Nasilni protesti u Kazahstanu posljednjih dana doveli su do ostavke vlade i proglašenja vanrednog stanja jer su se trupe iz vojnog saveza predvođene Rusijom uputile u tu državu Centralne Azije kako bi pomogle u gušenju nemira, piše CNN.
To je najveći izazov za vladavinu autokratskog predsjednika Kasym-Jomart Tokayeva, s početnim bijesom javnosti zbog skoka cijena goriva koji se širi na šire nezadovoljstvo vladom zbog korupcije, životnog standarda, siromaštva i nezaposlenosti u naftom bogatoj, bivšoj sovjetskoj zemlji, prema organizacijama za ljudska prava.
5. januara, demonstranti su navodno upali na aerodrom u najvećem gradu u zemlji, Almatyju, nasilno ušli u vladine zgrade i zapalili kancelariju glavne gradske administracije, izvještavaju lokalni mediji. Bilo je i izvještaja o smrtonosnim sukobima s policijom i vojskom, nestanku interneta širom zemlje i oštećenim zgradama u tri velika grada.
Lokalni mediji izvještavaju da je osam policajaca i pripadnika Nacionalne garde ubijeno, a više od 300 policajaca je ranjeno. Nejasno je u kojoj mjeri su civili ubijeni ili povrijeđeni. Ministarstvo unutrašnjih poslova zemlje saopćilo je da je uhapšeno više od 200 ljudi.
CNN je napravio spisak stvari trebate znati o nemirima i zašto je to važno.
Šta je dovelo do protesta?
Demonstracije su krenule u naftom bogatoj zapadnoj regiji Mangistau, kada je vlada početkom godine ukinula kontrolu cijena tečnog naftnog gasa (LPG), javio je Reuters. Mnogi Kazahstanci su pretvorili svoje automobile da rade na gorivo zbog niske cijene.
Kazahstan, proizvođač nafte, deveta po veličini nacija na svijetu, privukao je milijarde stranih ulaganja i održao snažnu ekonomiju od svoje nezavisnosti prije 30 godina.
Ali subvencije za TNG su stvorile situaciju u kojoj se Kazahstan redovno suočava sa nestašicom nafte, prenoo je Reuters.
Ukidanje gornje granice cijena bilo je sredstvo vlade da ublaži te deficite i osigura da zalihe idu na domaće tržište.
Međutim, plan se izjalovio i cijene TNG-a su se više nego udvostručile nakon ukidanja ograničenja - protesti su se zatim brzo proširili zemljom.
Postoje i dugogodišnji problemi koji pokreću proteste, uključujući ljutnju zbog endemske korupcije u vladi, nejednakosti prihoda i ekonomskih poteškoća, koji su se pogoršali tokom pandemije koronavirusa, navodi Human Rights Watch.
Dok su prirodni resursi zemlje učinili malu elitu izuzetno bogatom, mnogi obični Kazahstanci se osjećaju zaostalima.
Amnesty International je rekao da su protesti "direktna posljedica rasprostranjene represije vlasti nad osnovnim ljudskim pravima".
"Vlada je godinama nemilosrdno progonila miroljubivo neslaganje, ostavljajući narod Kazahstana u stanju uznemirenosti i očaja", rekla je Marie Struthers, direktorica Amnestyja za istočnu Evropu i centralnu Aziju u izjavi.
Kakav je bio odgovor vlade?
Vlasti su proglasile vanredno stanje širom zemlje uz policijski sat i ograničenja kretanja do 19. januara, javljaju lokalni mediji. Prijavljeni su prekidi interneta širom zemlje, a predsjednik Tokayev je rekao da je raspoređena vojska.
U nastojanju da obuzda nemire, Tokayev je naredio vladi da smanji cijenu TNG-a na 50 tenge (0,11 dolara) po litru "kako bi osigurao stabilnost u zemlji".
On je rekao da su uvedene i brojne mjere koje imaju za cilj "stabilizaciju socio-ekonomske situacije", uključujući vladinu regulaciju cijena goriva na period od 180 dana, moratorijum na povećanje komunalnih tarifa za stanovništvo za isti period, i razmatranje subvencija za stanarinu za "ranjive segmente stanovništva".
Premijer Askar Mamin i kazahstanska vlada podnijeli su ostavke, a Tokayev je preuzeo kontrolu nad Vijećem sigurnosti zemlje, zamijenivši bivšeg predsjednika Nursultana Nazarbajeva.
Ti ustupci, međutim, nisu zaustavili proteste.
Tokajev je obećao da će djelovati "što je moguće oštrije" kako bi zaustavio nemire. On je one koji su navodno upali na aerodrom nazvao "teroristima" i optužio demonstrante za podrivanje "državnog sistema", tvrdeći da su "mnogi od njih prošli vojnu obuku u inostranstvu".
Vojni savez bivših sovjetskih država predvođen Rusijom odgovorio je na njegov apel za pomoć u gušenju protesta.
Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) - koja uključuje Rusiju, Bjelorusiju, Jermeniju, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan - šalje "mirovne snage" u Kazahstan "kako bi stabilizirala i normalizirala situaciju", rekao je jermenski premijer Nikol Pashinyan.
Gdje je Kazahstan i kako se njime upravlja?
Kazahstan je najveća ekonomija u centralnoj Aziji, sa Rusijom koja graniči na sjeveru i Kinom na istoku. Njeno rukovodstvo, koje se često hvalilo svojom stabilnošću, održava bliske veze sa Rusijom.
Kazahstan je dom značajne etničke ruske manjine, koja čini oko 20% od 19 miliona stanovnika bivše sovjetske republike, prema CIA World Factbook. Moskva takođe zavisi od kosmodroma Bajkonur u južnom Kazahstanu kao lansirne baze za sve svemirske misije sa ruskom posadom.
Veliki dio bijesa demonstranata bio je usmjeren prema rukovodstvu Kazahstana, koje čvrsto kontroliše zemlju.
Čak i prije nezavisnosti 1991. godine, političkom scenom zemlje dominirao je jedan čovjek - 81-godišnji Nursultan Nazarbayev. Dugogodišnji predsjednik i bivši dužnosnik Komunističke partije vladao je skoro tri decenije prije nego što je podnio ostavku 2019.
Prema globalnim grupama za ljudska prava, njegov autokratski metod upravljanja izazvao je međunarodnu zabrinutost i doveo do toga da su vlasti oštro suzbile proteste, zatvorile kritičare i gušile slobodu medija. Kritičari su optužili Nazarbajeva da je imenovao članove porodice i saveznike na ključne poslove u vladi, a vjeruje se da njegova porodica kontrolira veći dio kazahstanske ekonomije, prenio je Reuters.
Nazarbajev je bio najpoznatiji na Zapadu po odricanju od nuklearnog oružja i preseljenju glavnog grada u futuristički grad Astanu - koji je kasnije preimenovan u Nur-Sultan, po njemu.
U izvještaju o ljudskim pravima američkog State Departmenta iz 2018. navodi se da su predsjednički izbori u Kazahstanu 2015., na kojima je Nazarbajev dobio 98% glasova, "obilježeni nepravilnostima i nedostajala im je istinska politička konkurencija". U Kazahstanu nikada nisu održani izbori koje međunarodni posmatrači ocjenjuju slobodnim i poštenim.
Kada se Nazarbajev povukao, prenio je vlast na Tokayeva, ali je ostao utjecajna, ali kontroverzna ličnost iza kulisa. Do 5. januara ostao je predsjedavajući Vijeća sigurnosti zemlje i zadržao titulu Elbasy (Vođa nacije).
Čini se da njegovo uklanjanje iz vijeća od strane Tokajeva nije zaustavilo trenutne nemire.
