Zakon o restituciji, odnosno o denacionalizaciji nužan je državi Bosni i Hercegovini kako bi se ispravila historijska nepravda i zadovoljili oni kojima je imovina bespravno oduzeta, poručeno je danas u Sarajevu prije početka konferencije pod nazivom “Pravni status vakufa u Bosni i Hercegovini i Republici Turkiye: Komparativne perspektive”.
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu i Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Univerzitetom Ibn Haldun iz Istanbula organizatori su međunarodnu konferencije koja je okupila prave stručnjake dviju zemalja. Cilj konferencije je da se prikaže status vakufa u dvije zemlje u tri aspekta, historijskom, građanskopravnom i upravnom kako bi se uočile prednosti i nedostaci sistema, vidjeli da li u jednoj ili drugoj zemlji postoje neke komparativne prednosti, da se prenesu dobre prakse, vidi koja je perspektiva u budućnosti, kao i rad vakufskih direkcija u Bosni i Hercegovini i Republici Turskoj.
Amila Svraka-Imamović, viša asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i jedan od domaćina današnje konferencije, kazala je da kada je riječ o vakufima obično se misli da je to neka historijska tema koja pripada prošlosti, međutim, kako je istakla, završetkom socijalističke pravne kulture u Bosne i Hercegovine još jednom je potvrđeno da prošlost nikada nije mrtva, da ona nije čak ni prošlost.
„Pitanje povratka ne samo vakufa, već općenito zadužbina koje su pripadale i drugim religijama (religijskim zajednicama, op.a.), odnosno i katoličkoj crkvi i pravoslavnoj crkvi, da ne govorimo o jevrejskoj imovini, je pitanje koje mora biti riješeno kako bi Bosna i Hercegovina mogla postati članicom Evropske unije. Jer restitucija je jedan od uvjeta, odnosno promjena koje naš pravni sistem mora prevazići da bi ispunio uslove koje je Evropska unija postavila pred nama“, istakla je Svraka-Imamović.
Nepostojanje volje
Navela je primjer Republike Hrvatske koja je to najidealnije riješila, dok je u Bosni i Hercegovini doista komplikovana situacija.
„Te imovine (u Bosni i Hercegovini, op.a.) je zaista mnogo, vrijednost je velika, ali ono što nam nedostaje je i u prvom redu volja. Naše vlasti kažu to je ogroman iznos, doveo bi do bankrota i gradova, i entiteta, i države i tako dalje, što svakako nije istina, jer neki drugi propisi štite budžete općina. Dakle, ne postoji volja da se zadužbine vrate onima kojima zaista pripadaju, a to su vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini“, kazala je Svraka-Imamović.
Napominjući kako protok vremena nikako ne ide u prilog rješavanju ovog pitanja, Svraka-Imamović je na pitanje koje je najbolje pravno rješenje za rješavanje ovog problema odgovorila da je to u najkraćem zakon o restituciji.
„Donijeti zakon kojim će se vjerskim zajednicama vratiti imovina koja im pripada. Ja apsolutno vjerujem da bi sve vjerske zajednice imale veliko povjerenje, da to ne bi odmah, dakle u jednom valu podrazumijevalo povratak tolike imovine. Jer cijela Baščaršija je gotovo vakufska imovina, da ne govorimo o drugim dijelovima BiH. Niti jedna vjerska zajednica ne želi da njihov grad ili njihova država propada. Tu bi bilo apsolutnog razumijevanja, ali takvo jedno razumijevanje zaista mora ići i od strane Bosne i Hercegovine“, naglasila je.
Senaid Zaimović, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice, također je naglasio kako je glavni problem činjenica da još uvijek nije donesen zakon o restituciji, zbog čega je sva oduzeta imovina od prethodnih četiri ili pet političkih sistema još uvijek u rukama države i drugih fizičkih ili pravnih lica.
„Kada govorimo o uzurpaciji vakufa od strane općina onda mislimo na donošenje novih zakonskih ili podzakonskih rješenja koja imaju za cilj uzurpaciju onoga što je već u rukama općinskih struktura ili sasvim novih vakufskih nekretnina zbog kojih mi ulažemo proteste ili vodimo sudske sporove. Takvih slučajeva je nažalost u cijeloj BiH veoma mnogo i zbog toga mislimo da je zakon o restituciji, odnosno o denacionalizaciji, nužan državi BiH kako bismo sve te historijske nepravde na neki način ispravili i zadovoljili sve one kojima je imovina bespravno oduzeta”, rekao je Zaimović.
Na pitanje novinara kolika je vrijednost imovine, Zaimović je podsjetio kako je Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu još 2009. proveo studiju, koja je imala za cilj da procijeni vrijednost imovine ali i vrijednost povrata imovine.
“On su procijeni tada da vrijednost oduzete imovine iznosi oko 53 milijarde maraka a da bi ukupan proces restitucije, znači povrat imovine, koštao državu 80 milijardi. Naravno, mi mislimo da je ovo preuveličano, posebno sa aspekta što se u javnosti stiče pogrešan dojam da većina te imovine koje je oduzeta je oduzeta od vjerskih zajednica, a to nije istina, dakle na vjerske zajednice otpada ukupno sedam posto od oduzete imovine. Međutim, vjerske zajednice, i to je ono što stvara zabunu, su možda najglasnije u potraživanju prava i često nastupaju u ime svih fizičkih i pravnih lica i zbog toga se stiče taj dojam da vjerske zajednice stvari polažu pravo na najveći procenat od uzete imovine", pojasnio je Zaimović.
"Nije riječ samo o povrartu imovine"
Afra Aksoy sa Pravnog fakulteta Univerziteta Ibn Haldun kazala je za Anadolu kako kroz konferenciju nastoji akademski pratiti historijske lomove kroz koje su dvije zemlje prošle i kakve su sličnosti u oblasti koju tematizira ova konferencija.
“Budući da Bosna i Hercegovina i Turkiye u historijskom smislu imaju zajedničko naslijeđe nastojimo razgovarati o tome kakve su transformacije doživjele dvije zemlje, kakve je lomove doživjela ili kakav je sadašnji status vakufa", kazala je Aksoy, te dodala:
"Ono što je potrebno znati svakako jeste da je ovdje riječ o jednoj ogromnoj akumulaciji, historijskoj akumulaciji koja datira stoljećima, kako u materijalnom tako i duhovnom smislu. Jer ovo nije samo pitanje imovine. Riječ je zajedničkom kulturnom bogatstvu, stvari zajedničke kulture, u islamskom i kulturološkom smislu. Stoga je oživljavanje vakufa i osiguranje njihovog efikasnog funkcionisanja očigledno jedno od glavnih pitanja koje bi trebalo da rade obje zemlje. Sve što možemo da uradimo za vakufe, svaki posao koji možemo da uradimo da bismo ih revitalizirali i osigurali da rade efikasnije i funkcionalnije, donijet će velike povrate nama i našim društvima."
Sudionici će imati priliku poslušati tri sesije uz završnu panel diskusiju na kojima će se istražiti dodatne mogućnosti u radu na zaštiti i promociji vakufa.
