Građani Bjelorusije danas izlaze na birališta, a na glasačkim listićima će šesti put zaredom vidjeti isto ime.
Sva originalna opozicija sadašnje vlasti - uključujući one koji su donedavno bili dio bjeloruske elite - protjerani su u izgnanstvo ili zatvoreni. Predsjednik Aleksandar Lukašenko je u posljednjoj sekundi otkrio "zavjeru" koja je trebalo da podstakne nemire od strane ruskih plaćenika, iako je "zaplet" sličan onom koji je "otkrio" 2017. godine, piše Moscow Times.
Rezultati izbora su već poznati, s obzirom na to da je u pitanju sistem u kojem predsjednik otvoreno priznaje da je falsifikovao rezultate izbora iako ne u očekivanom pravcu. Ipak, pokazalo se da su ovi izbori najveći izazov u Lukašenkovoj 26-godišnjoj vladavini. Kada se uzmu u obzir desetine hiljada građana koji učestvuju u opozicionim skupovima širom zemlje, da li bi ovi izbori mogli da označe kraj vladavine Lukašenka?
S izuzetkom protesta nastalih kao reakcija na porez za nezaposlene, u javnosti poznatog kao "zakon protiv društvenih parazita", Lukašenko se već jednu deceniju nije suočio sa ozbiljnom opozicijom, što nije spriječilo analitičare da redovno prognoziraju njegovu smrt.
Međutim, po njihovom mišljenju, nije u pitanju bjeloruski narod, već predsjednik Rusije Vladimir Putin koji je igrao glavnu ulogu. Glavne "svađe" između Moskve i Minska - a ima ih mnogo - praćene su burnim spekulacijama o invaziji ili direktnoj aneksiji Bjelorusije.
Koliko je zaista nepopularan Lukašenko? Do pouzdanih brojki je teško doći, ali istraživanje Instituta za sociologiju Bjeloruske nacionalne akademije nauka koja se oslanja na državnu podršku, ukazalo je povjerenje Lukašenku među 24 posto stanovnika Minska. Taj broj je sada vjerovatno niži zbog katastrofalnih reakcija na pandemiju koronavirusa i masovnih opozicionih skupova. Čini se da Lukašenko nije u stanju da zadrži ni podršku najmlađeg sina, kog je pripremao za preuzimanje moći.
Mala je vjerovatnoća da će se niže brojke odraziti na izbore. Lukašenkovi glavni oponenti na prethodna tri izlaska na predsjedničke izbore nisu uspjeli da dostignu ni sedam posto glasova, dok je Lukašenko pao na ispod 80 posto od 2001. godine. Uprkos protivljenju koje Lukašenku dolazi iz Minska, ipak je uspio da "dobije" 74 posto glasova na posljednjim predsjedničkim izborima. Pitanje koje se postavlja jeste šta se dešava nakon izbora.
Sami izborni rezultati bit će informativni. Ako Lukašenko "insistira" na dobijanju 80 posto glasova, velika je mogućnost da će građani svoje nezadovoljstvo zbog prevarena izborima prenijeti na ulice. Ukoliko ne uspije da dobije 70 posto glasova širom zemlje i 50 posto u Minsku, bit će to vjetar u leđa opoziciji, što bi moglo da dovede do udaljavanje elite od predsjednika.
Lukašenkov legitimitet zasniva se prije svega na njegovoj sposobnosti da održi ekonomsku i socijalnu stabilnost u Bjelorusiji.
Taj dio socijalnog ugovora oštećen je napadima na nezaposlene i neodgovaranjem na krizu izazvanu koronavirusa. S druge strane, ekonomija je stabilna i podrška elita aktuelnom predsjedniku pokazuje samo male pukotine.
Uklanjanje Lukašenka protestima zahtijevalo bi snažno civilno društvo, a on je uspješan u zaustavljanju rasta civilnog društva.
Strukturalni faktori uglavnom pogoduju Lukašenku. Oni uključuju njegovu kontrolu nad većinom ekonomije, slabe opozicione stranke, malu vjerovatnoću vanjske podrške promjeni režima i lojalan sigurnosni aparat koji je pokazao spremnost za represiju nad stanovništvom.
Situacija svakakao nije beznadežna za opoziciju. Bjelorusiji nedostaje prava vladajuća stranka ili koherentna ideologija. Nedostaje joj vrsta prirodnih resursa koja bi mogla da se koristi za održavanje odanosti elite u slučaju porasta ekonomskih ili socijalnih problema. Vlast također ne uspijeva da osigura dovoljan ekonomski rast za održavanje stabilne srednje klase.
Kada se ovi faktori ispituju u cijelosti, malo je vjerovatno da je Bjelorusija na ivici "revolucije u boji". Ipak, ona je toj tački trenutno najbliža u odnosu na 26 godina koje su protekle u znaku Lukašenkove vladavine. Svetlana Tihanovska, koja je trenutni nosilac opozicije, kaže i čini ispravne stvari, mada je Lukašenko ne smatra dostojnim protivnikom.
Lukašenko polako, ali sigurno gubi podršku naroda i elite. Ako nema represije velikih razmjera, bit će mu sve teže da ostane na vlasti jer mu strukturne prednosti postaju slabije, a mane se nakupljaju. Neuspjeh krive koronavirusa mogla bi da bude njegov posljednji poraz, kao kap koja je prelila čašu.
