Jedan zagrebački klub sinoć je bio domaćin istinske rock poslastice. Naime, nakon nedavno objavljenih “Motora” , Croatia Records predstavila je novo vinilno reizdanje iz kataloga "Divljih jagoda" – legendarni album “Konji”, kao i novi album ove velike bh. grupe.
Publika je uživala u svirci kakva se rijetko dešava, jer uz frontmena "Divljih jagoda", gitarističkog maga Seda Zeleta Lipovaču nastupili su i Mladen Vojičić Tifa te brojni članovi benda koji su kroz desetljeća ostavili neizbrisiv trag: prvi pjevač Toni Janković, Livio Berak, Andraš Išpan, Zlatan Čehić, Vlado Podany, Nasko Budimlić, Edin Šehović i Damjan Deurić. Većina njih je iz BiH, grupa "Divlje jagode" je iz Bihaća, gdje je rođen i Lipovača.
I šta se u ovoj priči ne uklapa?
Imalo smo, ali nemamo više
Ne uklapa se to da se muzičke priče koje su nastale u našoj zemlji nastavljaju i žive vam naše zemlje. Da odmah razjasnimo, tu nema zamjeranja muzičarima, pjevačima, grupama.
Jer, šta Sarajevo i BiH (ne) nude svojim muzičarima koji decenijama svojim djelima pronose slavu grada i zemlje? Imamo li reprezentativnu diskografsku kuću kao Croatia Records - nemamo. Imali smo je, ali eto nema je više.
I da - ovo je samo jedan od primjera nebrige naše države o ovom bitnom segmentu društva. Dugo smo se ponosili čuvenom sarajevskom pop-rock školom, ali ne živi se o stare slave.
Jer, koga još zanima pjesma, šta je to, ma ništa. Važna je politika, prepucavanja, afere… Nije to, ruku na srce ni čudo, jer učili smo nekada u školi da je teško imati kulturu, muziku i slično, ako nema baze.
E, zato mi iz BiH možemo samo čeznutljivo gledati u daljinu kada se negdje desi ovakva rock poslastica ili nešto slično. Ovo nije izuzetak, već uglavnom pravilo.
Eto kažu nemamo velikih koncerta, dugo neka velika zvijezda nije nastupala kod nas, a čini se kao da sve manje imamo i malih koncerta.
Da nas glava zaboli
Jedna prijestonica treba da obiluje muzičkim događajima - manjim i većim, treba mladima da stvara prilike da se afirmišu, u jednoj prijestonici ljudi treba da se zamisle gdje otići večeras i da ih zaboli glava od ponude.
Kod nas nemamo barem takvih problema. Jer, svirke i koncerti se dešavaju periodično.
S druge strane producenti i organizatori koncerta ne kriju da je ovdje najteže organizirati koncert u cijelom regionu.
Žale se na prekompliciranu administraciju, PDV, nizak standard Bosanaca i Hercegovaca, nespremnost ili bolje rečeno nemogućnost, naših ljudi da plate realnu cijenu ulaznica…
I kako pjeva još jedan legendarni Sarajlija, koji već dugo ne živi u Sarajevu:
"Laku noć svirači".
