Sa nastankom prvih ljudskih civilizacija, počele su se širiti i zarazne bolesti. Veliki broj ljudi koji živi u neposrednoj blizini drugih ljudi i životinja, često sa lošim higijenskim uslovima i jednoličnom ishranom, pružao je plodno tlo za razvoj novih bolesti.
Novi prekomorski trgovački putevi raširili su zaraze i van okvira određenih civilizacija, stvarajući prve globalne pandemije. Svijet se sa njima borio kako je znao i umio u ono vrijeme, a evo kako su se završile neke od najgorih pandemija na svijetu.
Justinijanova kuga - izbjegavanje bolesnih
Tri najsmrtonosnije pandemije u historiji izazvala je samo jedna bakterija - yersinia pestis - fatalna infekcija, poznatija kao kuga.
Justinijanova (bubonska) kuga stigla je u Carigrad, glavni grad Bizantijskog carstva 541. godine p.n.e. Prenesena je preko Sredozemnog mora iz Egipta, nedavno osvojene zemlje koja je plaćala danak caru Justinijanu u žitu. Buhe koje su nosile kugu na sebi slijetale bi na pacove koji su se hranili ovim zrnevljem, piše History.
Kuga je uništila Carigrad i proširila se poput požara širom Evrope, Azije, Sjeverne Afrike i Arabije ubijajući između 30 i 50 miliona ljudi, možda polovinu svjetske populacije.
"Ljudi nisu znali kako da se bore protiv toga, osim da pokušavaju da izbjegnu bolesne ljude. Što se tiče završetka kuge, najbolja pretpostavka je da je da je većina ljudi nekako preživjela, a oni koji su je preležali imuni su na nju", kaže Thomas Mokatis, profesor historije na Univerzitetu DePal.
Crna smrt - izum karantina
Kuga nikada nije nestala, a kad se vratila 800 godina kasnije, nemilosrdno je ubijala ostavljajući pustoš za sobom. Crna smrt, koja je pogodila Evropu 1347. godine, odnijela je zapanjujućih 200 miliona života za samo četiri godine.
Što se tiče zaustavljanja bolesti, ljudi još nisu imali naučno objašnjenje zaraze, kaže Mokatis, ali znali su da to ima veze sa blizinom. Zato su zvaničnici u italijanskom lučkom gradu Raguza (kojim je upravljala Venecija) odlučili da novopristigle mornare ostave u izolaciji dok ne dokažu da nisu bolesni. U početku su mornari bili na svojim brodovima 30 dana, što je u mletačkom pravu postalo poznato i kao trentino. Kako je vrijeme odmicalo, Mlečani su povećali prinudnu izolaciju na 40 dana ili karantino, porijeklo riječi karantin i početak svoje prakse u zapadnom svijetu.
"To je definitivno imalo efekta", kaže Mokatis.
Velika londonska kuga - zatvaranje bolesnih
London zapravo nikada nije uspio napraviti pauzu nakon Crne smrti. Kuga je ponovo izbijala na površinu svakih 20 godina, od 1348. do 1665. - 40. izbijanja u 300 godina. A sa svakom novom epidemijom kuge, 20 posto muškaraca, žena i djece koji žive u britanskoj prijestonici je ubijeno. Početkom 1500-ih Engleska je uvela prve zakone za razdvajanje i izolaciju bolesnih.
Kuće pogođene kugom bile su obilježene balama sijena, nabijenim na stub. Ako su vam članovi porodice zaraženi, morali biste nositi bijeli štap u javnosti. Vjerovalo se da mačke i psi prenose zarazu, što je uzrokovalo masakr nekoliko stotina hiljada životinja.
Velika kuga iz 1665. godine bila je posljednja i jedna od najgorih, ubivši 100.000 stanovnika Londona za samo sedam mjeseci. Sva javna okupljanja bila su zabranjena, a žrtve su prisilno zatvarane u svoje domove kako bi se spriječilo širenje bolesti. Na njihovim vratima bio je nacrtan crveni krst, zajedno sa molitvom za oproštaj: "Gospode, smiluj nam se".
Koliko god bilo okrutno zatvarati bolesnike u njihove domove i sahranjivati mrtve u masovnim grobnicama, možda je to bio jedini način da se zaustavi posljednja velika epidemija kuge.
Boginje - evropska bolest koja je opustošila Novi svijet
Male boginje stoljećima su se širile Evropom, Azijom i Arabijom i bile uporna prijetnja koja bi usmrtila tri od deset zaraženih, a ostale ostavila u ožiljcima. Međutim, stopa smrtnosti u Starom svijetu bila je neuporediva sa žrtvama koje je virus malih boginja odnio na novom kontinentu kada je u 15. stoljeću stigao sa prvim evropskim istraživačima.
Autohtoni narodi modernog Meksika i Sjedinjenih Država imali su nulti prirodni imunitet na male boginje, a virus ih je desetkovao.
"U ljudskoj historiji nije bilo ubistva koje bi se podudaralo sa onim što se dogodilo u Americi - 90 do 95 posto autohtonog stanovništva zbrisano je tokom jednog stoljeća. Meksiko ide sa 11 miliona ljudi prije osvajanja na milion. Meksiko je prije osvajanja brojao 11 miliona ljudi, a poslije samo milion", kaže Mokatis.
Stoljećima kasnije, boginje su postala prva epidemija virusa koju je okončala vakcina. Krajem 18. stoljeća, britanski ljekar po imenu Edward Jenner otkrio je da oni koji se zaraze kravljim boginjama postaju imuni na velike boginje, pa je tako izložio virusu desetogodišnjeg dječaka, pa pokušao to da uradi mjesecima kasnije, međutim, dijete je već bilo imuno na male boginje. Tako su obje ove pošasti stavljene pod kontrolu.
I bio je upravu. Prošla su gotovo dva stoljeća, 1980. godine Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da su boginje potpuno izbrisane sa lica Zemlje.
Kolera - pobjeda u istraživanju javnog zdravlja
Početkom pa do polovine 19. stoljeća, kolera je prolazila kroz Englesku, ubivši desetine hiljada ljudi. Preovladavajuća naučna teorija tog doba govorila je da se bolest širila zagađenim zrakom poznatim i kao „miasma“. Ali britanski doktor John Snow sumnjao je da je tajanstvena bolest, koja je ubijala žrtve već u prvim danima od pojave simptoma, vrebala u londonskoj pitkoj vodi.
Snow se ponašao kao Sherlock Holmes, istražujući bolničke zapise i izvještaje iz mrtvačnice da bi pratio tačne lokacije smrtonosnih epidemija. Napravio je geografsku kartu smrtnih slučajeva kolere tokom 10-dnevnog perioda i pronašao skup od 500 smrtnih infekcija koje su okruživale pumpu Broud Strit, popularni gradski bunar za pitku vodu.
"Čim sam se upoznao sa situacijom i obimom ove pojave, kolere, posumnjao sam da je došlo do određenog zagađenja vode često posjećivane ulične pumpe u Broud Stritu", napisao je Snow.
Uz napore, Snow je uvjerio lokalne zvaničnike da uklone ručku pumpe na pijaci, čineći je neupotrebljivom i poput magije, infekcija je presušila. Njegov rad nije zaliječio koleru preko noći, ali na kraju je doveo do globalnog napora za poboljšanjem sanitarne zaštite i zaštitu pitke vode od kontaminacije. Iako je kolera u velikoj mjeri iskorijenjena u razvijenim zemljama, ona je i dalje uporni ubica u zemljama trećeg svijeta kojima nedostaje adekvatno prečišćavanje otpadnih voda i pristup čistoj vodi za piće.
