Ugledni i najstariji istraživački centara za odbranu i sigurnost na svijetu, britanski Royal United Services objavio je tekst profesora Hamze Karčića.
Tekst nosi naslov 'Zašto Velika Britanija trebala proširiti svoju listu sankcionisanih iz Bosne".
Prenosimo ga u cijelosti:
Ujedinjeno Kraljevstvo je 11. aprila 2022. uvelo sankcije političarima iz RS Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović. Dvoje separatističkih lidera bili su prvi koji su sankcionisani u okviru režima sankcija Bosne i Hercegovine zbog podrivanja funkcionisanja države jugoistočne Evrope. Uvedene sankcije uključivale su zamrzavanje imovine i zabranu putovanja.
Odluka britanske vlade uslijedila je kao odgovor na alarmantne korake Dodika i Cvijanović ka otcjepljenju Republike Srpske od Bosne. Ovi koraci, preduzeti od oktobra prošle godine pa nadalje, pokrenuli su proces secesije i predstavljali najveću prijetnju miru u zemlji od 1990-ih.
Uvođenjem sankcija Dodiku, Ujedinjeno Kraljevstvo je slijedilo vodstvo SAD u odgovoru na krizu u Bosni. Zapravo, odgovor SAD i Velike Britanije bio je jedina smislena reakcija na Dodikov separatizam.
Odlučan odgovor Dodiku, zajedno sa neuspjehom Rusije da potčini Ukrajinu, stavio je Dodika i druge proruske aktere u BiH u defanzivu. Sada kada je većina zemalja stala na stranu Ukrajine, Dodik je sigurno shvatio da se plima za sada okreće protiv njega. On je ublažio svoju agresivnu retoriku, ali je i otvoreno ustvrdio da je rat u Ukrajini samo odložio njegove planove za otcjepljenje. Dodik se 18. juna sastao sa Vladimirom Putinom, ali nije bilo nijedne od njegovih karakterističnih bombastičnih izjava. Osjećaj krize i neizvjesnosti koji je on stvorio krajem 2021. donekle je splasnuo, jer Bosna ulazi u izborni režim uoči oktobra.
Ono što je ruska invazija na Ukrajinu razotkrila je da Dodik nije jedini proruski akter u Bosni. Lider bosanskih Hrvata i čelnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragan Čović je još jedan veliki proruski političar u zemlji. Njegovu ulogu prvi je osvrnuo bosansko-američki naučnik Jasmin Mujanović još 2017. godine, kada je malo analitičara primijetilo ovaj trend. Naime, Čović je 2020. godine izjavio da je 'nažalost, malo ruskog utjecaja u Bosni'.
Kada je počeo ruski napad na Ukrajinu, Čović nije osudio invaziju. Zatim, kako su širom Evrope odjeknule osude, Čović je pokušao – neubedljivo – da promjeni kurs. U daljnjoj demonstraciji proruskog raspoloženja, Čović i njegov HDZ nedavno su glasali protiv zakonodavne inicijative da Bosna uvede sankcije Rusiji. Čovićeva i Dodikova politika su se toliko uskladile po nizu pitanja da je njihovo političko partnerstvo čvrsto kao kamen – i ono koje ozbiljno narušava funkcionisanje Bosne i Hercegovine.
Zajedno sa najvišim hrvatskim političkim snagama, Čović se zalagao za reforme izbornog zakona koje bi dovele do veće segregacije i dalje institucionalizirane etničke podjele u već podijeljenom društvu u BiH. Iako ima ogroman utjecaj u zemlji, Čović nastoji proširiti svoj nadzor nad Federacijom Bosne i Hercegovine i nad institucijama na državnom nivou. Posebno želi da osigura da mu je gotovo zagarantovano mjesto u tročlanom Predsjedništvu zemlje. Lobiranje Čovića i najviših hrvatskih političkih lidera za reformu izbornog zakona bilo je toliko intenzivno da su uspjeli ovo političko pitanje uokviriti kao jedno od najhitnijih u zemlji s nizom drugih izazova. Mnogi posmatrači su zabrinuti da je Čovićev stvarni cilj uspostaviti bosanski hrvatski ekvivalent entitetu Republika Srpska.
Nakon što pritisak na Sarajevo da prihvati nedemokratske reforme izbornog zakona nije urodio plodom, Čović je promijenio brzinu. Dok je Dodikov separatizam za sada na čekanju, Čović je podigao interes. Bio je duboko ogorčen kada su raspisani izbori zakazani za oktobar, izjavljujući da je opcija teritorijalne reorganizacije Bosne. Tada je, nizom proceduralnih poteza, Čović počeo da čini sve da blokira finansiranje predstojećih općih izbora u BiH.
Dok delegacija EU u Sarajevu dugo vremena nije spominjala imena, razmjeri Čovićevog davljenja nad Bosnom postali su previše očigledni. Konačno, krajem maja, EU je prozvala HDZ zbog blokiranja izbora u BiH. Još uvijek je nejasno, međutim, šta Čović ima u rukavu dok Bosna ide ka oktobarskim izborima.
Međunarodni odgovor na Čovićev opstrukcionizam bio je i slab i spor. On ne pokazuje znake promjene kursa i odlučan je da vodi antidemokratsku politiku. Čovićeva politika predstavlja jasnu i prisutnu opasnost za funkcioniranje države Bosne i Hercegovine.
Velika Britanija bi trebala uvesti sankcije Čoviću, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu putovanja prema režimu sankcija za Bosnu i Hercegovinu. Samo odlučan odgovor Velike Britanije i drugih velikih sila na Zapadu može zaustaviti destruktivnu politiku koju vode tvrdolinijaški političari poput Čovića.
