"Ne znate što ste propustili", poruka-transparent Napolijevih navijača pokojnicima na lokalnom groblju dan nakon što je klub osvojio prvi, povijesni "scudetto", prva je asocijacija nakon objave vijesti da je s ovog svijeta otišao Diego Maradona. Velika je privilegija u realnom vremenu gledati kako nogomet igra "mali zeleni", jedan od najvećih majstora u povijesti igre, piše Jutarnji list.
Diego Maradona umro je jučer od srčanog udara, a vijest je prvi objavio argentinski dnevnik Clarin. Prethodno je otpušten iz bolnice 11. novembra, samo osam dana nakon hitne operacije mozga. Lični ljekar dr. Leopoldo Luque tada je smirivao javnost objašnjenjem da je Maradoni odstranjen krvni ugrušak iz mozga i da je njegovo zdravstveno stanje izvrsno.
Zdravlje generalno bilo ozbiljno narušeno
"Začuđeni smo brzinom njegovog oporavka, već insistira na izlasku iz bolnice, ali naravno da oporavak mora teći polako. Diego je miran i lucidan, prati ljekarske upute", rekao je tada dr. Luque.
Pokazat će se, međutim, da je Maradonino zdravlje dotad već generalno bilo ozbiljno narušeno i da je operacija na mozgu bila tek uvertira u završni čin. Diego se više nije vratio na klupu Gimnasie y Esgrime, posljednjeg kluba koji je vodio kao trener.
Sa zdravstvenim problemima Maradona se borio praktično od odlaska u igračku penziju. Još 2005. godine morao je hirurškim zahvatom na želucu otklanjati probleme s debljinom, poslije se razbolio od hepatitisa, a prije i poslije toga više je puta završio na programima odvikavanja od droga i alkohola. Tokom jednog takvog povlačenja u izolaciju na Kubu potvrdio je status globalne ikone, sportiste većeg od života, kada je medijskom predstavom zapečatio prijateljstvo s Fidelom Castrom.
U domovini poznat kao wunderkind kojeg čeka planetarna slava, Maradona se širokoj publici prvi put najavio na juniorskom Svjetskom prvenstvu 1979. godine u Japanu. Tada je poveo Argentinu do naslova svjetskog prvaka i trasirao sebi put prema Evropi. Sletio je u Barcelonu, ali na prvoj stanici do zvijezda nije se usrećio. Sklonost slatkom životu i teška ozljeda kumovali su brzom razlazu. Tu počinje najljepše, najluđe i najopasnije poglavlje Diegove karijere.
Na vrata je zakucao Napoli, klub dva ili tri sprata ispod kontinentalne elite, na kojeg su bogati sjevernjaci u Italiji gledali s prijezirom. Maradona će klub izvesti iz anonimnosti, donijeti mu dva naslova nacionalnog prvaka, Kup, Superkup i Kup UEFA. U međuvremenu će s Argentinom ispisati nekoliko nezaboravnih priča na svjetskim prvenstvima.
U Meksiku će 1986. godine odvesti nacionalnu ekipu na vrh svijeta, demonstrirati strašnu nogometnu raskoš, ali i pokazati da je na putu do pobjede spreman pogaziti fair-play. Vremena su još uvijek bila romantičarska pa se nakon neregularnog gola Englezima pisalo o "Božjoj ruci".
Četiri godine poslije jedna prosječna Argentina na Maradonin pogon otići će sve do finala SP-a, a karizmatični nogometaš zaratit će s cijelom Italijom i potražiti izlaz iz zemlje u kojoj je ostvario najveće klupske uspjehe. Četiri godine poslije putovanje svjetskim prvenstvima završit će na dnu, iz SAD-a je ispraćen sa stigmom kokainskog ovisnika.
Kakav bih ja bio igrač da nisam uzimao droge
"Svojim suparnicima davao sam veliku prednost. Znate li kakav bih ja bio igrač da nisam uzimao droge", otvorio je dušu Maradona u jednom intervjuu 2014. godine.
Vrhunac Maradoninih trenerskih pokušaja odigrao se 2010. kada je bez značajnijeg uspjeha vodio Argentinu na Svjetskom prvenstvu. Poslije je radio u arapskim zemljama te u Meksiku i Argentini.
