SAD su pristale poslati kasetne bombe u Ukrajinu kao pomoć u njenim ratnim naporima protiv Rusije, izazivajući novu humanitarnu zabrinutost. Kasetne bombe, također poznate kao kasetna municija, sastoje se od više manjih eksplozivnih podmunicija koje se nazivaju bombice i koje pokrivaju široko područje nakon ispuštanja.
Iako se smatraju učinkovitima protiv pješadije, artiljerije i konvoja kamiona, predstavljaju značajan rizik za civile, jer te bombice koje nisu detonirale mogu ostati smrtonosne godinama. Iako je više od 120 zemalja, uključujući potpisalo sporazum o zabrani njihove upotrebe, i Ukrajina, i Rusija koristile su kasetne bombe tokom rata. Stoga ispitujemo ovo kontroverzno oružje, njegovu upotrebu i zemlje u kojima je ono zabranjeno.
Kasetne bombe su visoko razorno vojno oružje koje sadrži brojne manje bombice. Obično se ispuštaju iz aviona ili ispaljuju sa zemlje ili mora, otvarajući se u zraku i oslobađajući desetke ili stotine tih bombica. Područje pokriveno bombicama nakon ispuštanja može biti veliko kao nekoliko nogometnih igrališta. Svako unutar područja udara, bilo vojska ili civil, izložen je visokom riziku od smrti ili ozbiljnih povreda.
Prema Marku Cancianu, višem savjetniku u američkom Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), kasetna municija zaradila je nadimak "čelična kiša" zbog svojih opsežnih i razornih učinaka. Objašnjava da je najčešća alternativa kasetnoj municiji "unitarna" bojna glava, koja sadrži jedan eksplozivni paket.
Američki predsjednik Joe Biden pristao je poslati kasetne bombe u sklopu novog paketa vojne pomoći Ukrajini vrijednog 800 miliona dolara. Ova odluka dolazi godinu dana nakon što je bivši sekretar za medije Bijele kuće osudio rusko korištenje ovog oružja kao "ratni zločin", piše Daily Mail.
Cluster Munition Coalition, organizacija koja se zalaže protiv upotrebe kasetne municije, izrazila je duboko razočaranje izborom SAD. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij priznao je mala neslaganja u vezi s kasetnom municijom i obavezao se ograničiti njegovu upotrebu tokom rata.
Kasetna bomba sastoji se od cilindričnog metalnog tijela, obično teškog 454 kg, koje se ispaljuje sa zemlje ili iz zraka. Dok putuje, tijelo se okreće i ispušta približno 200 bombica, svaka dužine oko 20 centimetra. Te se bombice spuštaju na tlo, ponekad potpomognute padobranima, a obično detoniraju pri udaru.
Međutim, značajan dio bombica ne uspije detonirati, što predstavlja stalnu opasnost po civile. Postotak neeksplodiranih bombica, varira ovisno o zemlji porijekla. Američke kasetne bombe imaju nižu stopu kvarenja, dok ruske imaju veću stopu.
Neke bombice kasetnih bombi ne eksplodiraju nakon slijetanja, često zbog kontakta s mekim ili mokrim tlom. Ti ostaci mogu ostati na tlu godinama ili čak decenijama, lične na nagazne mine i predstavljaju opasnost od smrtnih slučajeva i povreda dugo nakon završetka sukoba. Mogu zamijeniti za kamenje ili igračke, zbog čega su djeca posebno ranjiva.
Stopa kvara kreće se od dva posto do 40 posto, ovisno o podrijetlu kazetnih bombi. Cancian pojašnjava da visoke stope kvarova nisu namjerno dizajnirane, već su rezultat mehaničkih kvarova ili neispravnog spajanja. Čišćenje područja ciljanih kazetnim bombama zahtijeva opsežne i skupe operacije, ponekad angažirajući i robote.
U decembru 2008. godine više je zemalja potpisalo međunarodni ugovor pod nazivom Konvencija o kasetnoj municiji za zabranu kasetnih bombi. Više od 100 potpisnika, uključujući Veliku Britaniju, Irsku, Francusku, Kanadu, Njemačku, Australiju i Japan, obavezalo se na zabranu proizvodnje, prijenosa i upotrebe ovog oružja.
Međutim, SAD, Rusija, Ukrajina, Brazil, Kina i druge zemlje nisu potpisale ugovor. Iako nisu vezane ugovorom, SAD su prestale proizvoditi kasetnu municiju 2008. godine, ali još uvijek posjeduju značajne zalihe.
Približno 4,7 miliona kasetnih granata, raketa, projektila i bombi, koje sadrže preko 500 miliona bombica, ostaju u američkim vojnim zalihama.
Rusija je uveliko koristila kasetne bombe u naseljenim područjima tokom svoje invazije na Ukrajinu, što je rezultiralo civilnim žrtvama. Ukrajina je također koristila kasetnu municiju, ali u manjoj mjeri, u svojim pokušajima da povrati teritorije koje je Rusija okupirala.
Međutim, raspoređivanje municije s manjom podmunicijom datira još iz Drugog svjetskog rata. Na primjer, Njemačka je upotrijebila leptir bombu, veću verziju s krilima koja su se otvarala za ispuštanje jedne bombe.
Tokom Vijetnamskog rata, SAD su intenzivno koristile kasetnu municiju u kampanjama bombardiranja. Nedavno je ta municija angažirana u sukobima u Siriji, Libiji, Sudanu i prethodnom sukobu Rusije i Ukrajine 2014.-2015. godine.
Organizacija Akcija protiv oružanog nasilja identificira 12 zemalja s dokumentiranom historijom korištenja kasetnih bombi, uključujući SAD, Rusiju, Siriju, Tajland, Sudan, Saudijsku Arabiju, Maroko, Libiju, Izrael, Gruziju, Etiopiju i Eritreju.
Do jula 2022. godine, od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, prijavljeno je 689 žrtava zbog napada kasetnom municijom, prema Cluster Munition Monitoru. Te žrtve, koje su se ponekad događale uz neselektivno granatiranje drugim oružjem, uključivale su 215 smrtnih slučajeva i 474 povriježenih. Sve prijavljene žrtve u Ukrajini bili su civili.
U periodu od 2009. do 2018. godine, prije rusko-ukrajinskog rata, Cluster Munition Monitor zabilježio je 4128 žrtava kasetne municije u gotovo 20 zemalja, a većina se dogodila u Siriji.
Odluka SAD da pošalje kasetne bombe u Ukrajinu odgovor je na zahtjev Ukrajine za pomoć u suprotstavljanju ruskim snagama. Predsjednik Biden priznao je da Ukrajini ponestaje municije, ali je slanje kasetnih bombi nazvao teškom odlukom, shvaćajući humanitarne implikacije.
Iako su, i Velika Britanija i SAD opskrbljivale Ukrajinu oružjem, Velika Britanija ne proizvodi kasetne bombe. Cancian objašnjava da budući da kasetna municija pokriva široko područje, jedno streljivo može postići isti učinak kao i mnogi projektili s klasičnom bojnom glavom. Ispaljivanje više projektila s klasičnim bojnim glavama iscrpilo bi zalihe i izložilo ukrajinske topničke baterije ruskoj protuvatri na duže vrijeme.
Cancian naglašava da niti jedno oružje ili municija neće dovesti do pobjede ili kraja rata. Ukrajinski uspjeh proizaći će iz kombiniranog učinka oružja i streljiva koje osiguravaju SAD, NATO i globalni saveznici, kao i obuke i odlučnosti ukrajinskog naroda.
Unatoč tome, kaeetna bomba je vrlo učinkovita protiv specifičnih ciljeva i poboljšat će ukrajinske vojne sposobnosti, zaključuje Cancian.