Iako je SNSD proglasio pobjedu Siniše Karana, svog kandidata na prijevremenim izborima za predsjednika RS, politička slika nakon objave rezultata pokazuje potpuno drugačiju dinamiku.
Onu, u kojoj je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a uprkos nominalnoj pobjedi, pretrpio jedan od svojih najtežih političkih poraza do sada.
Jer, preliminarni rezultati Centralne izborne komisije BiH, objavljeni sinoć, govore da je nakon prebrojanih glasova s više od 92 posto biračkih mjesta , Siniša Karan, kandidat SNSD-a osvojio 200.016 glasova, a Branko Blanuša, kandidat SDS-a i ostatka opozicije 188.010 glasova, što se ne može nazvati ubjedljivom pobjedom Karana, nego više iznenađujućim uspjehom Blanuše. Razlika je moguće i manje, jer brojna biračka mjesta još nisu dostavila CIK-u rezultate glasanja.
Istinski referendum o stanju režima
Jer, ovi izbori nisu bili klasična borba Siniše Karana i Branka Blanuše, kao dva kandidata i to jednog vladajućeg režima i jednog opozicije.
Prijevremeni izbori u RS su bili u stvari referendum, ali ne o ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta u BiH kako je najavljivao Dodik, nego o stanju režima u tom entitetu, njegovoj snazi i njegovoj realnoj podršci među građanima.
A, rezultat u kojem Karan vodi tek s desetak hiljada u odnosu na Blanušu, jasno pokazuje da se tlo pod SNSD-om ozbiljno pomjera. Taj 'potres' je utoliko vidljiviji i osjetniji, ako se zna da je SNSD tokom dvadeset godina gradio svoju glasačku bazu i tijelo i to kroz zapošljavanja, kontrolu javnih resursa i davanjem javnih poslova podobnima.
Paralelno je razvijan i jak izborni inženjering, o čemu svjedoče brojni dokumentovani slučajevi nepravilnosti, kako na ovim, tako i na ranijim izborima.
Uprkos svemu, SNSD je pobijedio s oko 12 hiljada glasova što je u odnosu snaga pozicije i opozicije izuzetno mala razlika.
Šta su sve građani prepoznali i kaznili
Iz SNSD-a su još prije dvije godine tvrdili da imaju 200.000 članova, što je trebalo da bude velika prednost i da garantuje stabilnu podršku. U kampanji su nastupili sa Sinišom Karanom, kao kandidatom prepoznatljivim široj javnosti, uz čije su fotografije uvijek bile istaknute i fotografije Milorada Dodika, kao simbol političkog kontinuiteta.
Višemjesečna Dodikova kampanja u kojoj je širio mržnju prema Bošnjacima, teorije zavjere o udarima Zapada na RS , njegova retorika koja je kod građana probudila strah od sukoba, brojne afere SNSD-a koje su RS koštale gubitka stotina miliona KM, sve lošiji položaj radnika i teži život građana, sigurno su faktori koji su doprinijeli tome da građani ne stanu u značajnijem broju 'iza Dodika'.
Ono što se pokazalo je to, da SNSD-ova igra na kartu žrtve i priču da je Milorad Dodik 'nepravedno osuđen', da je Zapad protiv njega i protiv RS nije polučila očekivani rezultat, jer jednostavno taj narativ ovoga puta nije prošao.
Lošem izbornom rezultatu SNSD-u, uprkos vodstvu njihovog kandidata i tome što su proglasili pobjedu, vjerovatno je doprinijelo i to što su Dodik i SNSD uoči samih izbora praktično demonstrirali da se ne bore za entitet RS, nego za sopstvene pozicije i interese.
O tome svjedoči dogovor Dodika sa Sjedinjenim Američkim Državama, čiji detalji nikada nisu objašnjeni javnosti, ali su nakon njih uslijedili potezi SNSD-a koji su ukazali na podanički odnos i svojevrsnu izdaju interesa RS, Dodika i te stranke prema međunarodnim akterima, a koje oni često spočitavaju svojim političkim oponentima.
Građani nisu znali šta je Dodik obećao, ali su očigledno jasno prepoznali u njegovim postupcima da je on spreman žrtvovati sve da bi mu bile skinute sankcije i da bi sačuvao vlastitu političku moć.
Zbog toga je veliki broj birača odlučio kazniti Dodika uskraćivanjem podrške. Nisu dozvolili da budu ponovo uvučeni u njegovu borbu za lični opstanak, niti da posluže kao pokriće za njegovu prošlu dozvolu i budući politički manevre.
Brojke to potvrđuju. Od oko 1,2 miliona birača, Karan je dobio oko 200.000 glasova, ni petinu ukupnog tijela sa pravom glasa. A među onima koji su izašli, njegov rezultat se praktično dijeli napola sa Blanušom.
Najopasniji politički signal za Dodika u zadnjoj deceniji
Izlaznost od 35,78 posto pokazuje da SNSD nije uspio mobilizirati većinu građana, a kamoli osigurati širu podršku koju godinama predstavlja kao 'neupitnu'.
Za Dodika je ovo najopasniji politički signal u posljednjih deset godina. Ako njegov režim u uslovima ogromne kontrole institucija, medija, resursa, zapošljavanja i direktnog vršenja pritiska ne može ostvariti ubjedljivu pobjedu, to znači da je realna podrška vlasti dramatično opala.
S druge strane, bez obzira na to što je Branko Blanuša, kandidat SDS-a i ostatka opozicije, inače čovjek nepoznat široj javnosti , njegova kandidatura pokazala se kao pun pogodak, uprkos početnom skepticizmu u vezi s njegovom kandidaturom.
Ispostavilo se da je Blanuša ostvario rezultat koji vjerovatno nijedan već etablirani opozicioni političar ne bi mogao postići. Njegova neopterećenost partijskim članstvima i prošlošću i unutaropozicionim sukobima postala je njegova najveća prednost, jer ga je očigledno učinila prihvatljivim i biračima koji bi inače bili ravnodušni.
Opozicija sada ima jasan prostor da tvrdi da je ravnopravan politički faktor u Republici Srpskoj. Njihov rezultat je, u odnosu na režimski namješten politički teren, nevjerovatan. A Blanuša je postao simbol mogućnosti promjene i dokaz da građani žele novu politiku i nova lica.
Zato je zaključak o jučerašnjim izborima u RS jednostavan. SNSD je pobijedio na papiru, ali je izgubio u stvarnosti. Ovi izbori su pokazali da režim više nema neupitnu podršku, da se biračko tijelo budi i kada 'spava' odnosno šalje jasnu poruku i neizlaskom na izbore, te da promjene, prvi put nakon mnogo godina, izgledaju stvarno, dostižno i bliže nego ikada.