Zakašnjela pravda je više od uskraćivanja pravde, uz urušavanje povjerenja u pravosudni sistem i slabljenje društvenog zajedništva, objavila je u kolumni Eirini Patsea, koordinatorica Regionalnog projekta OSCE-a o praćenju sudskih postupaka na zapadnom Balkanu.
Odlaganja u sudskim postupcima, navela je, pokreću lančanu reakciju koja utječe na mentalno zdravlje svih uključenih stranaka, teret je za žrtve, svjedoke i optužene ali i za društvo u cjelini.
"Odlaganja u sudskom postupku stvaraju lančanu reakciju sa dalekosežnim posljedicama na ljudsku psihu. Studija otkriva da optužene osobe koje čekaju suđenje često pokazuju psihosomatske simptome kao posljedicu odgode, uključujući tjeskobu, osjećaj bespomoćnosti i pesimizam u pogledu budućnosti. U nekim dijelovima svijeta, na primjer u regiji zapadnog Balkana, osobe u pritvoru prije suđenja suočavaju se s teškim uslovima poput ograničenog prostora za smještaj i strožijih ograničenja nego u zatvoru, što pojačava ovaj mentalni danak. Pogoršanje zdravlja direktno je proporcionalno dužini njihove izloženosti sudskim postupcima - otkriva također studija. Na taj način potkopava se načelo "nevinosti dok se ne dokaže krivnja" budući da optuženi trpe godine nadzora javnosti, finansijske gubitke i ličnu štetu mnogo prije bilo kakve presude", navodi Patsea.
U predmetima visokog profila, ističe Patsea, pristrasno medijsko izvještavanje pogoršava situaciju a slike optuženih s lisicama na rukama potiču društvenu stigmatizaciju. Dugotrajni sudski postupci dovode u pitanje pravednost pravosudnog sistema i stvaraju trajnu emocionalnu štetu za sve uključene.
Svrha pravosudnog sistema nije samo kažnjavanje već i resocijalizacija, a dugotrajna odlaganja mogu spriječiti optužene u iznošenju efikasne obrane. Optuženi, posebno kad proživljavaju dugotrajan pritvor prije suđenja, nisu samo izloženi zakonskom procesuiranju već i pogoršanju životnih prilika kao što su gubitak posla/prihoda, stambenog prostora i komplikovanih porodičnih odnosa. To može utiecati na njihovu sposobnost da potpuno učestvuju u svojoj odbrani, što izaziva zabrinutost u pogledu pravednosti i proporcionalnosti njihovog suđenja i njihove eventualne reintegracije kao konstruktivnih članova društva.
"Sistem koji ne poštuje pretpostavku nevinosti i nerazmjerno kažnjava pojedince kroz dugotrajne sudske postupke slabi svoja temeljna načela kao što su pravičnost postupka i jednakost stranaka. Ova odugovlačenja ne utieču samo na pojedince već i narušavaju povjerenje javnosti u pravosuđe. Kod dugotrajnih sudskih postupaka, javnost može izgubiti vjeru u sposobnost pravosudnog sistema da pravovremeno donese pravdu, potičući cinizam i potkopavajući društvenu koheziju. Pravosudni sistem koji bi trebao uspostaviti red, umjesto toga postaje izvor razočarenja. Dugotrajni krivični postupci nedvojbeno utieču na žrtve i optužene, ali indirektno ugrožavaju i percepciju javnosti o pravosuđu. Uostalom, odgođena pravda obično se često smatra nepostoječom pravdom. A kako predmeti dugo traju, javnost može doživjeti pravosuđe kao nesposobno ili nespremno donijeti pravovremene i pravedne rezultate, što dodatno narušava sveukupno povjerenje u institucije", navedeno je.
Nalazi Regionalnog Projekta OSCE-a o praćenju sudskih postupaka na zapadnom Balkanu naglašavaju da neefikasnost pravosuđa nije izolovani incident već su dio širih sistemskih problema diljem zapadnog Balkana. Podaci pokazuju da procesuiranje predmeta, posebno u teškim i složenim slučajevima organiziranog kriminala i korupcije, traje godinama. Doista, za 23% od ukupno 320 predmeta praćenih u regiji trebalo je pet ili više godina da budu okončani. Uobičajeni uzroci kašnjenja uključuju odsustvo optuženih ili njihovih branilaca s ročišta (što je posebno problematično u predmetima s više optuženih osoba gdje kašnjenja uzrokovana jednim optuženim negativno utiču na postupak u cjelini), česta neproduktivna ročišta, ponovno zakazivanje ročišta i presude donesene izvan zakonom propisanih rokova.
Ključne reforme za rješavanje neefikasnosti pravosuđa, kao što je detaljno analizirano u najnovijem javnom izvještaju Projekta, uključuju poboljšanje sistema upravljanja predmetima i nadzor nad praksama, povećanje pravosudnih resursa i davanje prioriteta starim predmetima. Kriteriji za određivanje prioriteta uključuju fokusiranje na one koji su najduže u radu, predmete s optuženim u pritvoru i one koji uključuju ranjive grupe.
Praćenje suđenja pomaže u prepoznavanju neefikasnosti i zagovaranju rješenja koja štite prava optuženih osoba i istovremeno vraćaju povjerenje u pravosudni sistem jer moguće je upravljati smao onim što se može izmjeriti.
"Zajedno se možemo zalagati za pravosudni sistem koji ne samo da omogućava efikasne i djelotvorne rezultate, već i štiti prava onih koji čekaju pravdu na sudu", navedeno je.
