Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko opet je iskoristio priliku da optuži Sjedinjene Američke Države za koordinaciju protesta protiv njegove vlasti u Bjelorusiji, Slovačkoj i Srbiji.
Prema njegovim riječima, svi protesti u ovim zemljama "apsolutno su koordinirani" i "kontrolirani" iz SAD, a financirani su američkim fondovima. Lukašenko, poznat po svom autokratskom režimu, tvrdi da Minsk ima milione dokaza za ove navode, no ne objašnjava kakve to "dokaze" zapravo posjeduje.
U njegovim izjavama o protestima, postavlja se pitanje: Da li je borba za demokratiju u Bjelorusiji, koja je u velikoj mjeri potisnuta pod njegovim režimom, zaista "američka zavjera" kako on tvrdi?
Lukašenko, koji je na vlasti već više od dvije decenije, poznat je po svojim represivnim mjerama prema opoziciji i slobodnim medijima. Zamišljati proteste, koji su prvenstveno iznutra motivirani nezadovoljstvom naroda, kao strančki isplanirane akcije iz inostranstva, predstavlja uobičajenu taktiku autokrata: okriviti vanjske sile za unutarnje nezadovoljstvo.
Njegove prijetnje o bjeloruskim vojsnim formacijama u Poljskoj, Litvaniji i Ukrajini, koje "mogu okrenuti svoje nišane prema Zapadu", nisu ništa drugo do pokušaj zastrašivanja i prebacivanja odgovornosti na druge, dok njegova vlada nastavlja suzbijati slobodu i ljudska prava kod kuće.
Iako Lukašenko tvrdi da je Minsk "spreman za dijalog", to je jednostavno obmanjujući trik autokrata koji nikada nije želio stvarni dijalog, već samo povremene pregovore kako bi prikrio svoju kontrolu.
Ironično, Lukašenko izjavljuje da bi "želio saradnju sa SAD", dok istovremeno optužuje Zapad za organiziranje demonstracija protiv njega.
Ove kontradiktorne izjave samo dodatno potvrđuju duboku nesigurnost režima koji nije u stanju suočiti se sa sopstvenim građanima koji zahtijevaju demokratske promjene.
