Događaji od 22. novembra 1963. godine, kad su na limuzinu predsjednika SAD Johna Kennedya ispaljena najmanje tri hica iz puške. Za ubistvo Kennedyja optužen je bivši marinac Lee Harvey Oswald, no istražitelji nisu imali priliku podrobnije ga istražiti.
Dva dana nakon Kennedyjeve smrti, Oswalda je pred TV kamerama upucao vlasnik noćnog kluba Jack Ruby.
Kennedyjev nasljednik, predsjednik Lyndon B. Johnson, 1963. je oformio posebno istražno tijelo. Tzv. Warrenova komisija zaključila je da je atentat uistinu izveo Oswald, koji je djelovao sam, iz nepoznatih motiva. Snimka Abrahama Zaprudera, u javnost puštena tek 1975. godine, bacila je znatno drugačije svjetlo na atentat.
Trzaj Kennedyjeve glave ulijevo, koji se jasno vidi na snimci, za mnoge je predstavljao jasan dokaz da je kobni hitac ispaljen zdesna, s travnatog brežuljka, odnosno dokaz da Oswald nije djelovao sam.
Zaključci Kongresne komosije, objavljeni 1979. godine, bili su bitno drugačiji od onih Warrenove komisije. Ustanovljeno je, naime, da su onoga kobnog dana ispaljena četiri a ne tri metka. Tri je, prema nalazima komisije, sa šestog kata Teksaškog skladišta školskih knjiga ispalio Oswald, dok je četvrti, fatalni metak ispalila nepoznata osoba, najvjerovatnije s travnatog brežuljka. dalje, ustanovljeno je da je predsjednikova smrt bila rezultat zavjere te da je Oswald bio tek djelić njenog mozaika.
Tajanstvena smrt dviju žena koje su navodno znale nešto više o atentatu, glumice Karyn Kupcinet i novinarke Dorothy Kilgallen, dodatno je učvrstila prevladavajuće mišljenje da je na djelu bila urota. Najviše pobornika imala je hipoteza da su s atentatom povezani mafijaški krugovi no, tokom godina iskristalizirali su se brojni potencijalni sumnjivci.
Možda je CIA, možda su Rusi
Možda najpoznatija teorija o pozadini atentata iznesena je u filmu “JFK” Olivera Stonea iz 1994. godine. Kao počinitelja imenuje Oswalda, no zaključuje da ovaj nije djelovao sam, već po nalogu CIA-e, koja ga je regrutirala kao tajnog agenta. Motiv te organizacije, tvrde zagovornici ove teze, bila je smjena njezina dugogodišnjeg direktora Allena Dullesa, praćena Kennedyjevim pokušajem da “zauzda” agente navikle na rastezanje zakona kao žvakaće gume.
Kako je hladni rat u ono vrijeme bio u punom jeku, kao sljedeći potencijalni krivac nametnula se Moskva: Oswald je prozvan kao agent KGB-a, a njegov boravak u SSSR-u pobornicima ove teorije je sjeo kao kec na desetku. Neki autori su pak sumnjali da je prste u svemu imala Kuba, zbog Kennedyjeve akcije u Zaljevu svinja, odnosno pokušaja svrgavanja komunističkog revolucionara Fidela Castra. Ovu teoriju potkrepljuju svjedočenja da je Oswald, nekoliko mjeseci prije atentata, posjetio kubansku ambasadu u Meksiku.
Kennedyjev nasljednik kao potencijalni naručitelj
Na listi osumnjičenika našli su se i Jevreji, zbog Kennedyjeva protivljenje izraelskom nuklearnom programu koji je ranih šezdesetih započet u pustinji Negev; Ku Klux Klan, zbog predsjednikove potpore pokretu za građanska prava crnaca; FBI, zbog nastojanja Roberta F. Kennedyja da se ta organizacija stavi pod kontrolu Ministarstva pravosuđa te dugogodišnjeg osobnog neprijateljstva njena zloglasnog direktora J. Edgara Hoovera i klana Kennedyjevih; vojno-industrijski kompleks, zbog Kennedyjevih planova da se izdaci za vojsku ograniče kako bi se preusmjerili na socijalna izdavanja, što bi upropastilo vodeće tvrtke za proizvodnju oružja; teksaški naftni lobi, zbog predsjednikovog razmišljanja o ulaganju u alternativne izvore energije te stavljanju naftne industrije pod kontrolu te – američki nakladnici. Potonji su se, kazuje jedna od teorija, udružili i likvidirali Kennedyja kako bi im, u kriznim trenucima golemog pada čitanosti, porasla tiraža dok izvještavaju o vlastitom zločinu.
Nešto manje maštovita teorija krivcem je smatrala čovjeka koji se neposredno okoristio Kennedyjevom smrću, njegovog nasljednika Lyndona B. Johnsona. Roger Stone, autor knjige “Čovjek koji je ubio Kennedyja”, tvrdi da je Johnson blisko surađivao s američkim tajnim službama ali i pripadnicima kriminalnog podzemlja. Tu teoriju je zagovarao i bivši agent CIA-e Howard Hunt Jr., tvrdeći da je Johnson naredio njegovim šefovima da likvidiraju Kennedyja. Neki autori su priči dodali zabavan twist: Johnson je bio mason.
Cherchez la femme
Prozivan je i čovjek koji je Kennedyjevom smrću okoristio na nešto drugačiji način, njegov nasljednik u Jackienoj postelji Aristoteles Onassis. Ni sama prva dama nije izbjegla upiranje prstom: pisalo se da je supruga dala “koknuti” zbog njegovih brojnih izvanbračnih zastranjenja, uključujući ono s fatalnom Marilyn Monroe, piše Povijest.hr.
U prilog te teze, korišten je kadar Zapruderove snimke na kojem se, s lijeve strane Kennedyjeve glave, vidi nešto poput oblačića dima. Zaključak? Kako u limuzini niko nije pušio, dim je nastao pri eksploziji nepoznate naprave, a aktivirala ju je buduća “ucviljena” udovica. Postojao je i podzaplet priče: suradnik u njezinu dijaboličnom planu bio je teksaški guverner John Connally. Da, isti onaj koji je i sam umalo izgubio život u atentatu.
Drska montaža
Kad smo već kod Kennedyjeva ljubavnog života, valja spomenuti još jednu teoriju povezanu s njim: ubojstvo predsjednika je financirao slavni igrač bejzbola Joe DiMaggio, i to iz osvete, budući da je Kennedy naredio ubojstvo njegove bivše no još voljene supruge Marilyn Monroe.
Kao u svakoj punokrvnoj teoriji zavjere, kao dežurni krivci su se pojavili i izvanzemaljci. U uistinu bizarnoj knjizi, objavljenoj 1991., William Cooper tvrdi da je došao u posjed tajne snimke na kojoj se vidi kako Kennedyja ubija vozač limuzine, tajni agent William Greer, i to napravom koju su izradili vanzemaljci. Motiv “malih zelenih”, prema njemu, jest Kennedyjeva namjera da javnosti obznani podatak o planu izvanzemaljaca o preuzimanju kontrole nad našim planetom. Cooper je uistinu objavio spomenutu snimku, no analize su pokazale da je riječ o pukoj montaži, nastaloj preinakama Zapruderova filma.
