Vijesti

Kako je Apelaciono vijeće obrazložilo osuđujuće presude Alisi Mutap i Hasanu Dupovcu

Apelaciono odjeljenje Suda BiH izreklo je danas drugostepenu presudu kojom su Alisa Mutap i Hasan Dupovac proglašeni krivim zbog prikrivanja dokaza u slučaju stradanja Dženana Memića 2016. godine.

Mutap je osuđena na dvije i po godine zatvora, a Dupovac na tri godine zatvora. Zijad Mutap, Josip Barić i Muamer Ožegović su oslobođeni i ta je presuda pravosnažna.

Predsjedavajući Apelacionog vijeća Staniša Gluhajić je u obrazloženju presude Alisi Ramić, između ostalog, je kazao kako je Vijeće utvrdilo da je počinila djelo lažno davanje iskaza koje se može počiniti i šutnjom. Zatim je Vijeće utvrdilo kako je na osnovu medicinske dokumentacije utvrđeno da nije imala potres mozga.

Za Hasana Dupovca je Apelaciono vijeće utvrdilo da je optužba za produženo krivično djelo zloupotrebe položaje dokazana te da je prekoračio službene ovlasti i povrijedio službenu dužnost.

Istaknuto je da su dokazi bili dovoljni da bi se van razumne sumnje utvrdilo postojan krivičnog djela koje im se stavljalo na teret optužnicom.

Za oboje sud je prilikom odluke o kazni imao u vodu i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti. Olakšavajuće okolnosti su bile da su porodični ljudi, te da su majka i otac maloljetne djece.

Gluhajić je istakao da Tužilaštvo nije dokazalo optužbe za postojanje grupe za organizovani kriminal, što je temeljeno na dnevniku Zijada Mutapa. U obrazloženju je navedeno da Apelaciono vijeće smatra da dnevnik ne sadrži ništa inkriminirajuće, iako je čudno što ga je vodio. Dodato je da nije realno da je Mutap spontano te noći mogao organizovati kriminalnu grupu i da se ne može tvrditi da postoji svijest i volja optuženih da organizuju grupu.

Apelaciono vijeće smatra da Tužilaštvo nije dokazalo da je Alisa Mutap kao dio organizovane grupe poduzimala radnje da prikrije krivično djelo koje se organizovanoj grupi stavlja na teret u optužnici.

U radnjama Zijada Mutapa Apelaciono vijeće ne vidi elemente krivičnog djela, uz obrazloženje kako se ne radi se o službenoj osobi, niti o osobi sa društvenim utjecajem koja bi mogla uraditi tako nešto.

Tužilaštvo je Dupovcu stavljalo na teret i to da je plavu kovertu u kojoj je bilo staklo uzeto sa mjesta događaja dan nakon događaja bacio u smeće u svom uredu. Tužilaštvo nije uspjelo dokazati tvrdnju namjere, jer je Dupovac tokom svjedočenja kazao da mu je tadašnji postupajući tužilac Tužilaštva KS Meris Ćato rekao da takav dokaz nije validan, jer je prikupljen s mjesta događaja dan nakon događaja.

Za Josipa Barića Apelaciono odjeljenje nije vidjelo da je postupio protuzakonito kada je razgovarao sa Alisom Mutap ispred KUM-a, jer je pravio o tome službene zabilješke. Stavljalo mu se na teret da nije izuzeo krvavu majicu Alise Mutap, ali Apelalaciono vijeće nije vidjelo umišljaj Josipa Barića da ne izuzme tu majicu i smatra da je Tužilaštvo špekulisalo da na toj majici postoji krv treće osobe. Dodato je da je na mjestu događa pronađena krv i da ona pripada Alisi i Dženanu, a ne trećem licu.

Muameru Ožegoviću stavljano je na teret da je obrisao snimke sa hotela Kristal, ali Apelaciono vijeće smatra da su sva četiri recepcionera hotela imala pristup računaru, kao i neki konobari i da računar nije imao šifru i mogao mu je pristupiti bilo ko. Tužilaštvo je tvrdilo da je samo Ožegović znao koji snimci su traženi, ali je Vijeće je utvrdilo da je on ostavio stiker sa podacima za koje vrijeme policija traži snimke. Ni vještačenje nije ponudilo odgovor ko je tačno izbrisao snimke

Na osuđujuće presude je dozvoljena žalba, dok na oslobađajući dio nema žalbe.

Uskoro detaljno obrazloženje presuda u slučaju Zijad Mutap i drugi.