Svijet

Konzervativni mediji stvorili su čudovište: S Orbanom je kliknuo na prvu, pogledajte kako stoji u anketama

Emmanuel Macron još nije potvrdio da će se kandidirati na francuskim predsjedničkim izborima 2022. godine, u aprilu. Ali u to niko ne sumnja. On je konstanta s kojom svi računaju.

I zato se znatan dio interesa javnosti fokusira na varijable, ostale kandidatkinje i kandidate koji će u borbu za mjesto u Jelisejskoj palači. Anne Hidalgo, gradonačelnica Pariza je najavila da kreće u borbu na listi Socijalističke stranke. A da, i Marine Le Pen, i dalje liderica desne stranke Rassemblement national.

Presudnu bi ulogu na izborima mogao imati novi lik na političkoj sceni, Eric Zemmour, koji također još uvijek nije najavio kandidaturu. Ali se to može uzeti s velikom dozom sigurnosti nakon što se 23. septembra pojavio na “globalnom” summitu konzervativaca u Budimpešti koji nosi službeno ime “forum o demografiji i porodičnim vrijednostima”.

"Mislim da je Viktor Orbán shvatio evoluciju svijeta… i brani identitet svoje zemlje, a potom i Evrope", rekao je Zemmour za CNews, kanal kojega kritičari zovu "French Fox News". I s kojeg širi poruke klasične radikalno desne ideologije, piše Jutarnji list.

Punog imena Éric Justin Léon Zemmour, dobro je poznat u Francuskoj. Novinar koji je pisao za Le Figaro, vodio televizijske emisije, ali ga je tek šuškanje o mogućoj predsjedničkoj kandidaturi pretvorilo u osobu koja interesira Evropu. Dobio je i novinarsku Prix Richelieu koja se dodjeljuje za “potvrđen kvalitet vlastitog jezika, brigu za odbranu francuskog jezika”. Dodjeljuje se pod pokroviteljstvom udruženja Défense de la langue française i poznatog izdavača Éditions Larousse.

Mnoge su tada zapanjili njegovi radikalno desni stavovi koji (pre)često zalaze u antisemitizam sve do rasizma i šovinizma (ipak je ovo potonje francuska izmišljotina). Zemmour je zaključio da su mediji preplavljeni ljevičarima i da neko mora progovoriti kako stvari stvarno stoje. Njegova je uspješnica među više objavljenih knjiga Le Suicide français, Francusko samoubistvo, koje govori o raspadu francuskih vrijednosti od 1968. godine, a, kako smatra, od kraja vladavine Napoléona Bonaparte.

Da ne zamaram citatima među kojim je zahtjev da djeca moraju dobivati francuska imena (ne prolazi Muhamed, ali ni Kevin), Zemmoura možete prispodobiti sa stavovima svih europskih radikalnih desničara. S razlikom što je obrazovaniji od većine. S Orbánom je kliknuo na prvu nakon izjave da je francuski obrazovni sistem “infiltriran marksizmom, antirasizmom i LGBT ideologijom”. Kako bi ga rado na čelu francuske vidjeli iz poljske vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS).

Vole ga i ankete. Posljednja, koju je objavio Harris Interactiv 13. oktobra, na prvo mjesto stavlja Macrona s podrškom u prvom krugu od 24-27%, Zemmour ga slijedi sa 17-18%. Treća je Marine Le Pen s 15-16%.

U drugom bi krugu Macron odnio čistu pobjedu protiv Zemmoura (57:43%) i Marine Le Pen (54:46%). Nešto ozbiljnije bi mu zaprijetio Xavier Bertrand, potencijalni kandidat Republikanaca, 52:48%.

Dodajem još jedan interesantan zaključak ankete: nešto više od 60% ispitanih smatra da mediji daju previše prostora Zemmouru, a 27% nema o tome mišljenje.

Francuska je šokirala Evropu 2002. godine kad je u drugi krug predsjedničkih izbora ušao Jean-Marie Le Pen, Marinin otac i pretrpio katastrofalan poraz. Zemlja sireva voli prosvjede, buni se protiv svega, nije konzistentna - naprimjer, kad je Macron najavio promjenu izuzetno kompliciranog mirovinskog sustava nešto više od 60% javnosti ga nije podržavalo, a gotovo istovjetan je postotak smatrao da je potrebno mijenjati mirovinski sistem.

Kompleksna zemlja koja je i mediteranska, ali i sjeverna, romanske kulture, voli nova lica. I Macron je bio takvo. Ali, Zemmour to nije. Mladi predsjednik Macron, bivši Rothschildov bankar, nije ispunio njihova očekivanja, ali nisu ni Nicolas Sarkozy ni François Hollande. Ipak, kad se u drugom krugu nađu pred listićem na kojem je desničar/ka ili predstavnik umjerene političke struje većina i dalje odlučuje za stabilnost. Macron ili Bertrand ili tko već bio kandidat/kinja Republikanaca. Ljevica se podjelom na više kandidata već osudila na izbornu propast.

Zemmourova pojava u kampanji mogla bi ozbiljno poremetiti planove Le Pen. Koja se nadala sigurnom ulasku u drugi krug na temama sigurnosti. Gdje može režati na Macrona jer je bilo terorističkih napada, strašno ubistvo profesora u blizini Pariza pa napad nožem pred katedralom u Nici. A i traje suđenje za masakr u Bataclanu i na ulicama Pariza 2015. godine. No, u situaciji u kojoj postoji kandidat iste platforme, Le Pen mora mijenjati strategiju. U jednom od javnih nastupa već je počela udar na njegove socijalne stavove tvrdeći da zagovara kasniji odlazak u mirovinu. To je igra na sigurno u Francuskoj. Za njegove je ekonomske stavove rekla da nose pečat “ultraliberalizma”, a napala ga je i kao mizogina.

Sukob na desnici, ako se preseli u kampanju, mogao bi promijeniti njen sadržaj te vratiti raspravu na ozbiljne prijepore francuskog društva, ekonomsku tranziciju, fiskalnu politiku, pitanje europskog zaduživanja. Što je definiralo njemačkom kampanjom. U tom slučaju Macron i vjerovatno kandidat/kinja Republikanaca ulaze u drugi krug.

Ipak, Francuska je to, treba sačuvati dozu rezerve. Privatna analitička firma Teneo zato navodi da su, “s obzirom na eksploziju francuskog stranačkog sistema 2017. godine i povećanu izbornu kolebljivost, znatni pomaci u podršci različitim kandidatima mogući prije izbora u aprilu”.

Njegov ulazak u utrku, smatra Chloé Morin iz Fondacije Jean-Jaurès, mogao bi u konačnici imati najteže posljedice po ljevicu jer bi ih polariziran javni diskurs učinio manje vidljivima nego sada. Za što su sami krivi.

Jean-François Kahn za Le Point krivicu baca i na konzervativne medije koji su stvorili čudovište, usporedit će Zemmoura s Frankensteinom, koje se sada okreće protiv njih. "Svjedočimo kako talentirani i energični asasin radikalne desnice s predumišljajem ubija liberalnu desnicu”, zaključuje.

Moje je mišljenje da će odabir predsjedničkog kandidata stranke Republikanaca biti važniji trenutak od mogućeg ulaska Zemmoura u utrku. Oni, poput mene, koji nisu skloni radikalnoj desnici na vlasti, čak i žele da se kandidira. Mogao bi propasti već na prvom koraku, u pribavljanju 500 potpisa izabranih dužnosnika potrebnih za kandidaturu.