Na Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine upriličena je komemorativna sjednica u povodu smrti historičara Dževada Juzbašića. Uz izraze žaljenja porodici akademika Dževada Juzbašića, istaknuta je zahvalnost za njegov doprinos ovdašnjoj nauci.
Dopisni član ANUBiH Husnija Kamberović prisjetio se preciznosti i jasnoće misli akademika Juzbašića, kao i smirenosti i temeljitosti u radu te njegovih radova zasnovanih na argumentima.
Među osobinama koje su krasile akademika Juzbašića, istaknuo je Kamberović i otmjenost i gospodsko ponašanje, uvijek topli stisak ruke i poštovanje.
"Cijenio je istraživanja drugih historičara, odnosio se prema njihovim rezultatima korektno, ali je tražio da se i prema rezultatima njegovih istraživanja odnosi korektno", naglasio je Kamberović.
I direktor Instituta za historiju UNSA Sedad Bešlija naglašava neizbrisiv trag akademika Juzbašića u životima njegovih prijatelja i suradnike te u zajednici kojoj je nesebično doprinosio.
"Dževad Juzbašić bio je mnogo više od akademika. Bio je uzor, mentor i prijatelj. Njegova predanost nauci, obrazovanju i kulturnom napretku naše zajednice bila je neupitna.
Svojim radovima i predavanjima utjecao je na mnoge generacije studenata, ostavljajući bogato naslijeđe znanja i mudrosti. Njegov doprinos historiji i općoj kulturi Bosne i Hercegovine ne može se mjeriti samo brojem publikacija ili predavanja.
On je jednostavno bio graditelj mostova među ljudima, promotor dijaloga i razumijevanja", naglasio je Bešlija.
Profesor Filozofskog fakulteta UNSA Zijad Šehić podsjeća da je bh. historičar i redovni profesor ANU BiH Dževad Juzbašić preminuo 27. juna ove godine, u 95. godini.
Podsjetio je na njegovu bogatu biografiju te nagrade koje je dobio tokom radnog vijeka. U Institutu za historiju sreli su se, kako je kazao, prvi put 1991. godine i naredne 33 godine bili prijatelji i suradnici. Na današnjoj komemoraciji govorio je i dopisni član ANUBiH Mile Babić.
Foto: FENA
Akademik Dževad Juzbašić (1929–2024) prošao je na Institutu za istoriju u Sarajevu sva naučna zvanja, od naučnog saradnika do naučnog savjetnika, a početkom 1993. godine izabran je za redovnog profesora Opšte istorije novog vijeka sa savremenom istorijom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
U radovima je tretirao različite probleme iz političke, ekonomske, državnopravne, socijalne i kulturne istorije Bosne i Hercegovine u sklopu odnosa u Habsburškoj monarhiji i u vezi s austro-ugarskom balkanskom politikom.
Organizator je brojnih naučnih skupova, priređivač zbornika radova i urednik historijskih monografija. Rezultate svojih istraživanja prezentirao je na naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu, objavljujući radove u uglednim publikacijama.
Predavao je na univerzitetima u Grazu, Beogradu, Beču i Minhenu. Nakon penzionisanja, 2000. godine, bio je angažovan na dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Senat Univerziteta u Sarajevu dodijelio mu je 2004. godine počasno zvanje profesor emeritus. Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje društvenih nauka (kasnije Odjeljenje humanističkih nauka) izabran je 1995. godine, a za redovnog 2002. godine.
Bio je direktor Centra za balkanološka ispitivanja, član redakcije časopisa Godišnjak i predsjednik Odbora za istorijske nauke ANUBiH-a.
