Balkan je nestabilno područje koje ugrožava stabilnost Evrope, kojom trenutno vlada ratna psihoza.
Prijetnje Milorada Dodika ne vode miru, a unutrašnji crtači podjele Bosne i Hercegovine su opasniji od ovih vanjskih, kaže za FTV Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije.
"Puno se govori o tome da je Balkan nestabilno područje koje ugrožava stabilnost, razvitak i boljitak Evrope, što je na neki način i tačna konstatacija.
Jednostrani akt
To se pogotovo može pokazati i na položaju Bosne i Hercegovine koja je dobila status, ali je to jednostrani akt. Dakle, ako uprostim - mi smo vam dali status, na vama je da to ispunite, mi smo digli ruke.
A po meni je to samo pola koraka. Drugi korak mora uraditi evropska zajednica", kaže Kučan.
Dodaje da je "danas u fokusu pitanje rata i ratna psihoza koja je danas vlada u Evropi i koja je ustvari nekako produžetak onih velikih sukoba i traženje eliminacije tih eksplozivnih malih prostora da bi se otvorio prostor i iščistile linije na glavnom sukobu".
"To je interes, odnosno sukob Amerike s Kinom. Možda je to pojednostavljeno, ali ipak treba tu našu mini situaciju promatrati kroz naočale ovih velikih problema", ističe on.
Kaže da se stalno pomjera fokus međunarodne zajednice.
"Pa je jednom najveća opasnost situacija u BiH, pa je onda opasnost Kosovo, pa odnos Beograd - Priština, sada i Makedonija, pa odnos između Banje Luke i Beograda.
To pomjeranje fokusa može ponekad služiti kao alibi za nedostatak većeg angažiranja. Mislim da je BiH država koja bi morala privući najveću pažnju.
Proces približavanja BiH evropskoj zajednici ujedno je proces izgrađivanja državnosti i države BiH. Ima BiH svoju državnost u prošlosti. Sada je naravno potrebno i u BiH veliko angažiranje, ali bi se morala angažirati i evropska zajednica, pogotovo ako procjenjuje da je najveći problem stabilnosti Balkana - BiH", ističe Kučan.
Dodikove prijetnje
Smatra da Dodikove prijetnje sigurno ne vode miru.
"Ne vode stabilnosti, ne samo BiH, nego tog prostora. Granice se mogu mijenjati samo mirnim i dogovornim putem. Dakle, nasilje - ne.
I ako bi to bio jednostran akt to za sobom povlači neke posljedice i sad možda bi se moglo pitanje postaviti drugačije. Kako doći do jedne otvorene diskusije s Dodikom odnosno s političarima Republike Srpska? Šta ustvari njihov cilj?
Ne znam, jer on pomjera taj cilj i to stvara jednu nesigurnost unutar BiH, a stvara jednu nesigurnost i u međunarodnom okruženju. Dakle, Bosna i Hercegovina ima svoje granice. Dejton - ja poštujem taj dogovor i znam da je prekinuo rat, ali on je, ipak, poslije 30 godina pokazao određene slabosti.
Jer već na početku je bila, po meni, napravljena greška. Ne znam da li se ona može ispraviti. To je onda bilo, princip da se ratom stečene činjenice neće priznati. Nažalost, sad je to možda gruba riječ, etničko čišćenje kad je bilo obavljeno, ono je priznato kao činjenica na kojoj se zasniva i Dejtonski sporazum.
I treba u toj diskusiji to akcentirati. Dakle, nije sve to što je danas BiH - urađeno mirnim putem, nego naprotiv, to je stvoreno ratom. A tu su onda neke posljedice iz toga koje bi u toj diskusiji trebalo, naravno, identificirati.
Znam da je to teško pitanje, da je bolno pitanje, ali ovako - jednom smo tu, jednom nismo tu, to ničemu ne vodi, jer to samo pojačava nestabilnost tog područja i osnažuje onu procjenu da je to bure baruta", kaže Kučan.
Govorio i o Rezoluciji
O usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, kaže:
"Ono što je donijeto u Generalnoj skupštini je veliki moralni čin. Do njega je došlo kasno - to je istina. Značajno je da je to došlo. Tu vidim jednu nedosljednost.
UN nije faktor koji organizira neke komemoracije, saželjenja poslije 30 godina itd. Oni su faktor koji je to morao spriječiti.
Za mene nije važno koliko je država glasalo za tu Rezoluciju, koliko nije glasalo. Važno je da je, ipak, došlo do toga da se takvi činovi osude kao najteži zločin protiv čovječanstva".
