Sedmog decembarskog dana 1988. godine na stadionu Pod Bijelim brijegom u trećem kolu tadašnjeg Kupa UEFA Velež je pobijedio škotski Hearts s nedovoljnih 2:1 i tako okončao svoju šestu evropsku misiju u historiji. Prethodno je u Edinburghu bilo 3:0 za škotskog predstavnika. Velež je u sezonu 1988./1989. zakoračio kao viceprvak, nakon što mu je u posljednjem kolu prethodne sezone u Jugoligi, izmakao šampionski pehar koji su "rođeni" po svemu bili zaslužili.
Pod sumnjivim okolnostima Velež se od trofeja morao oprostiti porazom od Slobode u Tuzli. Evropska priča nekoliko mjeseci kasnije započela je duelom s kiparskim APOEL-om, nastavljenja je eliminacijom portugalskog Belenensesa, a okončana je ispadanjem od Heartsa.
Pauza duga 33 godine
Niko od dvadesetak hiljada prisutnih na stadionu Pod Bijelim brijegom te decembarske noći ni najružnijem snu nije mogao predvidjeti da će prvi naredni evropski meč Velež igrati tek u julu 2021. godine.
"Sjećam se dobro tih utakmica. U Škotskoj smo loše odigrali, a ja sam se još i povrijedio pa na revanšu nisam ni igrao. Umjesto mene zaigrao je Zijo Repak", prisjeća se u razgovoru za Anadolu Agency (AA) posljednje Veležove evropske avanture legendarni Sead Kajtaz.
Na pitanje da li je mogao zamisliti da će se na naredni evropski meč čekati 33 godine, odgovara:
"Ko je u to vrijeme mogao misliti da će se dogoditi rat i da Velež neće igrati kao domaćin na stadionu Pod Bijelim brijegom? Naša generacija je nestala sa scene, rasuli smo se po svijetu… Ja sam završio u Nurnbergu, Kodro u Španiji, Tuce i Švicarskoj", nastavlja Kajtaz.
Osvajanjem trećeg mjesta u Premijer ligi Bosne i Hercegovine u tek okončanoj sezoni, Velež je osigurao nastup u pretkolu Konferencijske lige, što će biti prvo evropsko iskustvo "rođenih" od nezavisnosti Bosne i Hercegovine. BiH su u Evropi do sada, između ostalih, predstavljali Brotnjo iz Čitluka, Budućnost iz Banovića, Žepče, Slavija iz Istočnog Sarajeva, Modriča, Orašje, Leotar iz Trebinja, ali Velež nikada.
"Izuzetno sam ponosan i sretan što je Velež ponovo u Evropi. I istinski vjerujem da to neće biti nastup koji će trajati dva meča. Nadam se da će ova generacija nadmašiti moju kada je riječ o evropskim, ali i domaćim takmičenjima. Velež je ponovo u vrhu bh. fudbala, tu pripada, i nadam se da će tu zauvijek i ostati. To je moja velika želja", govori Kajtaz.
Nada u titulu za 100. rođendan
Dio odlične generacije koju su predvodili Sead Kajtaz i Semir Tuce bio je i Velibor Pudar. Tadašnji golman "rođenih" vratio se u Mostar deset godina kasnije i s Veležom prošao nedaće koje su zadesile veliki klub. Upravo iz razloga što je prije 15 godina igrao i mečeve na stadionima poput onih u Grudama, Mramoru ili Zavidovićima Velibor je danas posebno sretan i ponosan.
"Podsjetit ću da je prije šest godina Velež bio pred gašenjem i da je, posebno znajući to, sve ovo danas zaista velika stvar. Ljudi koji su danas tu imaju viziju, klub su digli iz pepela pa svi mi koji volimo Velež, već priželjkujemo da u narednoj sezoni kada će klub proslaviti stotinu godina postojanja, po prvi put postane šampion. To ovi sjajni mladići predvođeni Feđom Dudićem - mogu", smatra Pudar.
Tokom razgovora nam je otkrio još jedan zanimljiv podatak. Naime, tokom šest evropskih izleta, Velež nikada nije doživio poraz na stadionu Pod Bijelim brijegom. Tako je bilo i 1988. protiv Heartsa, ali ta pobjeda nije bila dovoljna za prolazak u četvrti krug. Velibor je meč gledao s klupe za rezervne igrače, a na golu je stajao Vukašin Petranović.
"To su bile fenomenalne utakmice. Nisu nam vjerovali, ali smo te godine od svih jugoslovenskih klubova naduže ostali u Evropi. Mislili smo da čak možemo eliminisati i Hearts, međutim Galloway, njihov najbolji igrač, nam je pokopao nade. U Škotskoj je postigao dva, a ovdje jedan pogodak i tu je bio kraj. Trener nam je bio Žarko Barbarić i to je bila posljednja sezona u kojoj je na okupu bila kompletna naša generacija", prisjetio se Pudar.
Sreća i ponos
Dio Veležovih trofeja, opreme te ogroman broj značajnih dokumenata nakon progona sa stadiona Pod Bijelim brijegom sačuvao je dugogodišnji klupski sekretar Enes Vukotić. Životni vijek posvetio je, između ostalog i Veležu, pa je bio učesnik i svih evropskih mečeva koje je igrao ovaj klub.
"U prošlosti je Velež uvijek računao na Evropu. Bili smo željni naslova prvaka Jugoslavije do kojeg nismo uspjeli, a trebali smo. I u Evropi smo nekada mogli više, ali uvijek je nekako to izostalo spletom okolnosti. Recimo, naš prvi evropski nastup okončan je u četvrtfinalu Kupa UEFA, i to je dosad najveći evropski uspjeh, a ja mislim da smo tada mogli proći i u polufinale. Igrali smo protiv Twentea od kojeg smo bili bolji, i to nakon što smo eliminisali veliki Derby County. Podcijenili smo taj Twente, ne računajući da su to Holanđani koji su i u to vrijeme bili fudbalska sila. Sjećam se i tih posljednjih utakmica protiv Heartsa. Ovdje smo pobijedili 2:1, ali to nam nije bilo dovoljno", priča Vukotić.
S velikom srećom dočekao je prvi Veležov plasman u Evropu nakon rata.
"To je zaista ogroman uspjeh i ostvarenje sna mnogih generacija Veležovih navijača. Mnogo je u ovom vremenu bilo nedaća po Velež. Toliko namještaljki, toliko nepravde, progon sa stadiona, igranje u nižem rangu… Pa nakon rata smo krenuli dalje bez igdje ičega. Danas kada vidim sve ovo budem sretan i ponosan i naravno vraćaju se slike tih velikih evropskih utakmica iz prošlosti", kaže nam.
