Postoje ljudi koji mogu zaspati za pet minuta u apsolutno svim uslovima, bilo da su u avionu, nakon izuzetno stresnog dana ili čak uz uključen televizor. S druge strane, tu su i oni koji legnu u krevet, zatvore oči i tada prava akcija u glavi tek počinje. Oni se prisjećaju razgovora od prije sedam dana, uveliko vrte film o tome šta ih čeka sutra i primjećuju apsolutno svaki šum koji dopire izvana.
Stručnjaci ističu da su poteškoće s uspavljivanjem vrlo često povezane sa sasvim konkretnim crtama karaktera koje su dio njihove svakodnevice.
1. Um koji nikada ne spava (pretjerna analiza)
Prva osobina je sklonost ka pretjeranoj analizi. Glava koja se ne može isključiti pred spavanje obično se ne isključuje ni tokom dana. Ovi ljudi imaju potrebu da duboko analiziraju sve što se dešava oko njih, traže skrivena značenja i unaprijed kalkulišu sve moguće scenarije. Krevet postaje prvo mjesto tokom dana gdje ništa ne odvlači pažnju, pa misli konačno dobijaju punu pažnju.
2. Snažna empatija
Istraživanja pokazuju vezu između izražene empatije i problema sa snom. Osobe koje burno reaguju na tuđe emocije prenose taj teret u noć. Tuđa bol ili konflikt kojem su svjedočili nastavljaju se obrađivati u njihovoj glavi dugo nakon što se vrata spavaće sobe zatvore. To je specifičnost nervnog sistema koji se ne zna brzo prebaciti iz jednog režima u drugi.
3. Perfekcionizam
Perfekcionizam i nesanica idu ruku pod ruku. Osoba kojoj je važno da sve uradi bez greške pred spavanje automatski pokreće reviziju cijelog proživljenog dana. Standardi koje ovakvi ljudi postavljaju sami sebi često su nedostižni, što stvara pozadinsku napetost od koje se teško rastaju čak i u mraku.
4. Kreativnost
Kreativno razmišljanje je asocijativno i nelinearno, pa ne podliježe rasporedu. Ideje i nevjerovatne veze između stvari često naviru baš u trenutku opuštanja. Somnolozi ovo nazivaju hipnagoškim stanjem, a za kreativnu dušu to je produktivno vrijeme koje mozak instinktivno produžava.
5. Osjetljivost na okruženje
Osobama koje teško tonu u san smeta temperatura u sobi, čuju svaki zvuk ili ih ometa tračak svjetlosti. Ovo nije hir, već povišena senzorna osjetljivost koja ih prati tokom cijelog dana, ali noću, bez drugih ometača, postaje mnogo uočljivija.
6. Preuzimanje prevelike odgovornosti
Posljednja crta je navika da se preuzima previše odgovornosti za sve u okruženju. To je osjećaj da sve zavisi od vas i da je rano za opuštanje. Odmor se odlaže dok se ne završi baš sve sa spiska, a pošto se taj spisak nikada ne završava, odlazak na spavanje se pomjera unedogled.