''Civilizacijski skandal'', povikali kroz kamere neki mediji govoreći o gašenju Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu zaboravljajući da su oni dugogodišnjim zanemarivanjem programa koji bi osvještavao umjesto zaglupljivao ljude osnaživali temelje svih skandala, ne samo ovog i palili mnoga gašenja, ne samo ovo.
Skandal za normalno društvo
Istina je prekid rada ove institucije skandal je za neko normalno društvo. Za Bosnu i Hercegovinu, sazdanu od skandala, kojoj su skandali postali normalnost, to i nije neka vijest. Da netko ne prima plaću a da uporno radi, za BiH nije vijest. Da za nešto nema novca, iako milijun i pol maraka godišnje zvuči smiješno kad se zbroje sva razbacivanja, i nije neka vijest. Kod nas se, a nije to galamdžijama skandal, novac skuplja sms-ovima za liječenje dok se istodobno baca u porukama za izbacivanje raznih idola s nekakvih farmi ili zadruga.
Nitko nije trepnuo na, srećom, još jedno privremeno gašenje i vapaj jer nikom ništa ne znači nacionalno nad kojim se u BiH nadvijaju upitnici i zauvijek će se nadvijati.
Nikom ne znači ništa univerzitetsko jer su nas veliki umovi pretvorili u civilizacijsko dno u kojem sveučilišna diploma ništa ne znači a oni koji se busaju u prsa nacionalnim i zaštitom svega državnog ne znaju ni koji su fakultet završili, ni kad ni gdje.
Ne znači nikom ništa ni biblioteka jer smo odavno isprali svoje mozgove da smo najpametniji pa nam ne trebaju štiva i jer smo iz naših naslova pobrisali sve one lektire koje su nas nešto mogle naučiti a u obvezno smo štivo stavili likove koji misle da znaju pisati ali se znaju dobro dodvoriti stranačkim krojačima znanja. O tome što trebamo znati i što iz naših arhiva zagrebati, davno smo odlučili.
Patriote i domoljubi
Stoga je civilizacijski skandal samo isprana fraza koja je dobro došla da netko između redaka prozove oni koji žele uništiti još jedno državno dobro zaboravljajući da su sva dobra vezana uz ovu zemlju uništena tako što su se o njima brinule patriote i domoljubi.
Pokušali su se pojedini mediji čuditi što se mlako reagira na ovaj skandal i što nikoga baš i nije briga što se gasi još jedna institucija ''od državnog značaja''.
No, ako se malo bolje pogleda, nema ta institucija ništa s državnim značajem jer su značajnije potpuno druge stvari i jer tamo gdje nema države nema ni značaja. A države, pokazalo se to još jednom, nema. U ovom slučaju, nema je od 2005. od kad se čeka na novo rukovodstvo ove institucije i na bilo kakav plan njezina financiranja.
Skrivene istine
S druge strane, potpuno je glupo očekivati da će javnost iskazati bilo kakvu zabrinutost zbog gašenja Nacionalne i univerzitetske biblioteke. Prije svega, jer je to nacionalno upitno čim se malo odmaknete od Sarajeva, ali i zbog jednostavne, ali bolne, činjenice da veliki dio ovog društva nema pojma što je to Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Ne zna dobar dio ovog društva ni što je to obična knjižnica, kamo li da joj bude jasno što je to neka tamo institucija s nekim ozbiljnim imenom.
Nije društvo - a zaslužni su tome i oni što zavijaju nad skandalom, i oni što prave školske programe i oni koji provode politike - odgojeno ni da čita ni da do kraja štuje ono što je u koricama ni da bude svjesno da neki tragovi, makar bili na papiru, ne smiju biti izbrisani jer su u njima skrivene istine za kojima se traga a kojima se tako lako ovdje šamaramo.
Društvo je dovoljno zatupljeno i izudarano svakakvim patikama po glavama da mu nije stalo do nekakvih knjižurina i da mu gašenje nečega što ništa ne proizvodi ne znači ništa. Isto tako, ne znači mu i ne dira ga to što netko radi a ne prima plaću ili što mu je plaća mala.
Plaća za avione
Civilizacijski skandal, trebao bi znati onaj što je pisao srcedrapateljnu košuljicu za večernji dnevnik, je to što smo se pretvorili u potplaćeno društvo u kojem je sitniš dovoljan, u društvo koje nema osjećaja za vlastite vrijednosti i u društvo kojeg malo briga što čita. Ako čita.
Skandal je, ako ćemo već skandirati, je to što nitko u javnosti nije ponudio pomoć da se ne stave ključevi u vrata Nacionalne i univerzitetske biblioteke ali je zato javnost pohrlila da dadne svoju plaću i nabavi vojsci helikopter nakon što je jedan završio na dnu Jablaničkog jezera.
Pohvalio se ministar obrane BiH, Zukan Helez koji broji i vidljive i nevidljive letjelice pod zastavom BiH, da je ''dobio na stotine poruka ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu i koji su spremni donirati vlastita sredstva da se kupe novi helikopteri pa čak i avioni''.
''Zahvaljujući takvim mladim ljudima, naša domovina ne treba brinuti, živjet će vječno'', pohvalio se brojač krila, Helez.
I to da ljudi iz svog džepa žele kupiti državi helikoptere i zrakoplove – iako su i ovi jadni kupljeni i skrpljeni od njihovog novca - nije nikome skandal.
Nije nitko, naime, poželio spasiti nešto što se zove knjižnica. I zato Nacionalna i univerzitetska biblioteka neće živjeti vječno ma koliko mi skandirali o tome i koliko naša domovina glumila da brine. I da je domovina.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta