Kada su odnosi Kine i Rusije u pitanju, nakon ruske invazije na Ukrajinu i geopolitičkih posljedice te vojne kampanje Kremlja, Peking sada može uživati u preokretu, navodi utjecajni portal Politico. Kada je kineski vođa Mao Zedong posjetio sovjetskog diktatora Josipa Staljina u zimu 1949. godine, bio je mladi molitelj. Staljin ga je pustio da čeka sedmicama u dači u snijegu 27 kilometara od Moskve, gdje je poniženi kineski vođa gunđao u vezi svega, od kvalitete ribe do neudobnog madraca.
Kad su dvojica komunističkih čelnika ipak krenula na posao, Staljin je iznudio put do vrlo povoljnog dogovora koji je Maoa navukao u situaciju da kupi rusko oružje i tešku mehanizaciju uz zajam na koji bi Peking morao plaćati i kamate.
Sedam decenija kasnije, dinamika moći otkriva radikalno resetiranje odnosa snaga. Neposredno prije invazije na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin otputovao je na Zimske olimpijske igre u Peking kako bi proglasio prijateljstvo "bez granica" s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, ali nema sumnje tko je prava supersila danas kada je taj dvojac u pitanju. Kineska ekonomija teško 18 biliona dolara trenutno je 10 puta moćnije od ruskog. Peking će u rukama imati gotovo sve dobre karte pri određivanju uvjeta bilo kakvog finansijskog odnosa sa starijim bratom.
Budući da se Rusija suočava s naglo opadajućom privredom pod zapadnim sankcijama i nadolazećim naftnim embargom od Evrope, Kina je očiti potencijalni 'dobročinitelj' kojem se Putin može okrenuti.
Xi dijeli s Putinom neprijateljstvo prema Zapadu i NATO-u, no to ne znači da će ponuditi čisto dobročinstvo. Naime, Xijeva glavna strateška briga je dakako prosperitet i sigurnost Kine, a ne spašavanje Rusije. Peking će vjerovatno kupiti barem nešto nafte preusmjerene iz Evrope, ali samo uz veliki popust u odnosu na globalne cijene. Kina će pomoći Rusiji samo u onoj mjeri u kojoj ne bi i sama došla pod sankcije i ugrozila vlastite mogućnosti prodaje robe bogatim zemljama Sjeverne Amerike i Evropske unije.
Ograničenja odnosa 'bez granica'
Prema javnosti, Kina pokazuje veliku političku solidarnost s Moskvom - povećala je ukupnu trgovinu s Rusijom, u biti je okrenula leđa Ukrajini, proširila je finansijske transakcije u kojima ne koristi dolar ili euro i udvostručila buduću saradnju na razvoju vojne tehnologije toom izvođenja zajedničkih vježbi u pacifičkoj regiji.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov priznao je da budućnost njegove zemlje leži u Kini. "Sada kada je Zapad zauzeo 'diktatorsku poziciju', naše će ekonomske veze s Kinom rasti još brže", rekao je ruski šef diplomacije.
Na ličnom nicou, čini se da je i sam Xi velik Putinov obožavatelj. Yun Sun, direktor Kineskog programa u 'think tanku' Stimson centar, smatra to njegovim "kompleksom Rusije". (Otpočetka rata, Xi je telefonom razgovarao samo s Putinom, a ne s ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim).
Ipak, postoje vrlo ozbiljna ograničenja za ove odnose "bez granica". Peking, za sada, uvjerava zapadne zemlje da Moskvi ne prodaje oružje ili dijelove za avione. Peking ne želi i sam postati metom sankcija pa postavlja granice u tom odnosu. No, što je još više zabrinjavajuće za Putina, Kina također želi postaviti visoku cijenu svoje podrške. Peking, na primjer, želi ograničiti rusku unosnu prodaju oružja Indiji, kineskom najvećem neprijatelju s druge strane Himalaja.
"Za razliku od hladnoratovskog obrasca, Rusija će biti mlađi partner snažnijoj Kini. To će iritirati Putina", rekao je Matthew Kroenig, zamjenik direktora Scowcroft centra za strategiju i sigurnost Atlantskog vijeća.
Ta uloga druge violine nije scenarij koji je Putin zamislio kada je odlučio napasti Ukrajinu u februaru, potaknut željom da obnovi nekadašnju slavu svoje nacije.
No, sve u svemu, trebao je to predvidjeti. Kina je zemlja opsjednuta ispravljanjem historijskih poniženja i zadržavanjem svoje pozicije globalnog vodstva. Vrijeme kada je Sovjetski Savez bio ideološki - i ekonomski - superiorniji od komunističke Kine, davno je prošlo. Huawei Technologies gradi ruske 5G mreže, dok Rusija treba kinesku suradnju u vezi svega, od dijelova za zrakoplove do zamjene valuta. Pritom je važno imati na umu da nisu samo SAD i Europa ti koji su uveli sankcije Moskvi, već i druge tri velike azijske ekonomije - Japan, Južna Koreja i Singapur.
Prije ekonomija, nego politička solidarnost
Andrej Kortunov, glavni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove, iza kojeg stoji Kremlj, sumnja da ruske elite imaju 'apetita' da budu mlađi partner Kine. No, s druge strane, on vidi vrlo malo alternativa za Moskvu.
"Od početka sukoba (u Ukrajini), Rusiji je počela trebati Kinu više nego prije jer je Kina na mnogo načina jedini izbor 'u gradu', s obzirom na ograničene gospodarske veze između Rusije i Zapada i sankcije Rusiji".
Možda je najveća kalkulacija za Kinu ona koja se tiče toga koliko daleko će Peking ići kako bi pomogao Putinu da prevaziđe skori embargo EU na rusku naftu. Ta evropska zabrana otvorit će značajnu rupu u ruskom budžetu, osim ukoliko se ne pojave drugi veliki kupci. Upravo pri odluci o tome koliko će te nafte kupiti, Peking ima golem utjecaj na Moskvu.
Rusija i Saudijska Arabija trenutačno su dva vodeća dobavljača nafte za Kinu. U maju je morski uvoz ruske sirove nafte u Kinu dosegao dvogodišnji maksimum od 1,14 miliona barela dnevno, što je znatno povećanje u odnosu na 800.000 barela dnevno 2021. godine, prema podacima Vortex Analyticsa, koji je Politicu ustupio podatke.
Međutim, veći dio objašnjenja za to su kineski isključivo ekonomski razlozi, a ne toliko demonstracija političke solidarnosti. Međunarodne sankcije znače da su trgovci oprezni pri poslovanju s ruskom sirovom naftom, stvarajući tako određenu prezasićenost na tržištu, zbog koje ruska nafta postiže cijene 20 do 30 dolara jeftinije od međunarodnih referentnih cijena.
S obzirom na to da Kina uvozi više od 10 miliona barela nafte dnevno, zasigurno ima prostora za kupovinu još većih količina, pogotovo u trenutku kada se gospodarstvo ponovno pokrene i mjera 'lockdowna' zbog covida-19 postupno ukloni u ključnim gradovima poput Šangaja. No, ruska prodaja nafte u EU iznosila je oko 2,4 miliona barela dnevno. S obzirom na zabrinutost Kine da ne bi bila previše ovisna o pojedinim dobavljačima, malo je vjerovatno da će Peking odjednom početi kupovati sav trenutni višak ruske nafte.
Također, Kina je ta koja drži karte u rukama i kada je u pitanju plin. Neposredno prije nego što je pokrenuo invaziju na Ukrajinu, Putin je potpisao sporazum sa Xijem kojim su dogovorili da će Moskva u budućnosti povećati izvoz prirodnog plina na 48 milijardi kubnih metara godišnje, sa skromnih 4,1 milijardu kubnih metara, koliko je isporučeno 2020. godine. Rusija također planira novi plinovod, Snaga Sibira 2, zahvaljujući kojem bi se ruski izvoz plina u Europu mogao lakše prebaciti na Kinu.
Kine zazire od ovisnosti
"Problem je, međutim, što Kina drži sve karte u tim pregovorima", naveo je Nikos Tsafos, glavni energetski savjetnik grčkog premijera, u izvješću jednog think tanka u maju.
"Kao i kod prvog plinovoda Snaga Sibira, Kina će se čvrsto cjenkati. Ono što se u ovom trenutku ne može znati jest je li Peking spreman sklopiti dogovor. Rusija će vjerovatno ponuditi vrlo atraktivne uvjete - ako ni zbog čega drugog, zato što je očajna. Ali hoće li ih Kina prihvatiti? Hoće li ih cijena dovesti u iskušenje ili će dvaput razmisliti o proširenju ovisnosti o Rusiji u ovom trenutku?", pita se Tsafos.
Potreba Rusije za saveznikom podudara se s kineskim porastom samopouzdanja - što više Moskva postaje izoliranija, to će možda više morati pomagati Kini da nastavi sa svojim geopolitičkim ambicijama.
Kineski dužnosnici godinama potiho lobiraju kod svojih ruskih kolega da smanje prodaju oružja Indiji, s kojom Peking ima povijest graničnih sporova u kojima je ponekad bilo i prolivene krvi. Od 2017. do 2022. Indija je bila najveće izvozno tržište oružja za Rusiju, a slijedila je Kina, prema statistikama Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Borba protiv indijskih vojnika koji su naoružani ruskom opremom, Kini zasigurno baš i nije zabavno, ali je za Rusiju unosan posao.
Prije rata u Ukrajini, "Rusija je bila vrlo tvrdoglava i rekla (bi): 'Oh, nisi ti, Kino, u poziciji da nam diktiraš izbor kome ćemo prodavati oružje'. No, pet godina kasnije, mislim da će Kina vjerovatno biti u ovoj poziciji", kaže Aleksander Gabuev, stručnjak za odnose Rusije i Kine iz 'think tanka' Carnegie Endowment for International Peace,.
Indija, pak, sa svoje strane, pokušava zadržati otvoren odnos s Putinom. New Delhi naime, poput Pekinga, kupuje jeftinu naftu, no također želi i održati čvrste veze sa SAD-om.
"Rusija oslabljena ratom i sankcijama, ali ne kaotična i nestabilna, odgovara dugoročnim interesima Kine", kaže Bobo Lo, bivši zamjenik šefa australske misije u Moskvi, koji sada radi na Lowy institutu. "Izolacija Rusije dodatno će je gurnuti u poziciju mlađeg partnera u odnosima, dok će istovremeno povećati njenu ekonomsku stratešku ovisnost o Kini".
Taj aktualni obrat moći izgledao bi vrlo neobično onima koji pjevaju 'Internacionalu' u Moskvi u poslijeratnoj eri. Osim toga, SSSR i Narodna Republika Kina desetljećima su bili u teškim odnosima, uprkos njihovoj navodnoj ideološkoj blizini.
"Pedesetih godina prošlog stoljeća situacija je bila takva da je apsolutno činjenica da je Kina mlađi partner bilo vrlo neugodno jer je u Pekingu postojalo stajalište da je Moskvi, kao sili u 'statusu quo', previše stalo do njezinih odnosa sa Zapadom, a na račun odnosa s Kinom", tumači Joseph Torigian, autor nove knjige o Staljinu i Mau, pod naslovom "Prestige, Manipulation, and Coercion".
Peking ne želi potpasti pod sankcije
"Kada su tu bili Staljin i Mao, Staljin je bio učitelj, bio je div komunističkog pokreta. Kada je Staljin umro, Mao je s visoka gledao na (Nikitu) Hruščova, kao na nekoga ko ne razumije ideologiju. Kada je Deng Xiaoping upoznao (Mihajla) Gorbačova, Deng je vrlo vjerovatno mislio da je Gorbačov idiot".
I dok Xi i Putin imaju bolji osobni odnos od svojih prethodnika, također imaju i vrlo različita razmišljanja o budućnosti uloge svojih zemalja u svijetu.
Xi je posve fokusiran na to da osigura treći mandat na čelu države, pri čemu kao glavni adut ističe namjeru da Kinu - tržište duboko povezano sa Zapadom - učini prosperitetnijom te na kraju prestigne SAD i postane prva ekonomija svijeta. Sankcije bi, pak, uništile taj scenarij.
Putin je, pak, u težem položaju. Bio bi sretan da uzme sve što može od Kine s obzirom na nepriliku u kojoj se trenutno nalazi njegova zemlja - čak i ako će to značiti da se Rusiju smatra mlađim partnerom Kini.
"Problem je u tome što on sukob u Ukrajini vidi stvarno kao centralni dio njegove borbe da održi svoj režim", rekao je Gabuev. "Postoji toliko emocionalne vizije o važnosti rata u Ukrajini i vraćanju Amerikancima milo za drago, pogotovo zbog pomoći američke vojske (Ukrajini), opskrbe oružjem, dijeljenja osjetljivih obavještajnih podataka… što sve pomaže da se ubije mnogo ruskih vojnika.".
"Manje se strahuje od toga da te Kina drži u šaci jer je fokus zapravo na borbi protiv SAD-a", kaže Gabuev. "Ako Kina osigura potrebne resurse - a istovremeno se čini da se ne želi miješati u ruske unutarnje poslove - to je cijena koju on prihvaća platiti kako bi nastavio svoju borbu protiv SAD-a", zaključuje Gabuev.
