Nenad Lalatović, trener fudbalera Vojvodine, želi da se čuje i njegova strana priče o sukobu sa kolegom Feđom Dudićem.
Kurir je kontaktirao uspješnog trenera kako bi saznali iz prve ruke šta je dovelo do toga da se dese neprimjerene scene pred konferenciju za medije, poslije meča u Novom Sadu, koji je Vojvodina riješila u svoju korist rezultatom 3:2 protiv Radničkog 1923.
Nenad Lalatović i danas, kako sam kaže, osjeća se loše, jer je sebi dopustio da uslijed niza provokacija bude izmanipulisan i u javnosti označen kao nasilnik.
"Rekli su mi u klubu da bi bilo najbolje da o tome više ništa ne pričam. Završena je priča, gotovo je, ja sam označen kao krivac, prihvatio sam kaznu i platit ću za to. Ali, volio bih da se zna istina, jer ono što se desilo pred kamerama, samo je posljedica onoga što se dešavalo prije toga. Na utakmici se prvo on meni obratio, sa riječima zašto moji igrači ne izbace loptu… Onda se desilo isto na suprotnoj strani, pa sam i ja njemu dobacio. Pogriješio sam što sam mu tada rekao da jede g… I sve je bilo mirno do kraja utakmice - priča za Kurir Nenad Lalatović i nastavlja:
"On je mene sačekao pored tunela, a ja sam prošao pored njega, nisam želio ni da mu se javim. Bio sam sretan zbog pobede. Utakmica je bila takva da je on očekivao, da će nas pobijediti. I zato je počeo da me provocira sa pričom šta ja ima njemu da govorim dok smo na terenu. Sve vrijeme me je provocirao dok smo išli ka sali za konferenciju. Namazan je, voli da se bavi takvim stvarima. U jednom trenutku, kada je vidio da su upaljene kamere i telefoni počeo je sa svojom predstavom. Kad sam mu prišao, dok je sjedio, tiho je, onako kroz zube procijedio i rekao mi da sam pič… To nije moglo da se čuje. I tu me je navukao. Skočio sam. Tu ja pravim najveću grešku. I govorim ono što ne treba. Zato želim da se izvinim navijačima Vojvodine, upravi kluba i predsjednika Dragoljubu Zbiljiću.
Nije trebalo Nenadu Lalatoviću postavljati bilo kakva pitanja.
"On je taj koji je želio sukob, kako bi se pokrio, jer je izgubio utakmicu. Uspio je da skrene pažnju sa poraza, što je taktički bio nadmudren i nadigran. Mnogo mi je krivo što me je jedan takav čovjek isprovocirao. Nasjeo sam kao neki seljak, ispao sam budala i krivo mi je zbog toga. On je tip, sa takvom glavom, koji može da isprovocira, tačno je znao šta radi. Nisam ja prvi sa kojim se sukobio. Pa, sjetite se kako je isprovocirao Vladana Milojevića, jednog gospodina i mirnog čovjeka. Šta je radio Marku Saviću u Pančevu, znaju to ljudi iz uprave Železničara. Provocirao je i Tomislava Sivića u Novom Pazaru, pravio tamo haos, pa je klub dobio kaznu od četiri utakmice suspenzije. Zvao me je trener Mogrena Zoran Đurašković da mi kaže šta je njima radio ljetos, kako ih je nazvao pič… i rekao im da se sad valjaju, kada je Kragujevac dao gol. E, to je takav čovjek, koji od sebe pravi žrtvu.
Nenad Lalatović posebno žali što sve pokušava da se predstavi kao incident sa nacionalnom konotacijom.
"Mene su istu večer zvali ljudi iz Novog Pazara, Bošnjaci, jer tamo imam mnogo prijatelja. Dali su mi podršku, rekli mi da oni mnogo dobro znaju Feđu Dudića. On je taj koji je sve pokušao da režira kao nekakav međunacionalni incident, on je to govorio dok su kamere bile uključene. Tačno je znao šta radi. Da vam kažem nešto. Mi Srbi smo veliki narod, a ova naša Srbija je velika zemlja, najmoćnija u regionu. Svi su ovdje dobrodošli, ali baš svi, mi nikada nismo gledali ko je koje nacije ili vjere. Nas Srbe to nikada nije zanimalo, mi sve prihvatamo. Eto, taj isti Feđa Dudić je u kameru, u direktnom prenosu čestitao Dan nezavisnosti BiH na srpskoj televiziji, a tog dana je ubijen Srbin u Sarajevu. I… Niko mu ništa nije rekao. Eto, koliko je on nezaštićen u Srbiji. Morao bi da nauči da gubi, da bude dostojanstven u porazu, da ne provocira kolege… Ne može on u Srbiji da izigrava Miloša Obilića, mora da zna da je stranac ovdje i da tako treba da se ponaša. To govorim iz najbolje namjere, jer sam u inostranstvu radio kao stranac, birao riječi i pazio na svoje ponašanje.
Nenad Lalatović kaže da treba upotrebiti zdravu logiku kada je u pitanju njegov sukob sa Feđom Dudićem.
"Za svađu je potrebno dvoje, zar ne? Što bih ja imao bilo kakav motiv da se svađam sa njim. Pobijedio sam, bio sam sretan, htio sam da poletim od energije koju sam imao poslije trijumfa zbog Vojvodine, jer smo bez četiri standardna fudbalera dobili jedan jaki i organizovani kragujevački Radnički u punom sastavu. I zašto bih ja onda trebalo da se svađam? Bila je to ključna utakmica za nas, jer da smo izgubili Radnički bi nam pobjegao sedam bodova. I zato ta pobjeda vrijedi šest, a ne tri boda. Žao mi je što se više nije pisalo o samoj utakmici, dobrim potezima fudbalera, lijepim golovima, taktičkom nadmudrivanju dva trenera… Sve je to otišlo u drugi plan. Na stranu to, što sam Radnički u kratkom periodu dobio kao trener Vojvodine i Mladosti.
