Antiviralni lijekovi za oralnu primjenu poput ovoga mogli bi transformirati liječenje covida-19 i općenito rješavanje pandemije, navodi New Yorker.
Trenutno su terapije usmjerene na borbu protiv covida lijekovima poput remdesivira ili monoklonalnim antitijelima koji se daje intravenozno ili injektiranjem, a pacijenti se liječe u bolnicama. Međutim, do trenutka kada pacijent bude primljen u bolnicu, često je već u lošem stanju i ne reagira dobro na terapiju.
Blokirati infekciju
Molnupiravir se koristi drugačije. Riječ je o maloj narandžastoj piluli. Osoba se može probuditi jedno jutro, osjetiti da nije dobro, napraviti brzi test i otići u ljekarnu kako bi kupio svoj paketić. Potrebno je popiti cijelu terapiju i to unutar pet dana od početka simptoma.
Točnije uzeti 40 pilula dva puta dnevno po četiri komada. U toku su ispitivanja može li ovaj lijek spriječiti ne samo hospitalizaciju, već može li blokirati infekciju nakon izloženosti virusu.
U tom slučaju bi se lijek odmah uzimao nakon što primjerice druga osoba u kućanstvu razvije simptome.
Ne samo da molnupiravir djeluje protiv korone već, barem prema laboratorijskim testiranjima, djeluje i protiv niza RNA virusa poput ebole, hepatitisa C i norovirusa. Umjesto da cilja na spike protein, kao što to čine antitijela proizvedena uzimanjem cjepiva, molnupiravir napada osnovni virusov replikacijski mehanizam.
Lijek koji se tako uspješno bori s viralnom RNA je naveo neke da se zapitaju petlja li se i s ljudskim DNK-om (Merckova testiranja su isključila trudnice i dojilje, a žene u reprodukcijskoj dobi morale su biti na kontracepciji).
Tu je posrijedi strah koji nije nova stvar od antiviralnih lijekova kojima se unose genomske greške. Nedavna studija sugerira da molnupiravir, uziman u velikim dozama i u duljem razdoblju, može unijeti mutacije u DNK.
Ali, kako je naveo i biokemičar Derek Lowe, na blogu za Science, ovi se rezultati vjerojatno ne odnose izravno na praktičnu upotrebu molnupiravira kod pacijenata s covidom. Studija je provedena u stanicama, a ne na živim životinjama ili ljudima. Stanice su izložene lijeku više od mjesec dana. Čak i u slučajevima najviše doze prouzročio je manje mutacija nego što to radi kratko izlaganje UV zračenju.
Niz testova
U međuvremenu, Merck je proveo niz testova, i u laboratoriju, i na životinjskim modelima, te nije našao dokaze da molnupiravir izaziva problematične mutacije u dozi u trajanju u kojem će biti prepisan kao lijek.
Nije to jedina antiviralna pilula protiv covida. Dan nakon što je UK odobrio Merckov lijek, Pfizer je objavio da je njihova antivirusna tabletica Paxlovid iznenađujuće učinkovita u prevenciji progresije covida kod visokorizičnih pacijenata.
Lijek je, kada se uzme unutar tri dana od početka simptoma, smanjio rizik od hospitalizacije za gotovo devedeset posto. Samo tri od gotovo četiristo ljudi koji su uzeli Paxlovid bili su hospitalizirani, nijedan nije umro. U grupi koja je dobivala placebo bilo je 27 hospitalizacija i sedam smrti.
Paxlovid se daje zajedno s antiviralnim lijekom ritonavirom koji smanjuje brzinu otpuštanja lijeka u tijelu. Poput Mercka, Pfizer sada proučava može li se Paxlovid uzimati za prevenciju infekcije nakon izlaganja. Rezultate očekuju početkom 2022. godine.
Genetski kod
Paxlovid zaustavlja replikaciju virusa ne putem petljanja u genetski kod, već disrupcijom načina na koji se njegovi proteini grade. Kada virus uđe u naše stanice njegova RNA se prevodi u proteine koji rade "prljavi posao" za virus. Ali proteini se prvo grade kao dugi nizovi polipeptida; enzim proteaza cijepa ih u fragmente od kojih se sastavljaju proteini. Ako ne možeš razrezati šperploču, ne možeš napraviti stol, a Paxlovid otupljuje oštricu.
Budući da koriste različite mehanizme za borbu protiv virusa, Paxlovid i molnupiravir mogli bi se koristiti zajedno. Neki od virusa koji vode kroničnoj infekciji, poput HIV-a i hepatitisa C, se liječe koktelima lijekova koji preveniraju od stvaranja rezistencije protiv napada iz samo jednog smjera.
Otupiti oštricu
Ovakav pristup je rjeđi u slučaju respiratornih virusa koji se obično ne zadržavaju dulje u tijelu. Ali kombinacijske antiviralne terapije protiv koronavirusa mogle bi biti predmet studija u nadolazećim mjesecima, pogotovo među imunokompromitiranih pacijenata, u kojima se virus dulje zadržava, što mu daje vremena i priliku da stvara mutacije.
Koliko će ove pilule otupiti oštricu nadolazećeg zimskog vala? Pandemija je dosad pokazala da odgovor ovisi o mnogo faktora osim njihove učinkovitosti, navodi u članku New Yorker. FDA bi idućih tjedana mogao odobriti molnupiravir, a ubrzo potom i Paxlovid. Ali lijekovi djeluju samo ako uđu u tijelo. Tempiranje je presudno. Lijek je potrebno uzeti odmah nakon početka simptoma - u idealnom scenariju unutar tri do pet dana. To mogu li ljudi od njih profitirati ovisi djelomično o javnoj zdravstvenoj infrastrukturi mjesta u kojem žive.
U Evropi široko su dostupni kućni brzi testovi na covid. No, to recimo nije slučaj u velikim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, a kamoli u drugim dijelovima svijeta.
