Oko 1.500 ljudi iz cijelog svijeta prijavilo se za kontroverzni projekt 1DaySooner, poznat i kao “studija izazova za Covid-19”. Ideja inicijative je da se određeni broj mladih i zdravih vakciniše nekim od kandidata za vakcine, a zatim svjesno zarazi koronavirusom SARS-CoV-2, a zatim prati reakcija njihovog imunološkog sistema.
„Želimo zaposliti što veći broj ljudi koji to žele učiniti i unaprijed ih kvalificirati kao vjerovatne učesnike u kliničkim eksperimentima ako do njih dođe“, rekao je za Nature Josh Morrison, jedan od pokretača inicijative.
Morrison je i izvršni direktor Wailist Zero, lobističke grupe koja zagovara donaciju bubrega za transplantaciju.
Dosadašnja iskustva nas uče kako je razvoj vakcine i lijekova dugotrajan postupak koji se može razvući i na više od 10 godina. Iako se širom svijeta sada radi na razvoju više desetina kandidata za vakcine te se po ubrzanom postupku kreće u kliničke eksperimente, naučnici upozoravaju kako u najboljem slučaju vakcinacija protiv Covida-19 može početi za godinu dana.
No, “studija izazova” u teoriji bi mogla biti puno brža: mnogo manja grupa dobrovoljaca nego u kliničkim eksperimentima primila bi potencijalnu vakcinu i potom bila namjerno zaražena virusom kako bi se prosudila učinkovitost imunizacije.
Josh Morrison kaže da su ljudi koji su se prijavili za učešće u potencijalnom kliničkom eksperimentu mlađi i žive u urbanim sredinama, te su visoko motivirani da učine nešto konstruktivno kako bi pandemija koronavirusa što prije okončala.
„Mnogi napominju da prepoznaju rizik, ali vjeruju da su prednosti ubrzanja vakcine toliko velike da se isplati riskirati“, naglasio je Morrison.
Za svoju ideju je čak dobio i podršku 35 zastupnika u američkom Kongresu predvođenih demokratima Billom Fosterom i Donna Shalalom.
“Studije izazova” već su se radile kod razvoja vakcine za gripu i lijekova protiv malarije, a prošli mjesec u časopisu The Journal of Infectious Diseases bietičar Nir Eyal sa Univerzitetu Rutgers objavio je rad u kome se zalaže da se u takav klinički eksperiment krene i kod Covida-19.
‘Izlaganje zdravih osoba virusu’ zvuči mnogo dramatičnije nego što zaista jest. Ovakve se studije nerijetko provode za manje opasne bolesti, s manjom stopom smrtnosti.
„No, u ovom slučaju Covida-19, učešće u ovakvoj studiji i kontrolirana izloženost virusu nekima bi moglo biti prihvatljivo jer bi moglo zvučati sigurnijom opcijom od čekanja hoće li se zaraziti slučajno.
Zaraze li se slučajno u općoj populaciji, morat će se osloniti i na opći zdravstveni sistem. Budu li učestvovali u studiji, imat će najbolju moguću zdravstvenu njegu“, objasnio je Nir Eyal.
