Jedan od najdinamičnijih oblika kriminala svakako je onaj kompjuterski. Radi se o kriminalnom fenomenu, pri čemu se počinioci prilagođavaju tehničkom razvoju, samim tim bave se i veoma unosnim poslom.
Ovaj popularni biznis ne zahtijeva kancelariju niti radno vrijeme, uplatu poreza i doprinosa…, dovoljni su samo kompjuter i nekoliko klikova.
Raport je obišao Cyber odjel Federalne uprave policije u Sarajevu sa željom da našim čitaocima približi, barem malo, iz prve ruke i s lica mjesta, šta je to Cyber kriminal, sa čim se susreću uposlenici, odnosno istražioci pomenutog odjela, koliko ih zapravo ima, da li im je oprema kao iz američkih kriminalističkih serija…
I ne, nije kao u serijama, ako ste zamislili jednog Horatija iz “CSI Miami” kako sa užurbanom ekipom leti s kraja nakraj grada i riješi problem za pola sata, ako ste pritom pomislili na to da su kancelarije kao laboratorije, a istraživačka oprema top, prevarili ste se, ali nije ni na nivou prosječne kancelarije istražioca. Na prvi pogled je lako učljivo da se istražioci bave specifičnom oblasti, određena informatička, oprema po stolovima, jedan računar sa više prikopčanih monitora, rječnik istražioca i sl.
Pravilnik je kriv što je veoma mali broj ljudi uposlen u ovom odjelu, ali bi trebao na scenu stupiti novi kojim će biti zaposleno više ljudi, kazao nam je na početku razgovora direktor Federalne uprave policije Vahidin Munjić.
Samo u posljednje vrijeme bilo je više prijava o postavljenim bombama, najava samoubistva maloljetnika iz Konjica… Pitamo direktora da nam malo pojasni situaciju.
“U posljednje dvije godine spriječili smo 16 ubistava i samoubistava. Posljednji put je bio slučaj zabilježen u Konjicu i Zenici, prije toga u Olovu, u Sarajevu dojave o bombama”, priča nam direktor.
Kaže da većinu informacija o najavi samoubistava dobiju od međunarodnih partnera, posredstvom Interpola, od kojih izdvajamo NCMEC organizaciju (Nacionalni centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz SAD), koji djeluje u čitavom svijetu. Obično se dobije IP adresa sa metadata podataka o uređaju i oproštajnom porukom koja sadrži prijetnje samoubistvom, nakon čega istražioci i u što kraćem roku kreću u akciju, u saradnji sa MUP-ovima Kantona zbog vremena reagiranja, a “nekad mi odemo na adresu”.
Slučaj male Danke
Munjić navodi primjer male Danke iz Srbije kada su se dvojica muškaraca javila da imaju informacije o ovom slučaju.
“Mi smo ih pronašli za sat, tražili su 50.000 eura za otkup djevojčice. Pretpostavljali smo da oni nemaju veze s ubistvom… otkud oni znaju gdje je dijete. Ne znaju oni u Srbiji, a da znamo mi?”, priča direktor FUP-a, ali smo odmah reagirali i uhapsili osobu koja je na TikTok platformi objavila poruku iznude.
Kad su u pitanju dojave o bombama, kaže da uglavnom budu lažne.
“Uglavnom su u pitanju maloljetne osobe, dijete prizna, roditelji o tome pojma nemaju, niti prate, niti imaju nadzor, ne razumiju se u to itd. Daju djeci telefone, ona imaju pristup svemu...”, ističe Munjić za Raport.
Dodaje da, nažalost, nemaju izraženu prevenciju kao zemlje na Zapadu koje imaju strategiju prevencije, što znači da ne dozvoljavaju djeci da ulaze na sve stranice, posebno zabranjene, i onda kad se desi najgore, svi se hvatamo za glavu i pitamo ko je kriv.
“Nažalost, zna se ko je kriv kad se desi ubistvo. Kriva je policija. Mada i tužilaštvo ima svoj dio odgovornosti", jasan je naš sagovornik.
Na pitanje Raporta kakva je saradnja u ovoj oblasti na državnom nivou, odgovara da, kad je o ovome riječ, nemaju s kim sarađivati, pošto niko osim njih i MUP-a RS nema takve stručnjake.
“Kantoni nemaju gotovo ništa. Nedavno smo organizirali obuku, pokušavamo nešto da napravimo, ali generalno imamo otpor, imamo jako lošu saradnju s komesarom Fatmirom (Hajdarević, komesar MUP-a KS, op. a)”.
Kaže direktor i to da Cyber odjel ima potpunu slobodu u radu te da imaju rezultate koji su iznad prosjeka iz razloga što imaju tim ljudi "za koje smatramo da su najbolji i za koje od međunarodnih partnera dobijamo zahvalnice, a, naravno, da ćemo vrlo brzo pojačati, uglavnom mlađim ljudima”, vodeći se trenutnim potrebama i samom činjenicom i da je i Vlada SAD kao prioritet broj 1 i 2 u svojim strategijama odredila borbu protiv terorizma i kompjuterskog kriminala.
U kancelariji kod direktora pridružio nam se i vršilac dužnosti šefa Cyber odjela, istražilac Saša Petrović.
Nedostaju ljudi i oprema
Nadovezao se na pitanje i istakao da su dugogodišnje loše planiranje, slabo investiranje, doveli do toga da u Odjelu ne postoji ni blizu dovoljan broj ljudi i opreme, koja bi osigurala kvalitetan rad, i sada je potrebno bukvalno od nule sve graditi ponovo.
"Naša je sreća da imamo određen broj ljudi koji će činiti jezgro budućeg cyber tima i, što je nabitnije, viziju kako izgraditi i napraviti jedinicu koja će u svemu parirati cyber jedinicama u svijetu. Trenutno stanje je, možemo u potpunosti odgovoriti svim zadacima, ali uz znatne poteškoće i improvizaciju u dijelu gdje nam nedostaje odgovarajuća oprema", ističe naš sagovornik.
Kaže da rade samo cyber, ovaj broj ljudi bio bi im sasvim dovoljan, ovako...
"Prije mjesec su nam dolazili istražioci iz Njemačke i s njima smo radili u Sarajevu, oblast borbe protiv kompjuterskog kriminala, međunarodna akcija, istovremeno u više država, njihove reakcije nakon izvršenih zadataka su bile izuzetno dobre. U početku smo primijetili dozu nepovjerenja, ali kada smo pokazali radom kako nije BiH zemlja trećeg svijeta, oduševljeni su se vratili. Mislim da smo BiH predstavili u najboljem svjetlu, ali mi, istražioci, i postupajući tušilac KT Sarajevo N. K. jedini znamo kroz koje muke smo prošli da bi rezultat bio takav, muke u smislu nedostatka, prije svega, sofisticirane opreme.
Odjel za kriminal, kako rekosmo, nije kao iz kriminalističkog žanra. Nekoliko kancelarija i to je to. Ništa se ne razlikuju od standardnih kancelarija, ali prema riječima Petrovića, to su tzv. administrativne kancelarije, a dio server-sala i dr. "nismo u mogućnosti pokazati javnosti".
Petrović nam objašnjava da se zbog loše interpretacije javnosti, odnosno priče od ljudi koji nisu kompetentni da govore o tome, vremenom usvojilo da je kompjuterski kriminal sve u vezi s tehnologijom, naglašavajući da postoje krivična djela kompjuterskog i tzv. kompjuterski omogućenog kriminala.
"Kompjuterski kriminal su krivična djela protiv sistema elektronske obrade podataka, iz glave XXXII KZ Federacije BiH, neovlašten pristup zaštićenom sistemu, računarska prevara, racunarsko krivotvorenje, računarska sabotaža…", objasnit će Petrović za Raport.
Kaže da je to prepisano iz Evropske konvencije o kompjuterskom kriminalu, inkriminirano u entitetska zakonodavstva, odnosno krivične zakone entiteta i Brčko distrikta.
"Kompjuterski omogućena krivična djela više su od 95 posto našeg rada. Naprimjer, 2008. godine, na sastancima policijskih agencija odlučeno je da se istražioci FUP bave borbom protiv ove vrste krivičnih djela te da se vremenom u K MUP-ovima formiraju odjeli specijalizirani za ovu vrstu kriminala, međutim, do današnjeg dana nisu formirani ili nisu potpuno funkcionalni, te je stvarno stanje da više od 90 posto predmeta iz ove oblasti, odnosno istraga KD cyber i cyber omogućenih KD obavljaju i dalje policijski službenici FUP-a", priča nam Petrović.
Kao primjer navodi problematiku, i da se sada formiraju odjeli, potrebne su minimalno dvije godine obuka da bi istražilac stao "na noge" ne uključujući nabavku opreme koja je izuzetno skupa.
Odjel za terorizam
Rezultati lošeg planiranja doveli su do toga da, recimo, seksualno zlostavljanje djece, koje uopće nije njihova nadležnost, rade oni, potom terorizam i sl. Ali, nedavno je na čelo Odjela za borbu protiv terorizma postavljen mlad čovjek sa znanjem iz ove oblasti te je jedan veliki dio rada iz nadležnosti navedenog odjela prezueo u rad sa svojim timom.
U jednoj od kancelarija saznat ćemo da se kompjuterski kriminal isključivo tiče servera, mreža, zaštićenih sistema… Kompjuterski je omogućeno to što se desi putem društvenih mreža, Vibera…
Saznat ćemo šta su i kompjuterska krivična djela protiv sistema te da su obično mete žrtve pravna lica koja često finansijski posluju i to je u većini slučajeva s nekim stranim partnerima. Recimo jedan od primjera je da se u sistem ubaci virus, zlonamjerni softver u e-mail korespondenciju, koji omogući pristup počiniocima, uvid u korespendenciju i postavljanje filtera da oni primaju poruke, blokiraju, upravljaju mail sistemom. Na taj način presretanjem komunikacije, kad dođe do načina fakturisanja i plaćanja izmijene konstrukcije za plaćanje, novac umjesto na pravu adresu, završi kod kriminalaca.
Nedavno je milion i 200 hiljada eura otišlo na taj način iz firme iz Sarajeva.
"Uspjeli smo zamrznuti oko 840.000 eura, ali nismo u mogućnosti reći da li je Tužilaštvo uradilo dio posla oko povrata novca. Firme i jesu mete. Banke se opljačkaju, ukrade se 25.000 – 50.000, kod nas je to u nekoliko klikova", priča nam Petrović.
Pitamo i za ne tako rijetke najave ubistava i samoubistava na društvenim mrežama. Kako se nose s tim? Petrović odgovara da kad neko najavi ubistvo, minute su u pitanju da mu se spasi život.
"Nažalost, imali smo iskustva da pregledamo uređaje od samoubica, sadržaj mobitel je vaša refleksija. Kad uzete mobitel samoubice i njegove aktivnosti unazad godinu-dvije, kad se pregleda sve šta je radio, šta je posjećivao… možete dobiti približnu sliku osobe koje izvršila ili planirala samoubistvo. Na osnovu toga mi i učimo kako prepoznati osobu u problemu. Imali smo svi obuku iz psihologije, profiliranje i tako dalje", ističe istražilac.
Sve zavisi, dodaje, od ulaznih informacija na kojima koncipiraju dalje provjere, ali to je kratak rok za brzo djelovanje, pa se snalaze kako znaju.
(Ne) živimo u digitalnom dobu
Naše stanovništvo nije shvatilo da mi živimo digitalnom dobu.
Saznat ćemo da djetetu danas nije autoritet ni škola ni roditelj, nego algoritam. Mi, novije generacije, bebe izlažemo uređajima čim mogu samostalno sjediti. Problem je što djeca bez nadzora ne pristupaju samo crtanom, nego algoritam može da ga odvede na razne stranice, uključujući nasilan sadržaj da mi nismo svjesni da su naša djeca njemu izložena online.
Treba i naše shvatanje usaglasiti s digitalnim dobom i s djecom učestvovati u sadržaju na internetu samo moramo poznavati internet. Roditelji mogu pronaći razne savjete online, od instaliranja Google pretraživača namijenjenog djeci koji će mališanima odmah blokirati neprimjeren sadržaj, u takvom pregledniku postaviti postavke edukativnih sadržaja, priroda, životinje…
Nismo upućeni u to mi kao roditelji nemamo vremena istražiti šta je to digitalni svijet, od čega se traba zaštititi, na koji način te kako preventivno djelovati.
Nisu izuzeci ni odrasli koji su često žrtve hakiranja Facebook i Instagram profila.
Potom dolaze u ovaj odjel da prijave da im je neko ukrao Facebook profil, a niko ne čita uvjete korištenja Facebooka, svi idu na next, next, save i gotov posao.
Naprave profil i na taj profil stave da je javan, stave fotografiju, ime i prezime, datum i mjesto rođenja, školu, radno mjesto… I to je dostupno svima. To vide miloni ljudi koji su na Facebooku, milioni ljudi koji su na Facebooku mogu da skinu te informacije, jer u uvjetima za korištenje pristajemo na to da taj sadržaj više nije naše vlasništvo, nego Facebooka.
Onda kažu neko im je ukrao podatke s Facebooka. Ljudi čuvaju ličnu kartu od očiju javnosti, a na njoj je mnogo manje informacija nego na FB profilu. Ako neko samo uđe i preuzme ono što je javno objavljeno sa saglasnošću, ne može biti ukradeno.
S druge strane, nemamo zakon o zaštiti ličnih podataka fizičkih lica, pa odjel ne može ni da reagira.
Puno je takvih slučajeva.
Zaštita djece
Postoje mehanizmi za prevenciju i zaštitu, pogotovo djece, ali roditelji trebaju da učestvuju u tim aktivnostima.
Što se tiče sigurnosti djece na internetu i rizika, odnosno ugrožavanja koja im prijete, tu ima svega, od delinkvencije i fenomena koji nisu krivično djelo do krivičnih djela.
Opasnosti koje im prijete su cyber bulllying, vršnjačko nasilje na internetu koje je puno ozbiljnije i ima veće posljedice od vršnjačkog nasilja u školskom dvorištu. Zašto? Dijete koje je maltretirano u dvorištu neko će spasiti, pa će otići kući, ući u svoju sobu i osjećati se sigurno. Vršnjačko nasilje na internetu je 24 sata. On konstantno može primate poruke, prijetnje, konstantno se mogu dijeliti I širiti sadržaji, komentairati u negativnom smislu i on uvijek može pristupiti internetu, sve to pročitati i prolaziti kroz to konstantno. Publika je puno veća nego u školskom dvorištu.
S druge strane, počinilac koji to radi zbog osjećaja anonimnosti ima hrabrost za takvo što. Posljedice su puno veće.
Potom trendovi koji se nameću na TikToku, Instagramu… konzumerizam, razni osjećaji koji se javljaju u pubertetu kao posljedica konzumerizma. Gubimo osjećaj za socijalizaciju.
"Policijski službenici Odjela redovno posjećuju škole u BiH i predaju roditeljima i djeci o ovoj temi, ali mogu reći da je posjećenost predavanja u pojedinim školama žalosna, nekoliko roditelja dođe u školi koja ima 900 učenika", istakao je Saša Petrović za Raport.
