Sočna, aromatična i hrskava - pinsa je s dobrim razlogom aktuelni kulinarski hit, kojem malo ko može odoljeti
U posljednje vrijeme, ljubitelji dobre hrane sve više govore o pinsi romani, tradicionalnom talijanskom jelu koje stoljećima nakon nastanka i dalje oduševljava očaravajućim spojem sočnog tijesta i hrskave korice te uvijek mami na zalogaj više.
Nagađa se kako je ovo jelo iskonska prethodnica klasične pizze, nastalo izvan zidina antičkog Rima jedinstvenom tehnikom fermentacije i rastezanje tijesta. Zbog toga se pinsa naziva vrstom focaccije.
Današnja verzija ovog jela naziva se i modernom rimskom pincom jer je nadograđena savremenim tehnikama pripreme te raznovrsnim dodacima poput mortadele, mozzarelle, povrća, sosa od paradajza ili vrhnja, gljivama.. Koliko je pinsa u moderno doba zaludila foodieje diljem svijeta, najbolje potvrđuje podatak da danas postoji više od 7000 registrovanih pinserija!
Neodoljivi hibrid focaccije i pizze
Riječ je o jelu koje se priprema rastezanjem ili širenjem tijesta, a potom i pritiskanjem rukama dok se ne dobije željeni ovalni oblik nalik na focacciju.
Njena tekstura neodoljivo je mekana i prozračna te puno lakša za probavu od pizze. Baš zbog toga ćete i nakon većih količina slasne pinse osjećati lakoću, poletnost i sitost, bez osjećaja nadutosti i težine u želucu.
Za razliku od pizze, tradicionalna pinsa peče se u metalnoj posudi, a ne u krušnoj peći. Upravo joj metalna posuda osigurava bolje provođenje topline za postizanje hrskave korice i mekane unutrašnjosti, ali i pomaže zadržati prepoznatljiv oblik tokom pečenja.
Osim brašna, u smjesu idu i uobičajeni sastojci poput kvasca, soli, ulja i vode, zbog čega je njena priprema relativno jednostavna. No, da biste dobili pinsu nalik pravom talijanskom specijalitetu, potrebno je ponešto iskustva, ali i strpljenja s dugotrajnim procesom fermentacije, koji je ključan za konačan uspjeh.
Ako se sami želite upustiti u pripremu ovog slasnog jela, idealnog za doručak ili večeru, donosimo recept s detaljnim pojašnjenjem koraka kako biste izbjegli sve zamke pripreme očaravajuće pinse.
Sastojci:
800 grama pšeničnog brašna
150 grama rižinog brašna
50 grama sojinog brašna
25 grama soli
20 mililitara ekstra djevičanskog maslinovog ulja
1 litra hladne vode
1 vrećica suhog kvasca
Za preljev (po izboru):
Paradajz (pelati ili svježi sos od paradajza)
Mozzarella
Maslinovo ulje
So, biber, origano, bosiljak
Ostali dodaci po želji (gljive, povrće, itd.)
Priprema:
U velikoj posudi pomiješajte pšenično, rižino i sojino brašno. U drugoj posudi otopite kvasac u hladnoj vodi.
Postepeno dodajte mješavinu brašna u vodu s kvascem, miješajući dok ne dobijete homogenu smjesu. Dodajte so i maslinovo ulje, te nastavite miješati dok se sve dobro ne sjedini.
Mijesite tijesto rukama ili mikserom (s kukom za tijesto) oko 10-15 minuta, dok ne postane glatko i elastično. Pokrijte posudu plastičnom folijom ili vlažnom krpom i ostavite tijesto da fermentira u frižideru najmanje 24 sata (idealno 48-72 sata).
Nakon fermentacije, izvadite tijesto iz frižidera i ostavite ga na sobnoj temperaturi 1-2 sata. Zagrijte rernu na najvišu temperaturu (oko 250-280°C) i, ako imate, stavite kamen za pizzu u rernu da se zagrije.
Razdijelite tijesto na dva ili tri dijela, ovisno o željenoj veličini pinse. Svaki dio tijesta nježno oblikujte rukama na pobrašnjenoj površini u ovalni oblik, debljine oko 1 cm. Pazite da ne izbacite zrak iz tijesta kako bi ostalo prozračno.
Stavite tijesto na papir za pečenje ili na pobrašnjeni pleh. Premažite tijesto sosom od paradajza, dodajte narezanu mozzarellu i ostale dodatke po želji. Pokapajte maslinovim uljem i dodajte so, biber, origano i bosiljak.
Pecite pinsu u zagrijanoj rerni 10-15 minuta, ili dok rubovi ne postanu zlatno smeđi, a sir se ne otopi i zapjeni.
Izvadite pinsu iz rerne i ostavite je da se malo ohladi prije rezanja. Poslužite odmah, uživajući u laganoj i hrskavoj teksturi ovog tradicionalnog rimskog jela.
