Kada se zastupnici njemačkog Bundestaga ponovno sjednu na svoja mjesta u ponedjeljak, službeno će započeti promjena na čelu njemačke vlade, prva nakon 16 godina vladavine Angele Merkel. Pred njemačkim je Donjim domom glasanje o potvrđivanju socijaldemokrata Olafa Scholza kao novog kancelara, a brojni geopolitički analitičari već sad pokušavaju odgovoriti na ključno pitanje - što će se promijeniti?
Za njemačke građane vjerovatno je najvažnije pitanje kako će živjeti kad socijaldemokrati preuzmu vodeću ulogu u vlasti. Prethodni kancelar iz redova SPD-a, Gerhard Schröder, ostao je upamćen po anemičnom gospodarskom rastu, dvoznamenkastoj nezaposlenosti, rezovima u socijali, smanjivanju poreza tvrtkama te nizu indirektnih poreza koje su najviše osjetili prosječni građani. Scholzova obećanja, zajedno s koalicijskim partnerima iz Zelenih i Slobodnih demokrata (FPD), zasad idu u suprotnom smjeru od poteza njegova stranačkog prethodnika.
Paleta ozbiljnih kriza
Za sve izvan Njemačke najbitnije je pitanje kako će se mijenjati - i hoće li - njemačka vanjska politika. Za nas u Evropskoj uniji i NATO-u bitno je pitanje koji će stav zauzeti nova vlada u odnosu prema te dvije institucije, ali i koji će stav zauzeti u odnosu na Kinu i Rusiju, kao nove sistemske rivale Unije i većine članica NATO-a.
Na vanjskopolitičkom planu, Scholz će od Merkel naslijediti cijelu paletu ozbiljnih kriza, a njihovo rješavanje bit će ne samo ozbiljan izazov, nego će se posljedice tih poteza sigurno osjetiti na cijelom području Europske unije. Neke posljedice bit će pozitivne, neke vjerovatno negativne, a neke vjerojatno oboje, ovisno na koji rok promatramo njihov učinak.
Prva i najbliža vanjskopolitička kriza nalazi se unutar samih granica Evropske unije, u vidu poljske stranke Pravo i pravda (PiS), čija je vlada je ušla u otvoreni sukob s ključnim sporazumima na kojima je izgrađena Europska unija. Dok Poljska, uz podršku Mađarske, talasa same temelje Unije, Njemačka se pod Merkel prilično suzdržano postavljala po oba pitanja, zahvaljujući dubokim ekonomskim vezama između Njemačke i te dvije države.
Merkel je zdušno podržavala ruski plinovod Sjeverni tok 2, usprkos brojnim kritikama iz SAD-a, baltičkih i drugih država EU te iz Ukrajine, koja najviše strahuje od gubitka tranzita ruskog plina kroz svoje cjevovode. Merkel je dugo bila i jedini evropski čelnik koji je održavao izravne kontakte s Putinom čak i nakon ruske aneksije poluotoka Krima 2014.
Bivša je vlada bila i prilično blaga prema rastućim znakovima kineskog autoritarizma - gušenju građanskih prava u formalno neovisnoj pokrajini Hong Kongu - te brutalnom zatiranju ljudskih prava ujgurske manjine u pokrajini Xinjiang. Merkel je uporno pozivala na "dijalog" i inzistirala da bi bila pogreška "otkačiti se" od Pekinga, zbog dubokih ekonomskih veza, čije bi raskidanje uzrokovalo ozbiljne poremećaje.
Olaf Scholz, slažu se analitičari, vjerovjatno će uvesti promjene, no one najvjerojatnije neće biti temeljite, a moguće je da neće biti ni značajne. Prije svega, nema govora o smjeni generacija na čelu njemačke vlade - 63-godišnji Scholz je samo četiri godine mlađi od Merkel.
Centristička struja
Iako je socijaldemokrat, Scholz je pripadnik centrističke struje, koji se u predizbornoj kampanji predstavljao glasačima kao istinski kandidat kontinuiteta. U vladi na odlasku Scholz je bio ministar financija i vicekancelar, prvi zamjenik Angele Merkel. Njegov pristup vanjskoj politici vjerojatno neće predstavljati velik zaokret u odnosu na prethodnicu.
S druge strane, postoji pitanje koji će i koliki utjecaj imati i nova ministrica vanjskih poslova, 40-godišnja supredsjednica Zelenih Annalena Baerbock, koja se izborila za ključnu diplomatsku poziciju u sklopu opsežnih pregovora takozvane "semafor koalicije". U mnogim pogledima, pogotovo po ključnim pitanjima odnosa Njemačke s Rusijom i Kinom, ali u odnosu spram istoka Europe, Baerbock je zauzimala znatno konkretnije, nerijetko naizgled suprotne stavove od Scholza.
Po prvom, za nas najbitnijem pitanju evropske politike nove vlade može se očekivati lakši zaokret prema jačanju europskih institucija i zajedničke europske vanjske politike. Sve tri stranke u semafor-koaliciji izrazito su proeuropske.
Scholz je u svojoj terminologiji usvojio termin "evropska suverenost", no za njega se radi o pojmu koji je "ugrađen" u transatlantsko savezništvo i u NATO. Scholz će sigurno nastojati održati ulogu Njemačke kao ključne države u kreaciji evropske vanjske politike te kao ključne države u donošenju odluka koje se tiču europske unutarnje politike.
Njemački kancelar, kao lider zemlje čija je industrija okosnica evropske ekonomije , uvijek će imati znatno veći utjecaj unutar Europe od, primjerice, svojih kolega iz Francuske, Italije ili Španjolske. No, uloga Merkel kao neformalne liderice EU nije proizašla samo iz njemačkih privrednih mišića nego i iz njezina vlastitog karaktera, predanosti detaljima i umijeću postizanja kompromisa. Njezin je značaj i ugled također rastao kroz godine, usporedo s njezinim iskustvom.
Iako Scholz nije u politici od jučer - bio je i dopredsjednik SPD-a, gradonačelnik Hamburga i vicekancelar, njemu nedostaje iskustva u diplomaciji, u interakciji s europskim i svjetskim čelnicima. Scholz će tek morati naučiti postaviti se spram Emmanuela Macrona i drugih čelnika EU država, izboriti se za glas i utjecaj na Vijeću EU, a još veći izazov bit će odnos s čelnicima Kine i Rusije.
Baerbock nedostaje i diplomatsko iskustvo, ali i iskustvo kako u izvršnoj vlasti tako i u realnom sektoru. U životu je radila kao pomoćnica njemačkog eurozastupnika te poslije kao zastupnica Bundestaga. Neupitno je inteligentna i obrazovana - školovala se na London School of Economics, gdje je stekla magisterij iz međunarodnog javnog prava - no njezina je predizborna kampanja kao stranačke kandidatkinje za kancelarku bila opterećena nizom manjih gafova.
Scholz u svoj mandat ulazi u uvjerenju da će svijet pred nama biti multipolaran. Iz njegovih izjava jasno je da misli da se ne sprema novi bipolarni hladni rat Istoka i Zapada, nego da će uz sve veći utjecaj azijskih, južnoameričkih i afričkih država geopolitiku budućnosti obilježiti brojne utjecajne zemlje. U opsežnom intervjuu za Die Welt početkom godine naglasio je da će u tom svijetu Evropljani predstavljati samo 6 posto svjetskog stanovništva te da to mora biti početna točka za raspravu o suverenosti Evrope, piše Jutarnji.
Scholz je već najavio svoj prvi državnički posjet - poput svojih prethodnika, prva će mu postaja biti Pariz, što je poruka da se nada i daljnjoj suradnji Njemačke i Francuske oko bitnih europskih pitanja. Plan nove vlade za Europu oduševljeno je nahvalio i nekadašnji čelnik liberala u Europskom parlamentu i bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt. U komentaru za Politico rekao je da je koalicijski program toliko pun dobrih ideja da uopće ne izgleda kao set slabašnih kompromisa, nego nalikuje predizbornom manifestu neke stranke - i to stranke za koju bi on rado glasao.
Takozvana kočnica Angele Merkel, koja je sprečavala EU da poduzima akcije protiv Viktora Orbána ili Jarosława Kaczyńskog, sada je konačno otpuštena, vjeruje Verhofstadt. Nova se vlada doima voljna predvoditi Evropu primjerom, a fokus bi trebao biti "što je dobro za Evropu, dobro je i za Njemačku", za razliku od obrnutog pristupa Angele Merkel, čija je vlada smatrala da će Evropi biti dobro dok je god Njemačkoj dobro.
Zaštita demokratije
Scholzova vlada obećava povećati važnost i demokratičnost Evropskog parlamenta, uvesti unificirana izborna pravila, transnacionalne liste i obvezu poštovanja "spitzenkandidata" za čelno mjesto Komisije, a Parlamentu bi dala i veću de facto inicijativu. Uz proevropskog Macrona na čelu Francuske, bivšeg guvernera Evropske centralne banke Marija Draghija na čelu Italije, Verhofstadt vjeruje da je pred nama jedna nova Evropa, u kojoj tri najjače ekonomije u Uniji vuku u istom smjeru.
Baerbock i Scholz slažu se oko važnosti odnosa sa SAD-om, no Scholz dodatno ističe i važnost NATO-a. U tom pogledu, EU i SAD povezani su demokratskim vrijednostima, vladavinom prava i osobnim slobodama te ističe da jedino zajedno mogu očuvati demokraciju. "Sjedinjene Države i Europa jedna su sila", izjavio je u rujnu ove godine. "Zajedno, očuvat ćemo demokraciju i slobodu od autoritarnih sila… uz sve razlike koje se pojavljuju između prijatelja", istaknuo je.
Baerbock je u svojoj predizbornoj kampanji bila još glasnija od Scholza po pitanju potrebe da se demokracije zaštite od pritisaka autoritarnih režima i puno je izravnije kritizirala Rusiju i Kinu od socijaldemokrata, čiji je nekadašnji kancelar Schröder ubrzo nakon odlaska s vlasti našao novi posao u Gazpromu. Čak i uz Scholzovu suzdržanost i predanost politici kontinuiteta, vrlo je izgledno da će nova njemačka vanjska politika zaoštriti svoju retoriku prema Rusiji i Kini.
Za razliku od Zelenih, Scholz nema namjeru tražiti micanje američkog nuklearnog oružja s njemačkog teritorija i tu će sigurno zauzeti isti stav kao i svoja prethodnica. Na izravne upite Scholz je do sada odgovarao kako je to pitanje nešto što sve članice NATO-a trebaju odlučiti zajedno te da nije u redu da neka od država djeluje jednostrano.
Analitičari Njemačkog Marshallova fonda (GMF) ističu i kako je Baerbock, za razliku od Scholza, više puta isticala potrebu veće suradnje sa središnjom i istočnom Europom, što znači da bi se njemačka vanjska politika mogla više angažirati po pitanju država Zapadnog Balkana, ali i posvetiti više vremena državama poput Slovenije, Hrvatske, Češke i Slovačke, koje su se većinom nalazile u drugom ili trećem planu u kabinetu Angele Merkel.
Što se tiče daljnjih odnosa s Rusijom i Kinom, pitanje je hoće li prevladati idealizam Annalene Baerbock ili Scholzov pragmatizam. I jedan i drugi sigurno će biti usmjeravani zajedničkom europskom, ali i transatlantskom politikom, pa je pitanje i koliko će slobode imati za vlastiti istup spram te dvije države.
Scholz je još u junu ove godine pred njemačkim Odborom za vanjsku politiku upozorio da bi pojedine države mogle pokušati pristupati izravno Berlinu. "Rusija bi, primjerice, mogla pomisliti da nije nužno pregovarati s EU, nego s Njemačkom, Francuskom, Engleskom, Italijom, Španjolskom i tako dalje", rekao je Scholz. "Kina bi također bila otvorena takvom pristupu. Moramo biti jasni: to se ne smije dogoditi. Moraju prihvatiti EU i mi moramo raditi zajedno prema tome cilju."
Istodobno, Scholz oprezno odbija raskrstiti ekonomske veze s te dvije države. Njegov stav o Sjevernom toku 2 identičan je onom njegove prethodnice, a po pitanju Kine ističe da "ne bi bilo mudro" okrenuti joj leđa. "Njemačko bi gospodarstvo iskusilo teške gubitke kada bismo se odvojili od svjetskog tržišta", izjavio je krajem lipnja Stuttgarter Zeitungu. "Ali u isto vrijeme, moramo jasno dati do znanja da se mi kao demokracije držimo zajedno i da ljudska prava nisu neki hir Zapada, nego nešto što se tiče cijelog čovječanstva. Samo će jaka, suverena Evropa moći ispuniti taj zadatak."
Koordinirani nastupi
Scholz ističe i kako su njemačko-ruski odnosi primarno rusko-europski odnosi, što će vjerojatno značiti odmak od izravnog kontakta koji je Merkel održavala s Putinom, koliko god Scholz naglašavao da treba ostaviti prostora dijalogu.
Plan novog kancelara za novu njemačku vanjsku politiku zasad se primarno doima kao da će se odvijati na dvije razine - većinu vanjske politike Berlin će u budućnosti koordinirati s Bruxellesom i postaviti se iza Europske komisije i Vijeća EU u raspravama s vanjskim državama, no to ne znači da će Njemačka zauzeti pasivnu ulogu u vanjskoj politici. Scholz i Baerbock najvjerojatnije će vanjsku politiku voditi unutar EU te koristiti njemački politički i ekonomski utjecaj kako bi zajedničku vanjsku politiku EU usmjerili prema interesima Njemačke.
