Dok ovih dana u javnim istupima slušamo Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA koji "vazi" o svom navodnom zaštitničkom odnosu prema državi i očuvanju državnih institucija, istovremeno svjedočimo posljedicama, nakon propale revizije presude protiv Srbije, sigurno najveće izdaje i države i podvale i građanima i državi upravo u režiji Bakira Izetbegovića.
Osim što je svojim potpisom i saglasnošću na odluku Predsjedništva BiH 25.maja 2016. godine izbacio dvoje stranih stručnjaka iz ove komisije,a koji su do tada faktički bili garant kvalitetnog i funkcionalnog rada ove komisije, Izetbegović je omogućio entitetsko glasanje u tom tijelu, a u konačnici i imenovanje političkih i podobnih članova, među kojima je i njegov kadar iz SDA i prijatelj Faruk Kapidžić.
Komisija je danas u blokadi i pod političkim utjecajem
Zbog svega toga najvažnije tijelo nadležno za brigu o kulturno-historijskoj baštini države BiH danas je u blokadi i još jedna institucija preko koje se "lome koplja" za ostvarenje prije svega političkih i ličnih ciljeva, a ne za opće dobro.
Rezultati i posljedice Izetbegovićeve odluke sigurno su i izmjene Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma, usvojene jučer u Narodnoj skupštini Republike Srpske s kojima je iz dosadašnje formulacije "nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine" izbačen naziv "Bosna i Hercegovina".
Izetbegović nikada nije ni u Parlamentu BiH, a bilo je takvih njemu upućenih pitanja, a ni javnosti objasnio zbog čega je glasao za i potpisao pogubnu odluku o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH s kojom je naprasno izbacio strance i onemogućio im rad u toj Komisiji iako njihovo članstvo u tom tijelu propisuje Aneks osam Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Da bi se bolje razumjela situacija do koje je doveo Izetbegović treba podsjetiti da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika po ustrojstvu i načinu odlučivanja sve do 2016. godine bila slična Ustavnom sudu BiH. U svom članstvu je imala tri domaća i dva međunarodna stručnjaka izuzetnih kvalifikacija i stručnosti. Odluke su donošene većinom glasova od četiri člana koji je uvijek uključivao i glas jednog stranog člana čime se dodatno osiguravao balans i nezavisnost u odlučivanju.
Inače, ingerencije nad radom Komisije je 2001. godine preuzelo Predsjedništvo BiH koje je tada donijelo odluke s kojima je definirano imenovanje i rad članova koje je Predsjedništvo imenovalo na pet godina uz mogućnost reizbora.
Strane članove Komisije nije plaćala BiH, nego su oni plaćani ili iz budžeta svojih zemalja ili iz drugih izvora evropskih ili svjetskih organizacija.
Tajni dogovor Izetbegovića s Čovićem i Ivanićem
Bilo je propisano i to se poštovalo da za člana Komisije može biti imenovana osoba koja posjeduje visokostručne kvalifikacije, potvrđene naučnim radom i drugim vidovima djelovanja koji to potvrđuju, uključujući angažovanje na očuvanju i zaštiti kulturno-historijskog, vjerskog i drugog materijalno-civilizacijskog nasljeđa.
U prvom sazivu kojeg je imenovalo Predsjedništvo BiH, Komisija je nesmetano radila i odlučivala u sastavu u kojem su od domaćih članova bili prof. dr. Amra Hadžimuhamedović, prof. dr. Dubravko Lovrenović i prof. dr. Ljiljana Ševo.
Oni su na tim pozicijama ostali skoro 15 godina, a u tom periodu u Komisiji su djelovali međunarodni stručnjaci Tina Wik, a nakon što je Wink prestao mandat, imenovani su Zeynep Ahunbay i Martin Cherry.
Za to vrijeme Komisija je donijela stotine značajnih odluka, međutim 2016. godine dolazi do preokreta u radu ove komisije, a do kojeg je došlo očiglednom realizacijom plana da se ona stavi pod političku kontrolu i da njeno djelovanje opterete politička imenovanja, pritisci i ucjene.
Početkom 2016. godine u Službenom glasniku BiH objavljeno je da su tadašnji članovi Predsjedništva BiH i to Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Mladen Ivanić, u Komisiju imenovali nova tri domaća člana i to dr. Amira Pašića, Gorana Milojevića i Radoja Vidovića. Tu odluku potpisao je u to vrijeme predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović.
S obzirom na to da je Radoje Vidović bio aktivni član HDZ-a, a Goran Milojević se dovodio u vezu s PDP-om na čijem je čelu tada bio Ivanić, bilo je jasno da su u Komisiju izabrani prevashodno odani, stranački kadrovi, a ne stručnjaci s kompetencijama koje zahtijevaju nadležnosti koje ima komisija i među njima je samo profesor Pašić koji je u međuvremenu preminuo, imao doktorat.
Međunarodne članove Predsjedništvo BiH tada nije imenovalo, pa su iako su im bili istekli mandati na tim pozicijama ostali međunarodni stručnjaci Zeynep Ahunbay i Martin Cherry. No, ne zadugo.
Prema saznanjima Raporta prije toga Komisija je već predlagala da se za nove međunarodne članove u tom tijelu imenuju stručnjaci izuzetnih kvalifikacija i doktori iz oblasti arhitekture i oblasti kulturne baštine Friedrich Lüth i Nafia Gül Asatekin, no to je odbijano.
U tajnosti i evidentno osmišljenom planu, Izetbegović, Čović i Ivanić su ubrzo odlučili izbaciti Ahunbay i Cherry iz Komisije i na taj način prekršiti Dejtonski sporazum.
Do toga je i došlo na sjednici Predsjedništva BiH 25. maja 2016.godine kada je donesena odluka da se prof. dr. Zeynep Ahunbay i prof. dr. Martin Cherry razrješavaju dužnosti međunarodnih članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, a nije donesena odluka o imenovanju njihovih nasljednika.
Na istoj sjednici Predsjedništvo BiH donosi i odluku da se mijenja način odlučivanja u Komisiji i to da odluke moraju biti donesene sa tri glasa i s konsenzusom domaćih članova. Obje ove odluke, kako je vidljivo iz objave u Službenom glasniku od 7. juna 2016. godine potpisao je Bakir Izetbegović, u to vrijeme predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Uprkos tome što je i u to vrijeme bila aktuelna priča, prvenstveno SNSD-a o izbacivanju stranih sudija iz Ustavnog suda BiH i što je izbacivanje stranaca iz Komisije moglo dodatno potaknuti nastojanja za protjerivanje stranih sudija i što je imao iskustvo o pogubnosti entitetskog glasanja, Izetbegović se upustio u opasno ispunjavanje želja u to vrijeme Draganu Čoviću i Mladenu Ivaniću na štetu države, ali i svih onih građana koji danas u ogorčenju i nemoći posmatraju šta se dešava s Komisijom i do čega je dovedena i to uz odobrenje Izetbegovića koji nije imao nikakvu obavezu da to učini. Naprotiv, imao je po Aneksu VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma i po Ustavu BiH da očuva sastav Komisije koji uključuje i strance.
Predsjedništvo BiH nije čak tada ni obavijestilo javnost o toj odluci na svojoj internetskoj stranici ili saopćenjem za javnost, a za odluku se saznalo tek nakon skoro godinu dana.
Ponovno aktueliziranje problema u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH traži odgovore i na dodatna pitanja koja su se nametnula u međuvremenu.
Umjesto vraćanja stranaca, izbrisali odredbu o njihovom statusu
Naime, u odluci iz 2016. godine koju je potpisao Izetbegović, koja se odnosi na donošenje odluka u Komisiji konsenzusom sva tri člana Komisije, navedeno je da će se ona "primjenjivati do 30. maja 2017. godine, a bit će objavljena u Službenom glasniku BiH".
Da li je ova odluka trebala po automatizmu prestati važiti tog datuma ili je trebalo u to vrijeme donijeti novu odluku i jesu li Čović i Ivanić prevarili Izetbegovića u to vrijeme, ili je on pak prešutno i na to pristao pitanja su na koja nema odgovora godinama.
Jasno je da je Izetbegovićevim pristankom na izbacivanje stranaca iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, prvi put o jednom, ovako osjetljivom pitanju, naročitog interesa za državu, a onda i za Bošnjake postignut konsenzus na štetu onih kojih se najviše tiče i da u ovakvoj konstelaciji odnosa nikada član Predsjedništva iz RS-a neće pristati na vraćanje stranaca u Komisiju, pa ovaj Izetbegovićev potez ima i dodatnu težinu i sa sobom nosi odgovornost na koju ga do sada niko nije pozvao, a on se od nje očigledno sam amnestirao.
Treba ukazati i na to da je Predsjedništvo BiH mijenjajući proteklih godina odluku o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ipak nije izmijenilo stav 1. u članu 5. Odluke u kojem se navodi da kolektivni šef države bira pet članova Komisije.
Imajući u vidu da je Predsjedništvo BiH od 2016. godine do 2021. godine biralo po tri člana Komisije i tu se nameće pitanje jesu li ta imenovanja bila zakonita, a samim tim i odluke koje je Komisija donosila.
Dodatne sumnje o političkom i utjecaju pojedinaca zbog ličnih interesa na rad Komisije izazvalo je i to što je Komisija u sastavu bez stranaca, već 2017. godine poništila odluku sastava ove komisije iz 2008. godine da graditeljska cjelina Gazi Husrev-begov bezistan s dućanima u Sarajevu bude nacionalni spomenik BiH. S tom odlukom je ukinuta zabrana gradnje objekata na prostoru gdje se nalaze ostaci Tašlihana, nekadašnjeg kamenog karavan-saraja sagrađenog 1543. godine.
Istražujući detalje i posljedice Izetbegovićeva odluke, Raport je došao do otkrića da je Predsjedništvo BiH i u 2017. godini mijenjalo odluku o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, pa je tako, umjesto da raspravlja o prestanku važnosti odluke o izbacivanju stranaca i o entitetskom glasanju u Komisiju što su utvrdili u maju 2016. godine, Predsjedništvo BiH u junu 2017. godine donijelo odluku da se izbriše dio člana pet Odluke o Komisiji u kojem je stajalo "Članovima Komisije koji nisu državljani Bosne i Hercegovine i članovima njihovih porodica odobrit će se privilegije i imuniteti, u skladu sa članom 3. stav 3., Aneksa VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini."
Taj dio je izbrisan čime je u stvari potvrđena namjera da se uloga i položaj stranih članova Komisije i pri njihovom eventualnom povratku u to tijelo maksimalno minimizira i oduzmu im se dotadašnje privilegije iako su one propisane Aneksom VIII Dejtonskog sporazuma.
Istom odlukom Predsjedništvo je dalo domaćim članovima Komisije status imenovanih osoba i utvrdilo da je njihov rang analogan rangu Ombudsmana za zaštitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
Izetbegović je glasao i za ovu promjenu, a odluku o tome je potpisao Mladen Ivanić, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH. Ni o ovim promjenama javnost nije obaviještena saopćenjem ili objavom na zvaničnoj stranici kolektivnog šefa države, a objava u Službenom glasniku sigurno nije način masovnog informisanja javnosti ako se u obzir uzmu svi elementi koje mora ispuniti onaj koji pristupa tim objavama.
S ovom odlukom domaći članovi Komisije su dobili još veće privilegije i plate više od 3.000 KM, što je usko povezano i s interesom onih koji ih imenuju da što više pogoduju svojim pulenima.
No, činjenica da se sad zna da postoji odluka o tome da članovi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika imaju status imenovanih osoba, po zakonu te osobe sprečava da istovremeno budu i izabrani zvaničnici.
I Kapidžić i Mikulić su u sukobu interesa
Ovaj podatak izbija svaki adut Faruku Kapidžiću, članu Komisije koji se neosnovanim i politikantskim izgovorima brani od odluke Ureda za borbu protiv korupcije i kontrolu kvaliteta KS da je u sukobu interesa, jer je istovremeno i član Komisije i zastupnik SDA u Skupštini KS.
I ne samo Kapidžić, nego je u sukobu interes i Zoran Mikulić koji je istovremeno i član Komisije i zastupnik DF-a u Skupštini Hercegovačko- neretvanskog kantona.
Svakako treba podsjetiti da je sadašnje članove Komisije 2021. godine imenovalo Predsjedništvo BiH u sazivu Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić. Odluku o imenovanju Faruka Kapidžića, dipl. ing. arhitekture, Anđeline Ošap Gaćanović, magistrice arhitekture i Zorana Mikulića, dipl. pravnika koji je ranije bio i Komšićev savjetnik, potpisao je Milorad Dodik, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Ova imenovanja pokazuju da je Izetbegović svojim pogubnim pristajanjem na izbacivanje stranaca iz Komisije i učestvovanjem u kreiranju njenog novog ustroja trasirao put eri opstrukcija i nastavku političkih imenovanja i djelovanja u toj komisiji.
Uz sve navedene argumente koji idu u prilog ovim tvrdnjama, zvanje aktuelnih članova komisije od kojih nijedan nema titulu doktora, a prvi saziv Komisije je imao sva tri domaća člana s tim titulama dovoljno govori o srozavanju ove komisije.
Na problem o stranačkoj pripadnosti i istovremenom obavljanju funkcija skupštinskih zastupnika i članova Komisije prije nekoliko dana je u svom izvještaju upućenom Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija upozorio i visoki predstavnik Christian Schmidt.
Zanimljivo je da su neki mediji prenijeli kako je Schmidt „optužio Kapidžića i Mikulića“ da ugrožavaju rad Komisije, a isti ti mediji su prešutjeli prvu stavku iz Schmidtovog izvještaja o ovoj Komisiji, a ona se odnosi upravo na odluku iz 2016. godine koju je potpisao Izetbegović. Jasno je da se ovakvim konstrukcijama "tjera voda na mlin" na SDA koja otkako nije u vlasti od sebe pravi žrtvu , a svjesno se izbjegava spomenuti Izetbegovićev potpis ispod sramne odluke Predsjedništva BiH iz 2016. godine .
Hoće li reagirati Schmidt?
Sada kada je i Narodna skupština Republike Srpske usvojenim izmjenama iz dosadašnjeg Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma izbacila iz formulacije "nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine" naziv "Bosna i Hercegovina" Izetbegovićev postupak iz 2016. godine dobija još više na težini.
Inače, taj u NSRS jučer izmijenjeni zakon je u februaru 2002.godine donio tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch, kada je donio i izmjene i dopune Zakona o očuvanju dobara koja su proglašena nacionalnim spomenicima u Federaciji BiH, time usklađujući zakone u oba bh. entiteta.
Suština izmjena zakona u RS odnosila se na to da se od vlasnika zahtijeva da podnesu dokaze da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila tu imovinu nacionalnim spomenikom kao i arhitektonske planove koji pokazuju da će planirana obnova vjerno reproducirati oštećene ili uništene spomenike.
Na taj način je resorno ministarstvo u RS obavezano da donese pozitivnu odluku o obnovi u roku od trideset dana.
Ove odluke su donesene jer su nakon agresije na BiH općinske vlasti, naročito u RS-u otežavale i opstruirale obnovu nacionalnih spomenika na taj način u većini slučajeva sprječavajući vjerske slobode i blokirajući povratak.
Sada vidimo da je Narodna skupština RS izmijenila zakon koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH 2002.godine.
Upit o reakciji OHR-a na ovaj potez NSRS, ali i o tome da li postoji mogućnost da se međunarodni stručnjaci vrate u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i da se uspostavi provedba Aneksa VIII dejtonskog sporazuma, uputili smo visokom predstavniku Christianu Schmidtu i ukoliko dobijemo odgovore, objavit ćemo ih naknadno.
