Nekadašnji košarkaški reprezentativac Jugoslavije Ratko Radovanović, bit će primljen u FIBA "Kuću slavnih" u klasi 2025, objavila je Svjetska košarkaška federacija (FIBA), a to je prenio danas KSS.
Svečana ceremonija prijema bit će održana 17. maja ove godine u Bahreinu.
"Velika je čast na ovaj način ući u historiju košarke, ovu sjajnu vijest javio mi je Zoran Radović… Kada sam sa 15-16 godina počinjao da se bavim košarkom, sigurno nisam mogao ni da pomislim o ovome, niti bilo koji sportista o tome razmišlja…
Imao sam ogromnu sreću da uđem u sjajne generacije, prvo sarajevske Bosne sa Delibašićem i Varajićem, pa osvojim prvenstvo i Kup Jugoslavije i Ligu šampiona što je bilo jako teško, bez stranaca u to vrijeme, kao uostalom i Partizan, Cibona i Jugoplastika", rekao je Radovanović za zvaničnu stranicu KSS, pa dodao:
"Kasnije sam upao u nevjerovatnu generaciju asova, kod najboljeg plejmejkera Evrope u to vrijeme Moke Slavnića, Mirze Delibašića, Dragana Kićanovića, Dražena Dalipagića, Krešimira Ćosića, Željka Jerkova...
Iako su bili stariji od mene, imao sam ludu sreću da uđem u tu ekipu, a bilo je jako teško ući među 12 u bivšoj Jugoslaviji".
Stigao je do toga zahvaljujući velikom radu i najboljim trenerima, počevši od košarkaške azbuke u Bosni kod Rusmira Halilovića koji je najviše uradio za njega, kao i Bogdan Tanjević, a najveće zasluge za to što je Bosna bila veliki šampion ima Vukašin Vukalović koga malo ko pominje, istakao je Radovanović.
"On nas je sve doveo u klub, imao je harizmu da drži čitav grad u ruci i napravio je velikog giganta. Poslije ove reprezentacije došli su i Dražen Petrović, Zoran Radović, Toni Kukoč, Žarko Paspalj, Saša Đorđević, Josip Vranković, sve sami asovi, a Praja i ja smo ostali u nacionalnom timu do 1989. godine", istakao je Radovanović.
On je trenutno sportski direktor Slobode iz Užica.
"Naravno, nikada ne bih mogao da napravim takve uspjehe bez najboljih trenera u reprezentaciji, za mene broja jedan svih vremena Aleksandra Nikolića, pa Ranka Žervice, Mirka Novosela.
Imao sam dugu karijeru, od 1972. do 1990. godine, poslije Bosne sam bio u Parizu gdje je rođen sin Stefan, pa u Veneciji gdje je rođena kćerka Sara, a najveću zaslugu i teret podnijela je moja supruga Vera, koja je me prati već 44 godine", dodao je Radovanović.
