Nedavna studija sugerira da lijekovi za mršavljenje mogu biti povezani s prekomjernom dijagnostikom raka štitnjače u SAD-u.
Nalazi objavljeni u januarskom izdanju časopisa JAMA Otolaryngology – Head & Neck Surgery ukazuju na to da se osobama koje koriste agoniste receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) češće dijagnosticira rak štitnjače u usporedbi s općom populacijom.
Međutim, stručnjaci vjeruju da sami lijekovi nisu nužno uzrok raka. Umjesto toga, pacijenti koji uzimaju GLP-1 lijekove češće prolaze preglede štitnjače, vjerovatno zbog prethodnih studija koje su sugerirale moguću povezanost između ovih lijekova i raka štitnjače.
Dr. Rozalina McCoy, vanredna profesorica na Medicinskom fakultetu Univerziteta Maryland, pojasnila je za Health da je porast dijagnoza vjerovatno posljedica povećanog medicinskog snimanja.
Utjecaj čestih pregleda
Česti pregledi štitnjače često otkrivaju bezopasne čvorove koji ne bi uzrokovali zdravstvene probleme, što može dovesti do nepotrebnih dijagnoza raka. Prekomjerna dijagnostika raka štitnjače već godinama izaziva zabrinutost.
Studija objavljena u februaru je pokazala da, iako je ukupna incidencija raka štitnjače stagnirala nakon 2009. godine, stopa prekomjerne dijagnostike i dalje ostaje visoka, najviše zbog široke upotrebe slikovnih tehnologija poput ultrazvuka, CT-a i MRI-a.
Dr. Zachary Zumsteg iz Cedars-Sinai Cancer Institute ističe da se rak štitnjače i dalje otkriva u velikom broju, bez značajnih promjena u ishodima liječenja.
Istraživanje povezanosti GLP-1 lijekova i raka štitnjače
Dr. McCoy i njen tim ponovo su istražili zabrinutost oko mogućeg povećanja rizika od raka štitnjače kod korisnika GLP-1 lijekova. Starija studija iz 2010. godine provedena na životinjama je pokazala da produžena izloženost liraglutidu, agonistu GLP-1 receptora, povećava vjerovatnoću razvoja medularnog raka štitnjače kod glodavaca.
To je dovelo do upozorenja na pakovanju lijeka. Međutim, kasnija istraživanja na ljudima nisu potvrdila značajnu povezanost GLP-1 lijekova i rizika od raka štitnjače.
Kako bi dodatno istražili problem, dr. McCoy i njen tim analizirali su podatke više od 350.000 odraslih osoba s dijabetesom tipa 2 koje su nedavno započele terapiju različitim lijekovima, uključujući GLP-1 agoniste. Niko od sudionika nije imao prethodnu historiju raka štitnjače.
Na prvi pogled podaci su pokazali blagi porast dijagnoza raka štitnjače među korisnicima GLP-1 lijekova. Međutim, detaljnija analiza je otkrila da se taj porast uglavnom dogodio unutar prve godine uzimanja lijeka – period prekratak za razvoj raka. To sugerira da je povećan broj dijagnoza vjerovatno posljedica češćih pregleda.
Studija je također pokazala da su korisnici GLP-1 lijekova značajno češće podvrgavani ultrazvuku štitnjače, što dodatno potvrđuje tezu da su dijagnoze rezultat povećanog medicinskog nadzora, a ne samog lijeka.
Uprkos ovim nalazima, dr. McCoy je priznala određena ograničenja studije, poput nedostatka detaljnih medicinskih historija pacijenata te nemogućnosti utvrđivanja tačnih razloga za preglede ili specifičnih vrsta i stadija dijagnosticiranog raka.
Zašto dolazi do prekomjerne dijagnostike raka štitnjače?
Stručnjaci objašnjavaju da je široka upotreba medicinskog snimanja dovela do učestalijeg otkrivanja malih, asimptomatskih čvorova na štitnjači. Iako su neki od njih tehnički kancerogeni, često ne predstavljaju stvarnu prijetnju zdravlju. Ako ostanu neotkriveni, vjerovatno nikad ne bi utjecali na dobrobit pacijenata.
Dr. Richard Siegel, endokrinolog u Tufts Medical Centeru, naglašava da je ukupna smrtnost od raka štitnjače vrlo niska. Najčešći tip, papilarni rak štitnjače, ima stopu preživljenja od 99,5 % u periodu od pet godina.
Iako rana dijagnostika može zvučati korisno, često dovodi do nepotrebnih dijagnoza i liječenja čvorova koji ne bi uzrokovali nikakve zdravstvene probleme.
Dr. McCoy je sugerirala da zabrinutost oko GLP-1 lijekova može potaknuti ljekare i pacijente na pretjeranu opreznost, što dovodi do više pregleda i, posljedično, većeg broja dijagnoza bezopasnih čvorova.
Treba li korisnike GLP-1 lijekova brinuti rak štitnjače?
Prema mišljenju stručnjaka, osobe koje koriste GLP-1 lijekove vjerovatno nemaju povećan rizik od raka štitnjače. Glavni dokazi koji izazivaju zabrinutost potječu iz istraživanja na životinjama, što se ne može nužno primijeniti na ljude.
Dr. McCoy je istaknula da su GLP-1 lijekovi općenito sigurni te savjetovala pacijentima da se ne brinu zbog raka štitnjače samo zato što uzimaju ove lijekove.
Ali, osobe s porodičnom anamnezom raka štitnjače, genetskim stanjima poput multipne endokrine neoplazije tipa 2 (MEN2) ili značajnom izloženošću zračenju trebale bi razgovarati s ljekarom o svojim rizičnim faktorima.
Na kraju, stručnjaci naglašavaju da je ukupni rizik od raka štitnjače nizak. Kako je Siegel sažeo: “Žrtve smo vlastite tehnologije!”, aludirajući na to da je povećana upotreba medicinskog snimanja dovela do nepotrebne zabrinutosti oko stanja koja možda nikad ne bi uzrokovala probleme.
