Kineska državna firma Dongfang Electric još je prošlog juna izgradila vjetroturbinu s 18 megavata (MW). No, Kinezi su ponovno podigli ljestvicu, izgradivši vjetroturbinu (DEC) snage 26 MW, koja je sišla s proizvodne trake u gradu Fuqing na pacifičkoj obali provincije Fujian.
Riječ je o objektu gigantskih razmjera, sa stupom visine oko 190 metara (kao 63-spratnica) i lopaticama promjera 310 metara, koji može opskrbljivati do 55.000 kućanstava električnom energijom. Evropske i američke vjetroturbine naspram ovoga djeluju zapravo vrlo skromno: daleko najveći dosadašnji sistem proizvođača Vestas ima snagu od 15 MW, dok je stup visok gotovo 150 metara. Klase od pet do osam MW su standard, i imaju najveći promjer rotora od 150 te visinu stupa od 117 metara.
Ima li veličina sistema smisla?
EU do 2030. planira povećati udio energije iz obnovljivih izvora, a tu će offshore vjetroeletrane odigrati ključnu ulogu u zemljama poput Njemačke, gdje je prostor na kopnu ograničen, a solarni potencijal slab. Njemačka savezna vlada želi povećati ukupnu proizvodnju struje u offshore vjetroelektranama na najmanje 30 GW do 2030. i na najmanje 70 GW do 2045. No s obzirom na to da je na Sjevernom i Baltičkom moru ograničen prostor i za offshore vjetroelektrane, poželjno je i na moru graditi elektrane koje štede prostor.
Vrlo visoke turbine mogle bi stoga biti rješenje, a tržište će odlučiti koje veličine sistema imaju smisla u kojem dijelu EU-a. Načelno se koriste sve veće offshore vjetroturbine - dok su sredinom 1990-ih imale snagu od 0,5 megavata, trenutni standard je oko 15.
Korištenje sve većih turbina dosad se pozitivno odrazilo i na troškove proizvodnje energije. Troškovi po kilovatsatu proizvedene struje padaju jer se raspoloživi prostor i komponente bolje koriste. Za vjetroelektranu s turbinama snage 20 MW potrebno je zapravo manje dijelova, komponenti i kablova, nego za one s turbinama od 10 MW.
