Muhammed ibn Saud je bio emir dijela Najd regije, u centralnoj Arabiji, sredinom 18 stoljeća. Njegovi direktni potomci su do 1930. godine značajno proširili svoju teriotoriju i nazvali je Saudijska Arabija. Činjenica da je čitava država dobila ime po porodici Saud je smatrana kao potencijalni i latenti problem onima koji su sa strane posmatrali razvoj ove države.
Međutim, trenutna realnost je van okvira ovih sumnji. Nekadašnji nomadi su se jasno deklarirali kao Saudijci i danas se u svakodnevnom životu ponašaju kao državotvorna nacija. Tako bar izgleda rezidentima različitog backgrounda koji rade u ovoj zemlji za najbolju prosječnu platu na čitavom Arabijskom poluostrvu (Al-Jazeera, kako ovo poluostrvo sami Arapi nazivaju).
Skoro 70 posto populacije mlađe od 35 godina
Rezidenti, koji praktično nikada ne mogu dobiti državljanstvo i čine oko 40% stanovništva, dolaze iz različitih zemalja; od Filipina, Indije, Pakistana, Bangladeša, Afganistana, Uzbekistana, Turkmenistana, preko Sirije, Libana, Palestine, Jemena do Rusije, Grčke, Bosne, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, zapadnoevropskih država, USA i Kanade, pa sve do Egipta, Alžira, Tunisa, Sudana, Etiopije).
Formiranje saudijske nacije je u relativno kratkom vremenskom periodu učvrstilo snagu i ubrzalo napredak Saudijske Arabije.
Prije stotinjak godina Saudijska Arabija je imala samo 2 milion ljudi (1970. godine - 6 miliona), a sada broji 34,8 miliona, od kojih je skoro 70% mlađe od 35 godina (čak je 30% mlađe od 15 godina). Ova država se prostire na oko 2 miliona km2 i predstavlja zemlju neslućenih mogućnosti baziranih na energetskom, mineralnom i ljudskom potencijalu.
Činjenica da Kraljevina Saudijska Arabija (KSA) ima drugu najveću zalihu nafte na svijetu, koja može trajati više od 60 godina, danas je manje važna. Dodatno, njene zalihe gasa mogu trajati još 70 godina. KSA intenzivno radi na razvijanju obnovljivih izvora energije sa ciljem odvajanja svoje budućnosti od dominacije fosilnih goriva u ekonomiji.
Istinski problem ove zemlje i generalno ove regije je nehumana geografija. Veliki dio države je bio, donedavno, praktično potpuno nenastanjiv za kontinuirani savremeni način življenja. Ali, i to se mijenja. KSA je najveća zemlja na svijetu koja nema rijeku, a u njenoj unutrašnjosti dominiraju dvije velike pustinje.
Rub’al-Khali (The Empty Quarter), od lokalnih nomada jednostavno nazvana Al-Ramlah (Pijesak), je najveća kontinuirana area pijeska na svijetu i veća je, po površine, od čitave Ukrajine. Ispod njenog pijeska se nalaze velike količine nafte i gasa koje se uopće do sada nisu koristile jer je njihova eksploatacija bila preskupa. Na sjeveru je pustinja nazvana An-Nafud koja je uskim pješčanim koridorom spojena sa Al-Ramlah.
Nafta i plin
Prije etabliranja države Saudijske Arabije, od strane kralja Abdulaziza ibn Suada, regiju su nastanjivala beduinska plemena, disperzno naseljena i samostalna u svojim odlukama. Hashemiti/Hašemiti (potomci Fatime, kćerke Poslanika Muhammeda s.a.v.s.), kao jedan od klanova unutar Quraish/Kurejš plemena, kontrolirali su sjeverozapadno-obalno područje Arabije nazvano Hejaz/Hidžaz (Hashemitska Kraljevina Hejaz sa gradovima Jeddah, Mekkah, Medina, Taif, Yanbu).
Hejaz (sjeverozapadno, uključuje i obalu Crvenog mora), Najd (centralno) i Istočna provincija bogata naftom (na obali Arapskog/Perzijskog zaljeva) su se ujedinili pod krunom Sauda, te zvanično formirali Saudijsku Arabiju 1932.godine.
Glavni grad Istočne provincije, koja je sjedište naftne industrije, je Dammam. To je jedan od rijetkih gradova u KSA sa željeznicom, a osnovan je tek 1923. godine. Dammam raste nevjerovatnom stopom od 12% godišnje. Njegova metro area danas uključuje više od 4 miliona ljudi i obuhvata dodatna dva grada (Khobar i Dhahran), te se nalazi pola sata vožnje (preko čuvenog ‘King Fahd Causeway’) od Bahreina. U Istočnoj provinciji živi više od 3 miliona šiita, što čini skoro polovinu stanovništva ove provincije i više od 5% ukupne populacije KSA.
Snažni zamah promjena
Tradicionalno, Saudijsku Arabiju su određivale dvije činjenice. To je rođenja islama i pronalazak nafte 1938. godine. Nekadašnja isključivost, socijalni i religiozni konzervatizam, bogatstvo bazirano isključivo na nafti i veliki broj ilegalnih stranih radnika, danas su značajno izmijenjeni snažnim zamahom promjena koje uključuju otvaranje zemlje prema drugima i drugačijima; socijalnu fleksibilnost; ukidanje vjerske kontrole od strane uniformisanih osoba; pokušaj da se KSA nametne kao jedan od stabilizirajućih faktora Srednjeg Istoka; ekonomsku saradnju sa Kinom i Rusijom; izbjegavanje zaoštravanja odnosa sa Izraelom; jačanje uloge u globalnoj kontroli klimatskih promjena; standardizaciju tržišta rada kroz definiranje prava stranih radnika; transformaciju zdravstvenog sektora uključujući javno zdravstvo i kompleksne bolničke kapacitete, te etabliranje medicine bazirane na dokazima uz inkorporiranje američkih (zapadnih) protokola u bolničkom liječenju; ubrzano razvijanje obnovljivih izvora energije; kompletnu digitalizaciju zemlje (92% populacije regularno koristi internet); tehnološku dominaciju u odnosu na ostale zemlje Arabijskog poluostrva uključujući sve zaljevske zemlje; dominaciju unutar ‘e-commerce’ sektora koji podrazumijeva trgovinu kroz elektronske medije; ukidanje tzv. ‘Tassattur’ ekonomije (saudijski biznismeni su ilegalno dopuštali da stranci vode komercijalu ili industriju u njihovo ime, a zauzvrat su primali fiksno plaćanje od tih stranaca); planove za eksploataciju saudijskog uranija i razvijanje nuklearnog programa u saradnji sa IAEA; eksploataciju novih gigantskih izvora gasa iz gore pomenutih pustinja; ubrzano razvijanje Javnog investicionog fonda (PIF) iz kojeg se investira u razvoj lokalne ekonomije u različitim regijama zemlje sa prosječnom sumom od 40 milijardi dolara godišnje.
P.S.
Tekst je napisan nama o njima, radi orijentacije, a unatoč predrasudama. Druga najsiromašnija država Evrope sa muslimanskom većinom, u kojoj žive neki narodi bez nacije, eto tvrdi da, nakon krvave tuče i tridesetogodišnje - nikada prekinute - svađe oko ukradenog plijena i maglovitih identiteta, ima pravo, odmah i sada, sjesti za stol velikog evropskog kršćanskog/hrišćanskog poslovnog kluba. Pri tome, ignorirana i prezrena, po zaslugama, i od Zapada i od Istoka, ostaje zarobljena u svojoj gluposti i prirodnoj ljepoti, kao zadnja rupa na sviralu ovog talasajućeg planeta.
(Autor je Prof. specijalista neurohirurg i subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije. Trenutno radi u Saudijskoj Arabiji.)
